Narkomani u Rusiji ubrizgavaju kapi za oči: Sigurna smrt za sedam mjeseci

Ivan Kanev (25) je mjesecima ubrizgavao kapi za oči tropikamid - koje se koriste za širenje zjenica - direktno u femoralnu arteriju koja se nalazi u preponi. Ova droga je poznata kao „sedmomjesečnik“, što govori o vremenu koje je potrebno da prođe dok ne ubije čovjeka. Ivanovo tijelo je pronašao njegov otac u stanu u Moskvi.

Ivanov otac Sergej koji je sa novinarkom „Indipendenta“ razgovarao u moskovskom predgrađu Lubna, prstom požutjelim od nikotina pokazao je crni diktafon i rekao: „Bio je ove boje i veći od mene.” Sergej je visok, krupan čovjek sa širokim ramenima, a Ivan je bio mršav, blijed i plav. Nije jasno da li je njegovo tijelo oteklo prije ili poslije smrti.

Kao novinar ruskog lista „Novaja gazeta“ koji prati oblast kriminala, Sergej je dugo razmišljao o sopstvenoj smrti. Njegov list je poznat po svom neustrašivom izvještavanju i ubistvima novinara, među kojima je i Ana Politikovskaja, koja je izvještavala o sukobima u Čečeniji.

Sergej kaže da su ulični dileri, apotekari, policija, farmaceutske kompanije i vlada upleteni i povezani jednim velikim prljavim poslom

Sergeju je život bio ugrožen nekoliko puta – jednom ga je ubica čekao ležeći na stepenicama u njegovom stanu da ga zadavi žicom. Ovih dana, kako se navodi u članku „Indipendenta“, gdje god da ide, on u svojoj torbi drži video kameru uključenu kako bi eventualni napadač mogao biti uhvaćen.

U nedavnom članku u listu „Novaja gazeta“ koji je napisao jedan od Sergejevih kolega, ruska vlada se optužuje da dozvoljava farmaceutskim kompanijama da profitiraju od zavisnika o ljekovima.

Sergej kaže da su ulični dileri, apotekari, policija, farmaceutske kompanije i vlada upleteni i povezani jednim velikim prljavim poslom. On umiješane zove „čekisti“ aludirajući na ČK (Čeka), prvu sovjetsku bezbjednosnu agenciju.

Truljenje tkiva zbog "krokodila"

Prema podacima kancelarije UN za drogu i kriminal (UNODC), Rusija je po broju korisnika opijata na drugom mjestu u svijetu, poslije Kine. Kako vlada preduzima mjere da presječe dotok heroina iz Avganistana, čime je smanjeno snabdijevanje, pa je narkoticima porasla cijena, jeftini ljekovi, koji se mogu dobiti bez recepta, postaju popularna zamjena.

Vlada nakon većih hapšenja zbog trgovine heroinom može da tvrdi da je postignut veliki uspjeh u „ratu protiv narkotika“

Najrasprostranjenija droga toga tipa je „krokodil“, odnosno dezomorfin, koji se dobija od kodeina i koji izaziva bukvalno truljenje tkiva i otpadanje dijelova tijela.

Različite procjene govore da se broj korisnika „krokodila“ kreće između 100.000 i milion, ali s obzirom da je taj opijat veoma jeftin i lako dostupan, a da se njegovi korisnici mahom ne javljaju u rehabilitacione centre, veoma je teško procijeniti stvarni broj zavisnika od ovog supstituta.

„Nemamo procjenu o tome koliko se ljekovi koji se mogu dobiti na recept zloupotrebljavaju u Rusiji“, kazala je Angela Mi, šef za statistiku i istraživanja u UNDOC.

Vlada nakon većih hapšenja zbog trgovine heroinom može da tvrdi da je postignut veliki uspjeh u „ratu protiv narkotika“, ali to nadoknađuju apoteke. U međuvremenu, mladi ljudi, poput Ivana Kaneva, širom Rusije upadaju u zamku neizbježnog, sporog samoubistva.

Smrt iz apoteke "Dobra majka"

Mjesecima prije smrti, Ivanova koža je imala zelenkastu nijansu, glava mu je stalno padala, oči su mu bile ugašene i izgledao je kao vampir. Svakih tri sata, i danju i noću, jurio je u apoteku „Dobra majka“.

Dok je Ivan bio u zatvoru, Sergej je gledao njegove drugove iz djetinjstva kako se propadaju od zavisnosti

Kapi za oči koje je kupovao koštaju 400 rubalja (2 funte) uz recept, ali u „Dobroj majci“, one se i bez recepta mogu dobiti za 50 ili 100 rubalja više. Sergej kaže da postoji 40 takvih apotekla u Moskvi. „Dobra majka“ je otvorena do ponoći, a poslije toga na ulici stoji jedan čovjek koji preprodaje ljekove.

Ivan dvije godine nije eksperimentisao sa ljekovima, pošto je bio u zatvoru zbog krađe mobilnih telefona. Unutra je samo mogao da uzima heroin koji su zatvorenicima doturali stražari. Njegova zavisnost je bila manje otrovna, išao je u teretanu i u jednom pismu svom ocu obećao da će se promijeniti.

Dok je Ivan bio u zatvoru, Sergej je gledao njegove drugove iz djetinjstva kako se propadaju od zavisnosti. Prema podacima Averta, Međunarodne organizacije za borbu protiv HIV/AIDS, jedna petina intravenskih korisnika droga je zaražena HIV-om, a njihov broj u Rusiji je nešto manji od milion.

Ivanov najbolji drug, čiji je nadimak Puškin, posjetio je Sergeja dok je Ivan bio u zatvoru. Imao je sidu i bio je zavisnik od ljekova – patio je od hroničnih bolova i bio je beskućnik.

Preklinjao je Sergeja da mu pomogne da se objesi. Sergej je odbio, ali, kako je ovaj novinar ispričao za „Indipendent“, Puškin je poslije mjesec umro stravično bolnom smrću.

Prvo upozorenje

Ivan je bio van zatvora tek nedjelju dana kada je ponovo upao u zamku ljekova koji se mogu dobiti bez recepta.

Sergej je nudio policiji novac da vrate Ivana u zatvor

Jednom mu je stalo srce dok je Sergej bio na poslu, pa su njegovi prijatelji morali da ga oživljavaju. Sergej mu je rekao da je to prvo upozorenje da će umrijeti.

Ivan je shvatio da ga „sedmomjesečnik“ drži već pet mjeseci. To je značilo da se mu ostala još samo dva mjeseca. Odlučio je da se ostavi toga, očistio je stan, prijavio se za posao. To je potrajalo nedjelju dana.

Posljednje poglavlje njegovog života bilo je najbolnije za njegovog oca. Sergej je nudio policiji novac da vrate Ivana u zatvor i bili su se dogovorili da mu smjeste provalu i krađu 5.000 rubalja, ali Sergej je odustao znajući da provala nosi oštru kaznu.

„Želio sam da ode u zatvor zbog svog stvarnog prekršaja - uzimanja droge”, rekao je Sergej.

Kao kad se zapali šibica...

Međutim, jednog hladnog jutra u martu, Sergej je u stanu pronašao mrtvo tijelo sina. Njegova glava, vrat i ramena bili su crni i toliko otekli da su bili dvostruko veći nego inače. „Nisam ga prepoznao osim po ubodima na koži,” kazao je Sergej.

U turobnom moskovskom predgrađu je neminovno imati prijatelje zavisnike

Od grudi nagore Ivanovo tijelo izgledalo je kao spaljeno. Ležao je poluzgrčeno na pokrivaču koji je bio isflekan krvlju. Izgledao je kao da je u njegovom tijelu detoniran eksploziv. „Umro je kao kad se zapali šibica”, kazao je Sergej.

Na Ivanovu sahranu nije došao niko od njegovih drugova – oni su ili umrli ili su po zatvorima. Sahrani su prisustvovali sveštenik, Sergej i njegova kćerka Katja (22).

Mjesec dana nakon Ivanove smrti i Katja je izgubila život. Ona je Sergeju bila velika nada – bila je ambiciozna, živjela je zdravim životom, nikada nije pipnula drogu.

Ali u turobnom moskovskom predgrađu je neminovno imati prijatelje zavisnike. Za njenu smrt optužen je njen bivši momak Murtaza Tsabutašvili. Navodno ju je udario u glavu dok je bio pod dejstvom narkotika. Sergej je novinarki „Indipendenta“ kazao da je kćerku sahranio na 26. rođendan svog sina.

( Danka Vraneš Redžić )