Voda kao uzrok ratova?

Postoje dvije stvari koje su ljudima neophodne, nezavisno od toga gdje žive, a to su voda i hrana.

Pri tome je voda bitna i za proizvodnju hrane. Ako potražnja za "plavim zlatom" postane veća od ponude tada je sukob već programiran. Ako pogledamo na rast svjetskog stanovništva i istovremeno rast potrošnje vode, tada u vrijeme promjene klime budućnost ne donosi ništa dobro, s obzirom da mnogi tokovi rijeka prelaze granice zemalja.

U izvještajuu UNESCO-a iz 2003. godine predstavljeni su podaci koji govore za sebe: U svijetu 263 vodenih putova prolazi kroz 145 zemalja. U tim područjima živi 40 posto svjetskog stanovništva. Njima stoji na raspolaganju 60 posto slatkovodnenih zaliha.

Česti predmet nesuglasica između zemalja na gornjem i donjem toku rijeka su razne brane. Na primjer, s projektom postavljanja brane pod nazivom Atatürk, Turska bi na gornjem dijelu toka rijeke Tigar bukvalno mogla da Siriji i Iraku zatvori vodenu slavinu. Prema procjenama berlinske katedre za politiku i nauku objavljenih u februaru 2011.godine posebno rizično stanje je sa srednjoazijskim rijekama Amurdaja i Sirdaja kao i sa afričkom rijekom Nil.

Jedan autor studije je i politolog Tobias von Losov. Za Dojče Vele Losov je ukazao na istoriju sukoba između Egipta i Sudana s jedne strane i Etiopije s druge strane.

„Egipat do sada nije mogao u punoj mjeri da iskoristi privredne potencijale vode ni kod navodnjavanja poljoprivrednih površina ni kod dobijanja energije. To se u posljednjih nekoliko godina popravilo i promijenilo uz mogućnost finansiranja i uz pomoć kineske podrške“, ističe Losov.

Nil ima tok od gotovo 7000 kilometara. Njegov put vodi od srednje i istočne Afrike pa sve do Sredozemlja. Nil teče kroz deset zemalja a korištenje je neujednačeno. Zemlje gornjeg toka raspolažu s najvećim dijelom vode, ali najveći dio troše zemlje na donjem toku rijeke. Prema ugovoru iz 1929.godine kojeg je sastavila tadašnja kolonijalna sila Velika Britanija, prema današnjem tumačenju Egipat ima pravo da troši 66 posto voda rijeke Nil, a Sudan 18 posto.

Danas Etiopija, ali i Ruanda, Kenija ili Uganda žele da koriste "plavo zlato" u većoj mjeri i zahtijevaju nova pravila. Najave Etiopije da će u većoj mjeri koristiti vodu iz Nila za vlastitu poljoprivredu i proizvodnju energije izazvalo je na egipatskoj strani indirektne prijetnje ratom. Tadašnji egipatski predsjednik Anvar Al Sadat je navodno izjavio: "Jedini razlog zbog kojeg bi Egipat danas mogao poći u rat je voda".

Dosadašnji razgovori raznih inicijativa oko korištenje nilskog basena, do sada nijesu bili uspješni.

U Aziji se lagano nazire sukob oko vode između dvije nove sile: Kine i Indije. Ispod Himalaje izviru dvije možda najvažnije i najveće rijeke Kine – Mekong i Bramaputra. Kina planira izgradnju gigantskih vodenih projekata kojima bi vodu s juga preusmjerila prema suvom sjeveru. Jagarnat Panda je stručnjak iz Kinuna instituta u Nju Delhiju. Panda je izjavio da je voda postala ključni problem između Kine i Indije.

"Kinezi odbacuju tezu da žele da preusmjere vodu, ali isto tako dobro znaju da se bave upravo projektima kojima se preusmjerava tok rijeka". Prema navodima Pande došlo je do promjena u posljednjih nekoliko godina prije svega oko pitanja vode.

"U obije zemje javnost je počela da razgovara o vodi; glavni problem neće biti pitanje granica, ni uloga Indije ili Kine na regionalnom ili globalnom nivou. Najvažniji problem idućih godina biće voda", ističe Panda.

Voda doduše u mnogim sukobima igra ulogu, ali kao jedan od više elemenata. Opasnost od ratova zbog vode stručnjak Losov za sada ne vidi. Prije svega jer bi to vojnostrateški bilo vrlo teško.

Transport vode kao kod ostalih resursa ne dolazi u obzir. Voda je život – kako kaže stručnjak – i vezana je uz prirodu. Ukoliko želite vodu, onda bi trebalo zauzeti cijelo područje rijeke, upozorava ovaj berlinski politikolog, što bi, dugoročno gledano, bilo neisplativo.

( Deutsche Welle )