U kampu u Etiopiji od sad pa nadalje imaju samo tri litra vode po osobi!

Pored nezapamćene suše i gladi koja joj prijeti, Etiopija se trenutno bori da izađe na kraj sa ogromnim prilivom izbjeglica iz regiona koji često u ovu zemlju stignu samo da bi umrli od neuhranjenosti.

Neuhranjena djeca u ogromnom broju pristižu u centre za hranjenje u južnom dijelu Etiopije, pošto se suša koja je pogodila istočnu Afriku proširila i na ovaj, inače plodni, region, prenijela je agencija Asošiejtid pres (AP).

Dok su mediji puni priče o Somaliji, južna Etiopija tetura na ivici krize gladi. Etiopska vlada je navela da je pomoć u hrani potrebna 250.000 ljudi usljed, kako su navele UN, najgore suše u posljednjih 60 godina.

Humanitarne organizacije i poljoprivredni zvaničnici kažu da je broj ljudi u Etiopiji kojima je hitno potrebna pomoć mnogo veći – oko 700.000.

Ove godine nije bilo kiša od kraja februara do kraja maja, kada obično padaju. Ukoliko ih ne bude ni u avgustu, neće biti žetve u septembru.

Humanitarne organizacije i poljoprivredni zvaničnici kažu da je broj ljudi u Etiopiji kojima je hitno potrebna pomoć mnogo veći – oko 700.000.

Bez pomoći u hrani, ljudi će „definitivno biti u nevolji“, kazao je Johanes Desta zvaničnik Svjetskog programa UN za hranu (WFP). „Je su li ovi ljudi dovoljno žilavi da bi opstali? Mislim da nisu.“

Najsiromašniji od siromašnih

Većini ovih ljudi, koje Desta naziva „najsiromašnijim od siromašnih“, je hitno potrebna pomoć, ali umjesto toga moraju da se muče živeći od ono malo usjeva što im je ostalo ili zaviseći od dobre volje bogatijih rođaka i susjeda, naveo je AP.

Cegaje Tilahun, zemljoradnik, je kazao da je zabrinut da u septembru uopšte neće imati prinosa. Njegova porodica gladuje i već mjesecima zavisi od pomoći. Njegova kćerka Eskel je opasno neuhranjena i on ju je doveo u vladin centar za hranjenje Šebedino.

Medicinske sestre u ovom centru kažu da se mjesečno sretnu sa oko 50 ekstremno neuhranjene djece.

Behranu je šestomjesečna beba i teži dva puta manje nego što bi trebalo

Behranu je šestomjesečna beba i teži dva puta manje nego što bi trebalo. Šundure Tekamo, majka šestoro djece, dovodi Behranua u ovaj centar već drugi put.

„U dilemi sam. Hoću da spasim ovo dijete, ali ko će mi nahraniti djecu kod kuće?“, pita se ova žena.

Ovaj etnički raznovrsan region je prenaseljen. Većina porodica ima šestoro ili više djece, a zemljoradnici obrađuju samo male površine koje su u vlasništvu države.

Pored ogromnih problema koji su pogodili stanovništvo Etiopije, ova zemlja pokušava da se izbori sa novim prilivom izbjeglica iz drugih djelova regiona koji pristižu posljednjih mjeseci. Radi se mahom o ženama i djeci iz Somalije od kojih su mnogi toliko slabi da umiru čim dođu.

Etiopija je slabo pripremljena za dolazak ovolikog broja ljudi. Kako je naveo britanski „Indipendent”, za dobijanje hrane u izbjegličkom kampu potrebna je prava borba.

U kampu Kobe zalihe vode su skoro presušile. Od nekada deset litara vode po osobi, zalihe su trenutno spale na tri litra po osobi, koliko treba da im istekne za piće, kuvanje, pranje i kupanje.

Svakog dana umre desetoro djece

U prosjeku desetoro somalijske djece mlađe od pet godina umre svakog dana od neuhranjenosti i bolesti u etiopskom izbjegličkom logoru Kobe, saopštio je Visoki komesarijat UN za izbjeglice (UNHCR).

„Glavni uzrok smrtnosti djece u ovom kampu, je neuhranjenost, ali problem uvećavaju i male boginje, na koje se zasad još uvek sumnja“, istakiao je Ejdrijan Edvards, portparol kancelarije UNHCR-a, prenio je AFP.

U izbjegličkom kampu Kobe trenutno je registrovano oko 25.000 ljudi. Logor je dio većeg izbjegličkog kompleksa u kome ukupno boravi 121.000 ljudi.

Kolikav god bio tačan broj onih kojima je potrebna hrana (vlada tvrdi 250.000, WFP kaže najmanje 700.000), ukoliko uskoro ne padne kiša, on će se povećati, a međunarodna zajednica će morati da izdvoji više pomoći. Agencije za pomoć već pokušavaju da se izbore sa problemom i apeluju za još donacija.

Širom roga Afrike, više od 12 miliona ljudi gladuje. Pored Somalije i Etiopije, suša je pogodila i Keniju i Džibuti.

( Danka Vraneš Redžić )