Bogate zemlje se plaše novog orgijanja finansijski slabijih država

Od dopisnice "Vijesti" iz Brisela

Mini samit na temu eurozone Angele Merkel i Nikole Sarkozija otvara se u atmosferi nelagode, jer su berze opet pale na vijest da je Njemačka zabilježila samo minimalan ekonomski rast, od 0,1 procenata prošli mjesec.

Dakle, Njemačka je ostala kratka za nekoliko milijardi koje je imala u planu zaraditi, a plan nije ostvaren zbog pada izvoza. Ne radi se o velikom poremećaju, ali tržišta, kad je riječ o eurozoni, poskakuju na najmanji znak, a pogotovo na vijest da se usporava njemačka lokomotiva.

Njemačka je ostala kratka za nekoliko milijardi koje je imala u planu zaraditi, a plan nije ostvaren zbog pada izvoza

To je kontekst u kojem su francuski i njemački lider takoreći obavezni da se obrate tržištima sa nečim konkretnim. Ali, u danima uoči sastanka, kao i na sam dan sastanka, u briselskim kuloarima očekuje se da Pariz i Berlin još nisu spremni na velike korake, nego da će nastojati, za sada, samo da kupe vrijeme, od nekoliko sedmica, do, ako je moguće, nekoliko mjeseci.

Njihovim sastankom dominira veoma težak zvanični dnevni red s jedne strane, a pritisak tržišta da se upute u rješenja za koje sad nisu spremni.

To rješenje bilo bi uvođenje euroobaveznica, a to znači da bi svih 17 članica eurozone garantovalo kad bi jedna od članica posuđivala sredstva na međunarodnom finansijskom tržištu. To bi rješenje bio pozdravljeno od svih slabijih članica, jer bi im se snizila kamata na zajmove. Ali, za bogatije zemlje, prvenstveno Njemačku i Francusku, no i Finsku i Holandiju, Austriju i Luksemburg, to nije idealno, jer bi one morale posuđivati po skupljoj kamati.

Drugi razlog protivljenja bogatijih zemalja jest taj da se one, vjerovatno sa pravom, boje da bi se zemlje slabije finansijske discipline odale novim orgijama zaduživanja, jer bi znale da uvijek neko, a to znači Njemačka, za njih garantuje i plaća

Ipak, pošto mnogi misle da bi euroobavzenice bile stvarni, konkretni korak za spas eurozone, onda bi, tvrde ekonomski analitičari, bogatije zemlje moralo da popuste i prihvate eurobaveznice.

Drugi razlog protivljenja bogatijih zemalja jest taj da se one, vjerovatno sa pravom, boje da bi se zemlje slabije finansijske discipline odale novim orgijama zaduživanja, jer bi znale da uvijek neko, a to znači Njemačka, za njih garantuje i plaća.

Veliki i bogati su satjerani u ćošak

Dakle, veliki i bogati su, kako se čini, satjerani u ćošak, ali ne žele da popuste samo tako, nego traže od slabijih euročlanica da pristanu na neku vrst zajedničke ekonomske vlade. Pitanje ekonomske vlade za eurozonu neprestano se pojavljuje i pada u EU, jer, naravno, zemljama nije lagano odustati od dijela suvereniteta. Takođe, niko ne bi očekivao od Merkel i Sarkozija da odjednom uvedu eurobaveznice, ali tržišta pritišću da se krene u tom pravcu.

Kao da taj nagli pritisak nije dosta, već sam zvanični dnevni red je veoma komplikovan. Naime, lideri su prošli mjesec, 21. jula, donijeli paket odluka sa ciljem da se, prije svega, izvuče Grčka, ali i da se uspostavi trajniji mehanizam, koji bi garantovao da slabije zemlje eurozone neće da potonu. Ključni dio, temelj tog paketa jest Fond za finansijsku stabilnost eurozone, koji bi trebalo da preraste u evropski monetarni fond.

Njemcima preko glave "davanja"

Najprije, trebalo bi ga finansijski dodatno potkovati. U tome je problem, jer čini se, da Angela Merkel nema dovoljno političke snage da te promjene sprovede kroz Bundestag. Naime, prije stupanja na snagu, sve zemlje članice eurozone, moraju da cijeli paket ratifikuju u svojim parlamentima. Njemci, izluđeni od toga koliko su se nadavali, čini se, nisu na to spremni. Opet, tržišta navaljuju da se to obavi šta prije, jer ne trpe više odlugovlačenja oko eurozone, kao niti manjak liderstva.

Ako se Merkel pokaže slabom u svom parlamentu, a njemačka se privreda pri tome usporava, a usporava se dijelom i zbog toga jer se u perifernim zemljama eurozone smanjila kupovna moć, pa si više ne mogu priuštiti Simens, ili Boš, ili Golf, onda će tržišta stvarno poludjeti.

Pri tome, čak i kad se ojača taj novi evropski monetarni fond, ipak, on neće nikad biti dovoljno jak da spasava tako velike zemlje kao što su Španija ili Italija. Iza njih jedino da može da stane cijela eurozona, i to euroobaveznicama.

Dakle, mnogo je problema pred Sarkozijem i Merkelovom koje bi danas trebalo da se analizuju.

Galerija

( Ines Sabalić )