Olja Savičević-Ivančević: O netoleranciji, nasilju, o drugima i drugačijima
Poznata Splićanka, (1974), objavila je nekoliko pjesničkih zbirki, knjige priča „Nasmijati psa“, koje su joj donijele mnogobrojne nagrade
Nastavljajući predstavljanje značajnih autora i produkcije koja je svojim angažmanom najviše animirala pažnju javnosti u regionu, kako one književne, tako i društvene, Trg pjesnika doveo je pred budvansku publiku i Olju Savičević Ivančević, književnicu iz Hrvatske, i njen novi roman „Adio, kauboju“.
Poznata Splićanka, (1974), objavila je nekoliko pjesničkih zbirki, knjige priča „Nasmijati psa“, koje su joj donijele nagrade „Prozaik“ i „Ranko Marinković“..., a za najbolju zbirku poezije „Kućna pravila“ nagrađena je „Kiklopom“.
Za „Adio, kauboju“ dobila je Nagradu T – portala za najbolji roman, kao i nagradu „Jure Kaštelan“, koju „Slobodna Dalmacija“ dodjeljuje za umjetnost.
"Ja sam, prije svega pjesnikinja, jako mi je bitan jezik i stil, ali to je sve u službi onog sadržaja o čemu želim pisati"
Savičević je “Vijestima” kazala da “Adio kauboju” govori o netoleranciji, nasilju, o drugima i drugačijima, o generacijama koje se osipaju, novim tranzicijskim gazdama, lažnim herojima, ambijentu koji je kao „srce vesterna“ – „Adio, kauboju“ počinje splitskim grafitom „Stranče, ovdje te zakon ne štiti“, i pravi „paralelu“ između Divljeg Zapada i Divljeg Mediterana.
Angažman važniji od estetskog
"Ja sam, prije svega pjesnikinja, jako mi je bitan jezik i stil, ali to je sve u službi onog sadržaja o čemu želim pisati. Smatram da ipak imam nekakvu društvenu odgovornost, zato se i bavim stvarima o nekakvim klasnim nepravdama, nacionalnim, i svim drugim.
"Suva“ i prazna estetika takođe ne zanima
U svakom slučaju, mene uvijek zanimaju oni koji su drugi i drugačiji, oni skrajnuti, ili na neki način poniženi ljudi. Želim pisati o njima, iako ne mislim da umjetnost može promjeniti svijet, daleko od toga. Ali, ako se makar jedan čovjek kad pročita nešto od mene osjeti bar malo ohrabrenim, onda ima smisla što se uopšte bavim pisanjem.
Važniji mi je angažman, mada mi je estetsko jako bitno, bez toga ne bih pisala, ali me „suva“ i prazna estetika takođe ne zanima – svu estetiku, i svu ljepotu izraza stavila bih iza priča koje se bave važnim stvarima za život nekog čovjeka", istakla je Olja Savičević Ivančević, autorka čija je poezija i proza prevedena na dvadesetak svjetskih jezika, a ušla je i u hrvatske i strane izbore i antologije.
Izvan koridora u Starom gradu
Posljednje večeri ovogodišnjeg Trga pjesnika, obilježiće Varja Đukić, Božo Koprivica i Teofil Pančić, koji će posjetiocima festivala predstaviti zbirku „Izvan koridora, Vranac – najbolja kratka priča 2011“.
Predstavljanje na Trgu pjesnika počinje u 21 sat
Riječ je o pričama izabranim po konkursu koji je prošle godine pokrenula podgorička knjižara „Karver“. Na ovogodišnji konkurs je stiglo 505 priča, a žiri (Enver Kazaz, Božo Koprivica i Teofil Pančić) je izabrao 21. Na ionkursu su učestvovali pisci iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Imajući u vidu uspješnu saradnju Trga pjesnika sa knjižarom „Karver“, i činjenicu da su programi Trga pjesnika i „Karvera“ na istom poetičkom tragu, o čemu svjedoči i to da su mnogi od nagrađivanih autora već bili i gosti budvanskog festivala, o cijelom ovom projektu razgovaraće se sa Varjom Đukić, osnivačem knjižare „Karver“, programskim direktorom festivala „Odakle zovem“.
Predstavljanje na Trgu pjesnika počinje u 21 sat.
Repriza „Konte Zanovića“
Na sceni Amfiteatra na Svetom Stefanu, u utorak u 22 sata, zakazana je repriza premijere „Konte Zanović“, predstave nastale po motivima istoimenog romana Vladimira Sekulića, u režiji i dramaturškoj obradi Radmile Vojvodić.
U liku legendarnog budvanskog avanturiste, pjesnika, filozofa, kockara i zavodnika iz XVIII vijeka, publika će vidjeti Dragana Mićanovića, njegovog brata, Primislava Zanovića igra Branimir Popović, a tu su i Simo Trebješanin (Tomazo Medini i gitara), Dubravka Drakić (Zore i udaraljke), Brano Vuković (Đakomo Kazanova), Nada Vukčević (Ledi Čadli i gitara i udaraljke), Zoran Vujović (Knez Oginski), Bojana Knežević (Gertruda Oginski i udaraljke), Žaklina Oštir (Madam Difre), Dušan Kovačević (Trgovac Šomel i harmonika), Jovan Krivokapić (Mala Sofi i bubnjevi). Scenograf je Miodrag Tabački, kostimograf Angelina Atlagić, a muziku je komponovao Ljupčo Konstantinov.
( Vuk Lajović )