Ko poštuje državne simbole više vidi no onaj pod brdom

"Poštujući državne simbole poštuješ sebe."

Tako piše na plakatu s likom kick-boxera koji potpisuje nevladina organizacija Crnogorska kulturna mreža, osnovana, prema riječima osnivača i predsjednika, s ciljem da se posveti “informisanju i edukaciji građana, kako bi shvatili značaj, te stekli poštovanje i ljubav prema grbu, zastavi i himni".

Da li bi, da im sutra neko umjesto dvoglavog orla mahne državnom zastavom s troglavim psom, iskazali i prema toj životinji isto samopoštovanje?

Strancu iz susjedne Bosne i Hercegovine nije baš najjasnije zašto se mreža s takvim ciljem zove kulturna, a ne na primjer ribarska ili kick-boxerska (tako bi bila jasnija uloga šampiona svijeta na plakatu) ili edukativno-informativna. Nije mu baš razvidno ni na koje se simbole tačno misli: samo na crnogorske ili na svake druge države? I šta uopšte čini državu: simboli, članstvo u UN, američko priznanje ili nešto četvrto?

Nije Podgorica Kvirpazar!

Ali mu je jasno, jer iz sličnog govneta dolazi, da se ideja o tome šta je fašizam prilično zamaglila i da su iz svijesti iščilile slike ljudi koji su poštovali sebe poštujući svastiku i dvoglavog orla. I jasno mu je da se reinkarnacija takvog samopoštovanja šepuri danas bivšom Jugoslavijom pozivajući se na kulturu, vjeru, tradiciju, jezik, teritoriju i državne simbole kao na vlasništvo stečeno rođenjem i naslijeđem.

Ali mu nije jasno kakva je priroda tog samopoštovanja svih onih hroničnih patriota koji su do juče pjevali Hej Sloveni, a danas O svijetla lijepa naša, Bože pravde i tako dalje. Da li bi, da im sutra neko umjesto dvoglavog orla mahne državnom zastavom s troglavim psom, iskazali i prema toj životinji isto samopoštovanje? Da li bi nakon gej-prajda u Titogradu prijestonicu selili na Cetinje a iz himne izrezali stihove koji izražavaju ljubav stražnjici (volimo vas brda tvrda, i stravične vaše klance) ili bi (nije Podgorica Kvirpazar!) prosto izkickboxovali svakog pedera koji mahne zastavom s više od jedne boje?

Međutim, zaista, zašto je odbrana državnih simbola povjerena kickoxeru a ne Njegošu? Zašto slogan nije iskovan u gorskom desetercu? Naprimjer:

Ko poštuje državne simbole, tome suza nema roditelja.

Ko poštuje državne simbole, ima s čime izać pred Miloša.

Ko poštuje državne simbole dosta će se posla nagledati.

Ko poštuje državne simbole biće svaka puška ubojita.

Ko poštuje državne simbole stotinu će promijeniti vjerah.

Ko poštuje državne simbole više vidi no onaj pod brdom.

Ko poštuje državne simbole imao se rašta i roditi.

Ko poštuje državne simbole to je ljudska dužnost najsvetija.

Ko poštuje državne simbole svaki sebe za nos dohvatio.

Ko poštuje državne simbole sve se dlake naježe čovjeku.

Ko poštuje državne simbole zakon mu je što mu srce žudi.

Ko poštuje državne simbole blago odru na kome počine.

Ko poštuje državne simbole gleda majmun sebe u zrcalo.

Odgovor je prost: zato što podlost ne može imati drugačiju nego lukavu strategiju. Zato što ne želi do kraja reći ono što misli. A misli da je zajednički život s drugim i drugačijim moguć samo ako svi manji i slabiji prihvate vrijednosti većine, koja državu predstavlja kao demokratsku a tretira kao plemensku zajednicu. Samopoštovanje se tako izjednačava s poslušnošću a moral s lojalnošću. Zašto bi iko poštovao sebe zbog svojih vrlina (koje su ionako zakržljale) ako može zbog simbola svoje države (koji bujaju)?

Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike...

Najzad, jesu li iz crnogorske perspektive građani Bosne i Hercegovine osuđeni na manjak samopoštovanja, jer moraju poštovati mutavu himnu?

Je li rješenje da svako pjeva u sebi:

Bosna žubori; nad pitomim krajem,

andjeo mira širi laka krila...

Bosna je zemlja prepuna čari...

I posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna...

Svud go kamen noge gaze...

Bosno moja, lijepa gizdava...

Ti porobljeni, oteti mi kraju!

Što preteć suncu dere kroz oblake...

Za domovinu s Titom...

Bože, pravde.

Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike...

Kostiju naših to je gomila...

Složimo se sin sa sinkom, rod sa rodom, brat sa bratom, složimo se pod lozinkom:

Ave Serbia...

Hrvatska Hrvatom!

Nogom ćeš stupit, možda poganom

U san starih mezarova

Bacajte sami u oganj decu.

Bez mladosti i sevdaha nema živovanja...

Samo tebe volim, draga nacijo, samo tebi služim,

Oj Srbijo...

Oj, Kroacijo...

Mlekom svoje dojke nas si otrovala

Oj junačka zemljo mila

Oj, Srbijo, među bunama, među

šljivama

Ni umrijeti za te Hrvat nema snage...

Oj, Srbijo, među ljudima na

njivama

Mila zemljo, mili dome, na srcu je slatko tvome

Još Horvatska ni propala, dok mi živimo; visoko se bude stala, kad ju zbudimo

Vostani Serbije!

Lijepa naša

Domovino, tek u srcu te nosim...

Otadžbina je ovo Srbina!

Zato tužno šumi Drina, zato tuži Bosna cela

Sveti Vlaho nebeski, čuvaj narod hrvatski

Blagoslovi Srbu selo, polje, njivu, grad i dom!

Vjeran slavi svojih djeda i narodu

Bosanskome!

Ostajte ovdje

Groblje j' zemlja kom se hodi,

groblje j' voda kom se brodi, groblje, vrti i gradine; groblja, brda i doline; Svaka j' stopa

Na Kordunu grob do groba

Gdje raj da ovaj prostrem?

Da bi vazda sretna bila

Da prostiš!

(Preuzeto: Radio Dojče vele)

( Nenad Veličković )