Čemu nas može naučiti plivanje
Tada je život svečanost, vatromet ljubavi, dobrote, ljepote, u bezbroj tema, formi, nivoa, dimenzija... Na nama je da biramo da li ćemo živjeti ’’pakleno’’, ’’rajski’’ ili nekako/nešto između toga.
Sjećam se dana kada sam proplivao. Sa roditeljima sam proveo vikend na moru. Dogodilo se da smo zaboravili ponijeti plivalice. Prije nego sam zaplivao, naučio sam da s povjerenjem, na leđima plutam po vodi.
Divan osjećaj koji i danas praktikujem radije od ma kojeg stila plivanja. Volim od svega i svakoga da učim.
Hajde da svi skupa provjerimo razumijevanje iskustva plivanja i nešto jako korisno od toga naučimo. Da li se plivanje uči? Kakve uopšte to ima veze i koristi za bilo šta drugo u životu?
Plivanje se ne uči, jer je to naša urođena sposobnost. Učimo, zapravo, kako da se uskladimo sa vodom.
Strah je, recimo, velika smetnja. Tek kada uklonimo strah od vode i u dovoljnoj mjeri se uskladimo sa njom, dogodi nam se samo od sebe da proplivamo.
Proces upoznavanja sa ljudima, stvarima itd., nije drugo nego pokušavanje uspostavljanja zadovoljavajuće usklađenosti koja omogućava događanje onoga što se želi.
U “Malom princu” Egziperija, lisica kaže malom princu da mu ne može biti tek tako prijatelj, jer on tako želi: “Da bih ti bila prijatelj, prvo me moraš pripitomiti”. Drugim riječima, preporučila mu je da se pažljivo, obzirno i strpljivo usklađuje sa njom.
U nekom prilično neodređenom momentu ona će se “prepoznati” kao njegov prijatelj.
Ne prije.
Da li se vi usklađujete?
Sa sobom, drugima, uslovima pod kojim radite, komunicirate, itd.? Kad god nas neko ili nešto iznervira, to znači da nismo usklađeni sa tim i prije svega da nismo usklađeni sa sobom.
Što znači biti usklađen sa sobom?
Jednostavno, to znači da je naš tjelesni, mentalni, emocionalni i duhovni aspekt u skladu.
Znači kako zračimo odgovara našim osjećanjima, mislima i djelima.
Nije baš uobičajeno, zar ne?
Puno ljudi jedno misli, drugo osjeća, treće radi, a potpuno četvrto zrači.
Kakva zbrka! Ili, recimo obratno: Kad god smo ’’zbrkani’’ tada ovi naši aspekti nisu međusobno usklađeni. Usklađivanje je uvijek kreativno, izazovno, avanturno...
Ono se može shvatiti i kao priprema za nešto vrijedno, kao njegova prethodnica ili preduslov, a nekad i nije odvojeno od stvaranja vrijednosti, kakve su npr. iscjeljivanje, umjetničko izražavanje...
Kada se uskladimo sa našom pravom prirodom, aktiviramo našu unutrašnju mudrost, neograničenu sposobnost da kreativno odgovaramo na životne izazove.
Tada je život svečanost, vatromet ljubavi, dobrote, ljepote, u bezbroj tema, formi, nivoa, dimenzija... Na nama je da biramo da li ćemo živjeti ’’pakleno’’, ’’rajski’’ ili nekako/nešto između toga.
Plivajmo život.
www.zlatnicovjek.com
( Nebojša Vučković, Petar Perović )