Dileme

Kocka je bačena... Vrelo ljeto je dalo odgovore na neke od dilema, koje su na određen način demistifikovane. Izbor gradonačelnika, otkaz novinaru Marku Milačiću, peripetije u Javnom servisu, kao i neusvajanje teksta izbornoga zakona pokazali su da neki novi vjetrovi trepere diljem Crne Gore.

Prva dilema:

Izbor prve violine Glavnoga grada pokazao je da se stari flertovi ne zaboravljaju. Razriješena je dilema. Teza eks presjednika "novih partnera", većine u podgoričkom parlamentu je pokazala se kao tačna. Profesionalni nacionalizam je očito isplatljiv. Pod izgovorom da je čin podrške zapravo čin koji izbaca SDP iz sedla vlasti, narodnjaci na mala vrata, ulaze tamo đe je SDP bio do juče. Takođe SDP svojim "principijelnim" odnosom pokazuje da je i dalje siguran partner na državnom nivou. Ostaje dilema "dokle", obzirom da u najačoj opozicionoj partiji ima onih koji su spremni da produže njihovim putem.

Druga dilema:

Da je sloboda izražavanja, kao i sloboda medija jedan od kamena temeljaca demokratskih društava pokazuje i stav šefa Delegacije EU u Crnoj Gori Leopolda Maurera. Otkaz Marku Milačiću je pokazao da vladajuća elita "koristi mehanizme" u obračunu sa neistomišljenicima, ne birajući sredstva, pa čak i pod cijenu da dođe do odstupanja od integracionih procesa. Takođe paljenje automobila redakcije “Vijesti” ukazuje da stepen slobode medija nije na zavidnom nivou. Naprotiv! Od počinioca ovoga gnusnoga čina ni slovo, a o nalagodavcima ni riječi. Čudne li slobode!

Obzirom da je došlo do smjene u Javnom servisu i da je predhodni direktor, vjerovatno "slobodnom voljom" donio odluku da uskrati pravo na rad, novinaru Milačiću, ostaje dilema da li će novi direktor Javnog servisa promijeniti nakaradnu odluku svog prethodnika. Takvim činom odškrinula bi se vrata i domaćoj i međunarodnoj javnosti. Poslala bi se poruka, da i nije sve baš crno već i da ima nešto i u drugim koloritima. U svakoj varijanti, javnost posmatra, a na onima koji donose odluke je i da nastave taj proces. A kako pokazaće vrijeme...

Treća dilema:

Od izbornoga zakona i hepienda sa tačkom na “i” ostale su tri tačke... Prvi, ključni štrik, pokazao je nespremnost vladajuće većine da dođe do neophodnoga koncenzusa, koji bi za rezultat imao, ne samo dvotrećinsku, već praktično i apsolutnu podršku. Rasprava oko ovoga veoma važnoga zakonskoga akta, pokazala je da proces evropskih integracije nije ekskluziva vlasti, već proces u kojemu svaki segment treba da učestvuje i aktivno participira. Svjedoci smo, takođe, da vladajuća elita obesmišljava učešće drugih segmenata u ovim procesima, pa samim tim i opozicije. Iako ima legitimetet od građana i ovoga puta potvrdila je da u suštini i nije spremna za kompromise. Postavlja se pitanje zašto? Odgovor je prost, zato što njoj suštinski i ne odgovara približavanje standardima Evropske zajednice. Naravno, zbog što dužega opstanka na vlasti. Ekonomska samostalnost i sigurnost građana pokazala bi da građani mogu drugačije da razmišljaju. A to za njih ne bi valjalo...

Sapunica na balkanski način pokazala je suštinu djelovanja vladajuće elite i najače opozicione partije. U minut do dvanaest, matematički proračunato došlo je do mimoilaženja "slučajnih partnera". Što je po srijedi nije teško razumjeti? Valja se prisjetiti devedeset-deveto procentualne podrške tekstu predloga, kao i parafu na englesku verziju, od strane visokog funkcionera SNP-a. Zašto posle izvjesnoga vremena dolazi do promjene stavova, između ostaloga i po pitanju "afirmativne akcije" ostaje za analizu? Tek da se ne zaboravi da SNP-u u jednom momentu nije smetalo da Crnogorci i Srbi mogu biti manjinski narodi, odnosno da neko može po povlašćenom modelu, ući u Parlament. Zašto je došlo do promjene stava? Vjerovatno unutarpartijska demokratija... Ono što fascinira je "poslovična uzdržanost" prilikom glasanja o tekstu izbornoga zakona. I kao po dobrom starom običaju, "ozbiljnim dogovaračima" uvijek je neko drugi kriv. Od sjaja do očaja...

Ovakav pristup pokazuje koncept partija na vlasti kao i najače opozicione partije. Obzirom da je prošlost nit koja ih spaja i ne treba da čudi što tako "malo" hvali da dođe do "bipolarne" podrške izbornom zakonu, kao i u budućnosti potencijalnoj koaliciji, ovih ozbiljnih polititičkih subjekata. Principijalnost SNP je vidljiva i kod raspada koalicije "Bolja Crna Gora". Valjalo je čekati pola godine i konstatovati da je opoziciono jedinstvo prolazna stanica. Naravno, stvar izbora...

I kao tačka na “i” je stav aktuelnoga premijera, koji se ogleda u razočarenju, povodom neusvajanja izbornog zakona. Razumljivo je njegovo razočarenje. Čak ni prvi štrik nije upisan a kakvi će biti drugi, pokazaće izvještaj predstavnika Evropske komisije. Međutim, veliki je broj građana koji su razočarani upravljanjem izvršnom vlašću aktuelnoga premijera. Njegova vladavina između ostaloga pamtiće se i po otkazima politički nepodobnih novinara, gušenju medijskih sloboda a nadasve po štrajkovima glađu. Očito računi iz prošlih vremena. Apsolutno je pravo premijera da političke kvalifikuje ono što smatra neophodnim. Međutim, bilo bi sjajno da konačno počne da rješava probleme. Ili problema nema...

Na koncu, ostaju dileme, a odgovore na njih najbolje će razumjeti oni koji ovo budu čitali.

( Arsenije Lalatović )