Nepodnošljivi teror buke
Blizak rođak mi kaže: ’’Spasismo se od muzike!’’ Naime, sa porodicom se privremeno iselio iz komfornog stana na rivi, u blizini hotela sa podosta zvjezdica.
Goste zabavljaju preglasnom muzikom do pozno u noć na hotelskoj terasi.
Ljeti se, naročito u turističkim mjestima, događa istinski teror buke. Buka je (pre)glasan, neprijatan i nepoželjan zvuk.
Na buku se ne može navići. Ona se trpi. Uz mnogo zdravstvene i druge štete.
Neispavanost, nervoza, razdraženost, frustriranost, snižavaju vitalnost i inteligenciju, blokiraju kreativnost, onesposobljavaju za ljubav, dobrotu, nježnost, životnu radost, radnu efikasnost...
Potražite tišinu iza zvukova, uživajte u šetnjama kroz prirodu.Iza veće glasnoće naći će se više bezobzirnosti, kao i volje za uznemiravanjem, a manje spokojstva i vedrine.
Za egotične osobe stvaranje buke je znak moći. Zato je, uslijed tehnoloških mogućnosti, buka postala nesreća novijeg vremena kojoj je teško umaći.
Svaka muzika utiče na naše emocije, raspoloženja, osobine i ponašanja koje iz njih proishodi.
Muzika mnogo kazuje o onima koji je slušaju. Loša dovodi do neuravnoteženosti koja izaziva teške lične i društvene probleme.
Dobra uvećava sklad u nama. Izbor je na nama.
Možemo nasrtati na sebe slušajući agresivnu muziku kao što možemo i da se njegujemo nježnom i spokojnom, a ujedno i snažnom muzikom koja penosi ljubav.
Njena snaga je blaga i neodoljiva energija.
Na nama je odgovornost da odredimo što želimo da postižemo slušanjem određene muzike i da razvijemo senzitivnost, potrebnu da osjetimo njeno djelovanje na nas.
Samo treba slušati sa pažnjom i opažati svoje reakcije na zvučne vibracije. Ako otkrijemo štetno djelovanje na nas, odlučimo da joj se ne izlažemo.
Ljeti se, naročito u turističkim mjestima, događa istinski teror buke. Buka je (pre)glasan, neprijatan i nepoželjan zvuk.Zvuci bi mogli da nam pomažu da se preobražavamo u dobrom smjeru - od straha i tjeskobe prema dobroti, spokoju, povjerenju, višoj svjesnosti, boljem zdravlju.
Njihov izvor je u našoj prirodi, u unutrašnjoj tišini. Jednom sam čuo suprugu starijeg i nagluvog kolege: ’’ Neće da nosi slušni aparat pa moram da vičem da bi me razumio.
Ali zato ne mogu ništa lijepo da mu kažem. Na muci sam...’’
Nije moguće istovremeno biti glasan i fino ’’naštimovan’’, usklađen unutar sebe i sa drugima. Može pomoći proces stalno budne pažljivosti koji unapređuje život, jer zaštićuje od štetnih uticaja, ali i omogućava da koristimo blagotvorne učinke muzičkih i prirodnih zvukova.
Potražite tišinu iza zvukova, uživajte u šetnjama kroz prirodu.
Slušajte meditativnu muziku. Spontano pojte.
Bićete ubrzo relaksirani, vedro raspoloženi.
Pažljivo sa zvucima!
www.zlatnicovjek.com
( Petar Perović, Nebojša Vučković )