Izložba Momčila Macanovića: Metafizičke likovne poeme
Umjesto klasičnog otvaranja galerijom su odjekivali zvuci klasike gudačkog trija Katarine Pavlović, Marka Simovića i Igora Perazića
Likovna scena Tivta i Boke bogatija je za četrdesetak novih ostvarenja “magičnog realizma“ tivatskog slikara Momčila Macanovića.
Otvaranje devetnaeste Macanovićeve samostalne izložbe u galeriji Ljetnjikovca “Buća” proteklo je u prepoznatljivom autorovom stilu. Umjesto klasičnog otvaranja galerijom su odjekivali zvuci klasike gudačkog trija Katarine Pavlović, Marka Simovića i Igora Perazića.
Još jedan Macanovićev “sinkretizam“ u nepreglednom moru mediteranskih i bokeljskih figura koje dominiraju njegovim slikarskim izrazom. Slikarstvo, muzika i more.
Živim u takvom podneblju gdje čovjek ne može biti imun na to svijetlo, na sve ono što se dešava oko njega.“Ne pravim tematske izložbe. Dio motiva koje radim su prepoznatljiva figuracija sa puno svijetla. U prvom planu obično je ljudska figura. Neke stvari sam u posljednje vrijeme više uprostio. Nijesu više komplikavane slike kao što su nekad bile, jednostavnije su kompozicijski ali je moje slikarstvo i dalje prepoznatljivo. Zadnji put sam izlagao u Tivtu 2003. Prosječno godišnje pravim jednu izložbu što je za ovo kako ja radim zaista uspjeh jer meni realno treba da napravim izložbu sa novim slikama oko dvije godine. To je mukotrpan proces. Ne može čovjek sve što naslika da izloži. Mora da izabere najbolje slike“, kazao je Macanović o svojoj novoj izložbi. Junaci slika ovog diplomiranog akademskog vajara i ovaj put su Mediteran i magična Boka.
“Živim u takvom podneblju gdje čovjek ne može biti imun na to svijetlo, na sve ono što se dešava oko njega. Na bilo kojoj slici koju slikam ubacim parče mora, parče neba trudeći se da to ne bude banalno. I kad slikam pejzaž to je dio neke slike. Ne želim da slikam turističku razglednicu, već da to bude moja priča, moja poetika“, kazao je o svom slikarstvu Macanović definišući ga kao “preciznu figuraciju blisku magičnom realizmu“.
Na slikama su oriđinali, prijatelji, poznanici
I u novim metafizičkim likovnim poemama Macanovića pojavljuju se tivatski “oriđinali“, umjetnikovi poznanici i prijatelji koji su mu motivaciono interesantni.
“Tu je moj prijatelj koga sam ubacio. Pojavljuju se i Bokelji koji će se vjerovatno prepoznati“, kaže Macanović dodajući da mu je najdraža slika koja je izložena u tivatskoj galeriji, “Palinuro“ posvećena školskom brodu italijanske Ratne Mornarice koji se ljetos vratio u Boku.
“Tu je moj prijatelj koga sam ubacio. Pojavljuju se i Bokelji koji će se vjerovatno prepoznati“, kaže Macanović.“Dopadaju mi se detalji na brodu za koje se veže moje slikarstvo. Pulena na pramcu broda, ukras koji obilježava te jedrenjake. Naslikao sam nekoliko slika sa tim motivom. Spojio sam brod i jednog Bokelja. Mislim da je to baš nešto što je karakteristično moje. Ta se slika nalazi i na plakatu izložbe“, ističe umjetnik.
“Nikada ne radim formate po postojećim dimenzijama. Nekad radim dugačke, nekad kvadratne formate zavisno od toga kako me 'povuče' motiv“, zaključuje Macanović, umjetnik o čijem likovnom opusu, istoričaarka umjetnosti Mirjana Savić zapisuje: “Poput starih majstora, Macanović precizno, gotovo minuciozno slika detalje, tako da svaki izdvojen fragment može da bude zasebno djelo poput psa, goluba, mačke, mrtve prirode – stolica sa jabukama, cipele, čizme... Njegovi junaci kao da su na sceni fokusirani i teatralizovani sa gestom koji nagovještava situacije kao na slici u velikom ateljeu sa mnogo detalja”.
( Željko Komnenović )