Mafijaška sjenka nad Đukanovićem

Car Milo želi svima još jednom da pokaže. „Očekujem pobjedu u prvim krugu“, potpuno je siguran dugotrajni regent Crne Gore Milo Đukanović u svoju pobjedu na predsjedničkim izborima u nedjelju. No, svejedno dal' u jednom ili dva kruga: u uspješni povratak najvećeg favorita skoro da niko od analitičara i ne sumnja u državi od 600.000 stanovnika. Đene premijer, đene državni poglavar, đene partijski šef vladajućeg DPS: od 1991. tek 56-godišnji politički veteran drži sve uzde u svojim rukama u ovoj zemlji na obali Jadrana. Šest puta je bio premijer a sada želi da po drugi put bude predsjednik države.

Duže od 16 do 18 mjeseci Đukanović nikad nije izdržao bez javne funkcije, sprda se nezavisni dnevni list „Vijesti“, sa kratkotrjanim vještačkim pauzama u vladanju, upoređujući da sa dugo živućim bivšim predsjednikom afričkog Zimbabvea te prozvavši ga "Crnogorskim Mugabeom".

Crnoj Gori je potrebna „dodatna mudrost i odgovornost“, tako je utemeljio Đukanović u martu svoju upadivo vrlo kasno najavljenu kandidaturu. A realani razlog za povratak u provjereni modus izborne kampanje je bila zabrinutost zbog klizećeg gubitka kontrole nad vlašću.

U njegovoj partiji sve više rumori. Na opštinskim izborima je DPS doživeo osjetne poraze. Odnos sa premijerom Duškom Markovićem, koga je on sam instalirao kao guvernera svoje vlasti, se smatra sve više napetim. Opetovani povratak ovog političkog fosila iz penzije je u njegovoj sopstvenoj partiji a i kod NATO partnera izazvao sve, samo ne oduševljenje. Vašington je insistirao da ima manje opterećenog DPS kandidata i zalagao se za bivšu ministarku odbrane Milicu Pejanovć-Đurišić.

Mila Đukanovića, visprenog biznismena i spektakularno bogatog "Kuma od Podgorice“, bije ne baš najbolji glas da manipuliše izbore a i da je usko povezan sa bandama iz podzemlja. Pod njegovom vlašću je Crna Gora mutirala u Eldorado perača para, igrača na sreću i kartela droge, koji potresaju krvavi mafijaški obračuni.

Izborna kampanja nije bila samo osjenčena bombaškim napadom na jednog prema vlasti kritički nastrojenog novinara. U krvnim osvetama među zaraćenim klanovima droge iz primorskog Kotora su krajem marta u glavnom gradu Podgorici u sred bijela dana ubijena dva čoveka. Ubio ih profesionalni egsekutor.

Trajnoj kuknjavi rasturene opozicije o izbornim manipulacijama, tlačenju medija i nepostojanju pravne države u Crnoj Gori Đukanović kontrira svojim spoljno-političkim uspjesima. Zahvaljujući njegovom 1996. otklonu od tadašnjeg autokrate Srbije, Slobodana Miloševića, se Crna Gora relativno bez problema provukla kroz ratne 90-te godine, a on sam se stavio pod zaštitu Zapada.

A na Zapadu su ga tetošili zbog pragmatične susjedske politike, koja se upadivo razlikuje od kursa susjedne Srbije. Podgorica se intenzivno trudi oko relaksiranih odnosa sa bivšim ratnim protivnikom Hrvatskom, kao i sa Albanijom, Bosnom-Hercegovinom i od 2010 priznatim Kosovom. I odnosi sa Srbijom, koji su posle 2006. kad se Crna Gora proglasila nezavisnom bili osjetno pogoršani, su se vidno poboljšali. Ali prije svega zato što je car Milo svoju zemlju, uprkos oštrim kritikama Moskve, uveo u NATO i doveo do predsoblja EU, Zapad mu čuva leđa: u boju oko glasova sa najbitnijim kandidatom opozcije, protivnikom NATO Mladenom Bojanićem, je Milu, jelenu kapitalcu, uprkos svim kritikama, podrška USA i EU garantovana.

Neues Deutschland (ND)

Prevod: Mirko Vuletić

( Thomas Roser )