STAV

”Aspekt interesovanja”

Nameće se zaključak da se krivična djela kvalifikuju kao “izolovani neprijatni događaji” samo kod određenih izvršilaca

61 pregleda0 komentar(a)
vozila Vijesti, Foto: Savo Prelević
27.07.2011. 11:33h

Krivični zakonik Crne Gore prihvata objektivno-subjektivnu koncepciju krivičnog djela, pa opšti pojam krivičnog djela definiše kao djelo koje je u zakonu određeno kao krivično djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno. Redosljed elemenata krivičnog djela nije proizvoljan i njihovo postepeno utvrđivanje, prvenstveno od strane suda u krivičnom postupku, u svakom konkretnom slučaju veoma je važno.

U tom utvrđivanju polazi se od radnje, zatim se utvrđuje da li ta radnja ispunjava bitna obilježja zakonskog opisa određenog krivičnog djela, nakon toga utvrđuje se da li je isključena protivpravnost (na primjer, ako je djelo izvršeno u nužnoj odbrani) i na kraju se utvrđuje krivica učinioca. Ako se utvrdi da bilo koji od ovih elemenata nedostaje, zaključak je da nema krivičnog djela i nije potrebno utvrđivati da li postoje drugi elementi. Svako ko je završio drugu godinu Pravnog fakulteta mora znati ovo što sam naveo. Za rad policije je posebno važno da njeni službenici znaju da, na nivou osnovane sumnje, utvrde da je određena radnja predviđena u zakonu kao krivično djelo. Utvrđivanje protivpravnosti (odnosno njenog odsustva) i krivice zadatak je isključivo suda.

Cijeli jedan čas na Pravnom fakultetu utroši se za predavanje o opštem pojmu krivičnog djela, a ova lekcija je neizbježna i u svakoj školi ili kursu za policajce. Dakle, ako ne moraju znati opis baš svakog krivičnog djela, policajci moraju znati šta je krivično djelo da bi mogli uopšte obavljati svoje dužnosti. Koliko je jedna policija sposobna, stručna i voljna da radi na suzbijanju kriminala, može se zaključiti i iz ponašanja šefa te policije. Tako je, komentarišući spaljivanje službenih vozila ND Vijesti, direktor crnogorske policije rekao da je to “čin i gest pojedinca koji treba posmatrati kao izolovan događaj osobe koja je to učinila”. Takođe je dodao da se radi o “nedemokratskoj aktivnosti u odnosu na demokratske i druge procese koji se dešavaju u Crnoj Gori”. Slučajno ili ne, prethodno je i premijer istim povodom slično izjavio da “ovaj maliciozni čin nesavjesnog pojedinca nije slika Crne Gore koju šaljemo u svijet”.

Kada je gradonačelnik Podgorice prije dvije godine napao ekipu ND Vijesti, sjećam se da je to od njegove strane i od strane njegovih partijskih drugova iz vrha vlasti okarakterisano kao “bespotrebni incident” i “neprijatni događaj”. Dakle, u borbi protiv kriminala visoki javni funkcioneri daju doprinos iznošenjem stavova i tumačenja do sada nepoznatih u pravnoj teoriji. Ne treba biti veliki pravni stručnjak pa zaključiti da se u oba navedena slučaja radi bar o osnovanoj sumnji da je izvršeno krivično djelo. Stoga, proizilazi da oni koji su najodgovorniji za stanje na polju suzbijanja krivičnih djela, krivično djelo definišu kao “izolovani, bespotrebi i neprijatni čin, gest ili događaj, koji predstavlja nedemokratsku aktivnost suprotnu procesima koji se dešavaju u Crnoj Gori”. Mada smatram da znanje i stručnost onih koji su tvorci ovih izjava i definicija nije na zavidnom nivou, ipak sumnjam da su ove njihove izjave rezultat neznanja. Nameće se zaključak da se krivična djela kvalifikuju kao “izolovani neprijatni događaji” samo kod određenih izvršilaca. Tako, kada bi neko zapalio vozilo gradonačelnika ili direktora policije, ili kada bi im “zalijepio” par šamara na ulici (ili trotoaru) siguran sam da niko od navednih funkcionera to ne bi kvalifikovalo kao “izolovani neprijatni događaj osobe koja je to učinila”.

Osim toga što njegove izjave zvuče krajnje neinteligentno, direktor crnogorske policije zvuči i toliko nerazumljivo da se moram pitati da li on uopšte čuje i da li je uopšte svjestan šta govori. Naime, istim povodom on je pozvao “građane koji su bili i koji žive na tom lokalitetu, da bilo koju informaciju koja je značajna sa aspekta ili interesovanja saopšte”. Sa kog aspekta i za čije interesovanje bi te informacije trebalo da budu značajne, Veljović ne navodi. Ako malo analiziramo njegov dosadašnji rad, iz “aspekta njegovog interesovanja” u ovom slučaju bi najvažnije bilo ko je službena vozila parkirao baš na tom mjestu. Ne bi bilo čudno da saopšti i da je neko pokušao da zloupotrijebi službenike ANB-a parkiranjem vozila u blizini zgrade ANB-a. Na kraju, za očekivati je da uskoro pozove na razgovor nekoga iz ND Vijesti radi prikupljanja obavještenja o načinu i razlogu prakiranja vozila na mjestima na kojima ih može politi benzinom i zapaliti neko od onih za koje on ne smije da izjavi da tako čine krivično djelo, već to definiše stupidnim izjavama tipa “izolovani događaj”. Kada ga budu pitali da objasni to svoje nezakonito i primitivno postupanje i da odgovori koje krivično djelo istražuje, slijedi izjava da je policija “postupala krajnje odgovorno i profesionalno”, a da će kvalifikaciju odrediti nadležni tužilac. Zašto je onda, pored ovakvih izjava i postupaka, Veljović godinama u ”aspektu interesovanja” onoga ko stvarno predlaže i bira direktora policije? Dosadašnjim (ne)radom Veljović je jasno pokazao čiju bezbjednost čuva, onaj koji ga predlaže i bira samo određuje onoga ko je perfektno obučen i za koga zna da će mu biti bezrezervno odan, mada sigurno ima više onih koji bi voljeli da budu takvi čuvari. Sve dok uspješno i odano obavlja povjereni zadatak, biće javno pohvaljivan i nagrađivan, bez obzira koliko ugrožavao bezbjednost drugih koji na sopstvenu odgovornost ulaze u “aspekt njegovog interesovanja”.