STAV
Da li je Đukanović donio blagovijest?
Naš mali-veliki grad je u Veliku subotu, na Blagovijesti, posjetio i predsjednički kandidat vladajuće koalicije, M.Đ. Iako se mnogi u njega kunu kao u Isusa, Đukanović nije na magarcu ušao u Bar
Tiho i pomalo stidljivo u naš mali grad stiglo je proljeće 2018. Sa njim, ali mnogo bučnije i manje stidljivo, stiže i predizborna kampanja, omiljeni crnogorski sport. Tako smo ovih dana svjedoci raznih predstava, velikih riječi i još većih obećanja, opanjkavanja i teorija zavjera, ali i puteva koji vode u svijetlu i mnogo ljepšu, evropsku budućnost.
Na tom fonu, naš mali-veliki grad je u Veliku subotu, na Blagovijesti, posjetio i predsjednički kandidat vladajuće koalicije, M.Đ. Iako se mnogi u njega kunu kao u Isusa, Đukanović nije na magarcu ušao u Bar. Usporilo bi to saobraćaj (i evropske integracije) i zakrčilo evropski sređene saobraćajnice, naročito one koje gravitiraju ulazu u grad.
Pretpostavljam da je M.Đ. stigao rano. Trebalo je vremena da se obiđu svi giganti barske privrede koje je njegova politika za ovih 30 godina izbacila u orbitu. Ljubazni, raspoloženi i nimalo lijeni domaćini, tzv. svita, svog omiljenog kandidata, s obzirom da je bilo rano jutro, odvela je prvo do fabrike ulja i sokova Primorka u Starom Baru.
U pekari koja radi u sklopu fabrike, i koja svojom proizvodnjom snabdijeva jadranski dio Crne nam Gore, Đukanović je sa svitom doručkovao raznih đakonija. Posle obilnog doručka, obišao je pogone uljare i sokare gdje su mu oduševljeni radnici klicali. U znak zahvalnosti što primaju plate malo niže od evropskog prosjeka, zadovoljni radnici su mu spremili paket čuvenog barskog maslinovog ulja i dva paketa još čuvenijeg soka od nara.
Odatle se Đukanović, vidno zadovoljan, zaputio u Rumijutrans gdje se dugo zadržao sa šefom voznog parka, brojeći kamione koji 24 sata obavljaju prevoz roba i vrše usluge svakojakog transporta.
Pošto je već bilo podne, ljubazni domaćini su dragog gosta odveli u jedan od mnogobrojnih objekata UTP Izbor gdje se uz neizbježni dojč i sok od šipka razgovaralo o budućim planovima razvoja našeg grada. Posle odmora put je dalje vodio u prostorije Bar-bilja, gdje su Đukanovića častili raznim čajevima i ljekovitim travama protiv kostobolje, za slučaj da mu se desi promaja na nekom od predizbornih skupova koje ovih dana organizuje po Crnoj Gori.
Odatle je svita svratila do barskog pogona cetinjske Košute gdje su Đukanovića dočekali razdragani radnici i poklonili mu najnoviji model cipela za sezonu proljeće-ljeto 2018. sa lagera čiji je kontigent spreman za izvoz na evropsko tržište.
U novim cipelama put je bio lakši i vodio je pravo u direkciju Prekookeanske plovidbe, gdje su M.Đ. dočekali sa samo jednom dilemom. Kako dati ime novom brodu u floti koja već broji 22, sa imenima svih crnogorskih opština? Ko će odnijeti prevagu: Zeta, Tuzi, Sutomore ili Petrovac? Na slatke muke su ga stavili domaćini, ali još nismo uspjeli da saznamo ime novog broda koji iz daleke Kine uskoro stiže na lučke gatove.
Prezadovoljan onim što je vidio, M.Đ. je požurio do HTP Koraline bi li sebi i najbližim saradnicima obezbijedio ljetovanje na domaćem moru a pod povlaštenim uslovima, ali ga je dočekao “hladan tuš”. Svi kapaciteti ovog HTP su rasprodati još krajem prošle godine, tako da je pred našim turističkim radnicima duga i uspješna sezona, što je M.Đ. sa zadovoljstvom konstatovao.
Na kraju obilaska giganata barske privrede namjerno je ostavljena jedinstvena Luka Bar sa preko 4.000 radnika. Đukanović bukvalno nije mogao da prođe kroz špalir zadovoljnih radnika. Svi su htjeli da sa njim promijene riječ i pofale ga što znalački vodi privredu i “cvjetnu” ekonomiju, po kojoj je Crna Gora prepoznata kao lider u regionu. Vjerujem da bi i naši preci, koji su teškim radom i životom ostavljenim na ovim gatovima, bili ponosni načinom na koji je Đukanović sačuvao barsku privredu.
Noć se primakla i ostala je samo formalnost. U dvoranu Topolica, na pobjedničku konvenciju kandidata vladajuće koalicije M.Đ. pohrlile su rijeke zadovoljnih ljudi s pravom glasa. Pomalo umornom, ali među toliko srećnih ljudi vidno zadovoljnom Đukanoviću, ostalo je samo da poentira. Hristos voskrese - vaistinu voskrese!
Šalu na stranu. Poznata slika devastirane barske privrede i onih koji su je svojevremeno činili, govori više nego sve riječi prosute te noći u dvorani Topolica, iz usta Đukanovića ili bilo kojeg njegovog govornika. Zapaljiva retro demagogija, i isprazna retorika koju Đukanović koristi već 30 godina uoči svakih izbora, a koja doživljava samo kozmetičke promjene i blage metamorfoze primjerene datom trenutku, pokazalo se, jedini su adut kod većine jedva pismenih glasača koji su njegov glavni resurs, i uporište svih ovih godina.
Bez programa, bez jasne ideje, držeći se, kao papagaj, priče o evropskom putu, Đukanović ne vidi surovu realnost koju živimo i koja je za većinsku Crnu Goru daleko od evropskih postulata, vrijednosti i standarda, kojima retorički, toliko stremi. Politika koju M.Đ. vodi 30 godina donijela nam je krvave ulice, i preživljavanje od 2.09 eura dnevno. Da li Đukanović uopšte živi u zemlji čiji predsjednik pledira da postane i da li ga je iko iz njegove svite obavijestio o de facto stanju stvari?
Iole ozbiljnom političaru na vlasti neprimjereno je baviti se drugim političkim subjektima a kamoli pljuvanjem po njima, što Đukanović jedino i čini na svojim skupovima, ne pristajući da bude meta kritika za sve što nije radio dobro, kao najodgovorniji u državi, već se koristi poštapalicom kako je napad najbolja odbrana. Prihvatanje odgovornosti je nepoznat pojam za Crnu Goru vlast čija je M.Đ. perjanica.
Đukanović često govori o mladim ljudima kojima treba pružiti šansu da “svojim znanjem oplemene javnu scenu” a godinama mu isti ljudi obnašaju vlast, samo se rotirajući iz ministarstva u ministarstvo, iz kabineta u kabinet. Jedini mladi ljudi iz redova njegove partije široj javnosti su poznati kao plagijatori i idolopoklonici njegovog lika i djela, i kao takvi sigurno nisu, niti mogu biti primjer bilo kome.
S druge strane, Đukanović namjerno zaboravlja da se već 11 godina kiti tuđim perjem. Ukravši ideju, svojom političkom moći sproveo je u djelo, i na lovorikama tog političkog ishoda još uvijek preživljava, i prežvakavajući to obraća se svojim simpatizerima i istomišljenicima kao stadu. Ko god ne misli njegovom glavom a priori je protiv Crne Gore, što neće niti može biti, jer između M.Đ. i Crne Gore nije, i nikad neće biti znak jednakosti.
Đukanović naročito potencira floskulu “da sve što je zasnovano na mržnji ne može voditi ničemu dobrom” a upravo on sije mržnju među svojim građanima neprekidno praveći podjele i izmišljajući neprijatelje. Naslušali smo se priča o četnicima i partizanima, gledamo sapunicu “Državni udar” kakvu ne bi smislili ni autori trećerazrednih španskih serija, uvučeni smo u NATO interesom manjine protiv volje većine, zaduženi smo preko 65% BDP, imamo nezaposlenost koja raste i iste ljude koji se godinama bogate preko naše grbače, majke kojima su otete doživotno dodijeljene naknade, policiju koja prebija svoje građane, nezaštićene novinare, korumpirano sudstvo, raspalo zdravstvo, poniženo školstvo, instruisane i nemoćne sindikate.
Te noći u Baru, prozivajući jedan politički subjekt M.Đ. bez imalo stida reče kako je danas nemoralno govoriti o pohari. M.Đ. o moralu?!
QUO VADIS, CRNA GORO?!
Da li je Đukanović te noći u Bar donio blagovijest za većinsku Crnu Goru znaćemo već 15. aprila, na 39. godišnjicu razornog zemljotresa. Hoće li biti i političkog zemljotresa odlučiće obespravljeni građani Crne Gore. Slobodan čovjek nema gospodara!
Autor je predsjednik OO DSS Bar
( Saša Stojanović )