Katemario: Gitara je instrument na koji i đavo reaguje
Katemario je počeo da svira gitaru sa pet godina, a danas širom svijeta koncertira na instrumentima iz svoje kolekcije
U okviru Don Brankovih dana muzike u crkvi sv. Duha u Kotoru nastupio je renomirani italijanski gitarista Edoardo Katemario, koji je izveo Špansku svitu baroknog kompozitora Gaspara Sanka, zatim Veliku sonatu u A-duru Nikola Paganinija, kao i djela kompozitora 20. vijeka – Manuela de Falje, Hoakina Turine i Maria Kastelnuova Tedeska.
Katemario je počeo da svira gitaru sa pet godina, a danas širom svijeta koncertira na instrumentima iz svoje kolekcije koje su konstruisali veliki španski majstori u periodu od 1890. do 1935. godine. U intervjuu “Vijestima” Katemario, kojem je ovo drugi put da nastupa na ovom festivalu (pogledajte video Katemariovog prvog nastupa u Crnoj Gori), kaže da se kada dođe u Kotor osjeća kao kod kuće.
“Arhitektura Kotora podsjeća na italijanske primorske gradove, osjeća se duh Venecije, lijepo mi je ovdje. I nigdje nisam na jednom mjestu vidio toliko lijepih žena kao ovdje, a i pojeo sam daleko najbolji biftek u Kotoru”, rekao je Katemario.
"Kupio sam kuću koju sam uređujem, imam zemlju oko kuće sa voćkama i 29 stabala maslina koje obrađujem i uživam u tome"
O ulasku u svijet muzike sa pet godina, kaže da je za to zaslužan njegov otac koji se amaterski bavio muzikom i koji ga je uputio na gitaru.
“Sve je to bila igra u početku,i već tada sa pet godina uživao sam svirajući gitaru. I dan danas se sjećam prvog časa gitare na koji me odveo otac jednog nedjeljnog jutra. Vježbao sam sa pet godina sat vremena dnevno što je bilo jako mnogo, a već sa sedam godina sam vježbao i po tri sata dnevno”, rekao je Katemario koji je sa svega 11 godina održao svoj prvi solistički koncert. Da se ne bavi muzikom, kaže da bi bio farmer.
“Kupio sam kuću koju sam uređujem, imam zemlju oko kuće sa voćkama i 29 stabala maslina koje obrađujem i uživam u tome. Volim svako od tih stabala masline kao da su ljudi i svako stablo ima svoje ime. I to je nakon muzike moja druga stras”.
Kako birate šta ćete odsvirati na kojoj gitari?
"To je užasno teško objasniti. Određujem prema boji zvuka, prema odnosu uzmeđu basa i diskanta (visoki tonovi). To je prosto kako lično osjećam, moj lični ukus, šta mi gitara u tom trenutku pruža, kakav zvuk mi daje. Ne volim mnogo moderne instrumente koji su oštri i glasni, volim stare instrumente koji su mekši, a i sviram na gitari koja je napravljena 1918. godine."
S obzirom na to da su neki kompozitori pisali djela upravo za vas, kakav je osjećaj svirati djela koja su namijenjena upravo vama?
"Antonio Šagas Rosa, portugalski kompozitor trenutno za mene piše seriju minijatura koje ću svirati naredne godine na prestižnom Vigmor Holu u Londonu. Uživam da mi komppozitori posvećuju svoja djela, ali i osjećam veliku odgovornost jer sam samo posrednik između nekoga ko ima genijalnu ideju i izvođenja tog djela. Ali isto tako i kompozitori su inspirisani zvukom moje gitare, i uglavnom su to ljudi sa kojima se najbolje razumijem na umjetničkom nivou."
Šta najviše volite da svirate?
"Omiljeno djelo mi je Bahova “Čakona”, proučavam ga već deset godina, i mislim da se u tom djelu dešava sublimacija umjetničke muzike. Imam ogroman repertoar, od baroka do muzike 21. vijeka, ali ga uvijek pažljivo biram, odnosno biram remek-djela određenih stilova i epoha."
Svirate solo, ali i sa orkestrima i ansamblima. Da li osjećate razliku?
"Svako izvođenje nosi svoju težinu. Prednost sviranja sa orkestrom je jer imam podršku, nisam sam na bini, ali su tu solističke kadence koje se moraju virtuozno odsvirati. Kod solo nastupa, izvođač je sam na bini sat i po vremena, i iako je to teško ne mora da vodi računa o interakciji sa orkestrom, dirigentom."
Smatrate li da gitara možda ima prednost nad drugim instrumentima jer ide ukorak sa vremenom?
"Na ovo pitanje imam jedan mitološki odgovor. Kada je Orfej krenuo da spasi Euridiku - svirao je na kitari, i to je jedini instrument na koji je đavo reagovao, tj. jedini način da se takne (ne)duša đavola je zvuk gitare. Gitara ima najneposredniji uticaj na slušaoca, i kroz vjekove gitara se svirala i u običnom svijetu i na dvorovima, kod kraljeva i imperatora.
I tako je i danas, i imamo klasične gitariste koji sviraju pop, rock, i neka od najvećih imena poput Freda Merkjurija, Mik Džegera, Pola Mekartnija imaju klasično gitarsko obrazovanje. Danas imamo fenomen “cros over”, kada poznati pop izvođači izvode djela klasične muzike. Imate primjer Šakire koja će snimiti Hendlove arije za jednu od najvećih diskografskih kuća klasične muzike Dojče gramofon. I mislim da je danas smisao klasične muzike da se muzičari približe publici na ovaj način."
Koju muziku vi slušate, ima li rokenrol mjesta kod vas?
"Slušam isključivo klasičnu muziku, i jako malo džeza i rokenrola 70-ih."
Galerija
( Ivana Komnenić )