Svadba

Smijeh predstavnika medija bio je signal dubine oboljenja.

Jedna od najistaknutijih zagovornica transparentnosti u Crnoj Gori pozvana je u policijsku stanicu da odgovori na pitanja o nekoliko godina starom snimku čija bi objava, u svakoj normalnoj evropskoj zemlji, dovela do privođenja na razgovor tadašnjeg šefa bezbjednosne službe – sadašnjeg člana vlade – i aktuelnog šefa policije. Kao i do suspenzije statusa kandidata Crnoj Gori; ako Evropska komisija ima ikakvog osjećaja za to šta je ispravno, a šta pogrešno.

Gospođica Ćalović – izvršna direktorka NVO MANS – izašla je iz policijske stanice nakon „intervjua“ sa policijom tokom koga je odgovarala na pitanja o postavljanju snimka „mafijaške svadbe“ na internet koje je, navodno, urađeno sa jednog od MANS-ovih kompjutera.

Njena prva izjava bila je da ju je policija ispitivala o broju kompjutera koje posjeduje MANS. Reakcija koju smo dobili – a koja se jasno mogla čuti u televizijskim izvještajima – bio je, možda cinično rezignirani, smijeh okupljenih predstavnika medija i onih koji su došli da aktivistkinji pruže podršku. To je samo po sebi jasan simptom bolesne šale koja je, nažalost, postala „prihvatljiva“ kao dio „života u Crnoj Gori“.

A pozadina koja naglašava ovo oboljenje u državi, i nažalost u medijima, kao i vjerovatno u NVO sektoru, je sljedeća.

Prije godinu, neki „savjesni građanin“ je postavio na internet jedan od najkontroverznijih snimaka koji je ikada objavljen na prostoru „Balkana“, mimo snimaka genocida u Srebrenici koje je objavila organizacija Nataše Kandić.

Na tom snimku, kao što sada svi znamo, prikazan je jedan visoki funkcioner crnogorske Državne bezbjednosti (DB) – za koga se smatra da mu je posao da štiti interese države – u prijatnoj atmosferi na jednoj svadbi.

Ta svadba bi se jedino mogla opisati kao sastanak regionalne mafije. Da je ta svadba pogođena nekim navođenim projektilom – bože, oprosti što uopšte mislim o tako čemu – bila bi uništena skoro sva narko mafija na Balkanu. Da ne pominjem zvaničnika državne bezbjednosti.

Međutim, taj snimak je na internet postavljen prije najmanje godinu i od tada ni policija, ni služba državne bezbjednosti, ni kancelarija državnog tužioca nisu učinili ništa ozbiljno povodom implikacija snimka; osim što su izjavili da su neki mafijaši na neki način „moralni“.

Nisu uradili ništa osim što su na razgovor pozvali, ne osobu iz DB-a koja se pojavljuje na snimku, nego gospodina Bajčetu – jednog od direktora MANS-a i Petra Komnenića, sadašnjeg novinara TV Vijesti. I to je bilo sve. Ni istrage, ni hapšenja, ni otpuštanja odgovornih osoba u policiji, tužilaštvu ili vladi.

U stilu holivudskih filmova sada ćemo premotati događaje do juna 2011. godine. Scena je ova – jedna žena i aktivisti nevladinog sektora pojavljuju se prije sjednice Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije koja je bila otvorena za javnost i obraćaju se šefu policije u vezi sa određenim brojem građana čije je telefone država „prisluškivala“.

Te činjenice se ne slažu sa percepcijom šefa policije i on u „diplomatskom maniru“ tvrdi da nije lažljivac. Dakle treba da vjerujemo da telefoni 20.000 korisnika nisu bili zvanično „hakovani“.

Međutim, ovo nije ključni dio koji pokazuje crnogorske osnovne vrijednosti. Ako zavirimo u dušu države, ključno je to što bi se moglo pomisliti da je za šefa policije ova uvreda bila isuviše velika, a javna priroda ove neprijatnosti suviše bolna.

To što je neko nazvan lažovom u javnosti, u Crnoj Gori i to od strane žene, previše je.

Jasno, za svakoga ko gleda sa strane, šef policije je u javnosti napravljen budalom i jedini javni metod – koji bi bio unutar okvira – bio je da se pokaže količina „moći države“ nekome koga su željeli da ponize. I tako, godinu nakon što državne institucije nisu učinile ništa u vezi sa skandaloznim snimkom, svi smo vidjeli da se ponovo „primjenjuje“ moć... na pogrešnim ljudima.

Ovo je bio toliko jasan slučaj loše procjene ili nedostatka osjećaja za ispravnu reakciju – u svakom smislu, od psihološkog do demokratskog - da to jedva i treba komentarisati.

Čovjek samo treba da vidi šefa crnogorske policije kako podiže jednu očito staru i „obožavanu“ kopiju „Vijesti“ i pokazuje tekst NVO aktivistkinje Vanje Ćalović o „repovima“ – koji, po svemu sudeći, govori o šefu policije kao o jednom od podanika bivšeg premijera – pa da shvati da je taknut u živac.

Dakle, govorimo o svadbama i nepravdi. Međutim, možda smo propustili cinični smijeh predstavnika medija i NVO sektora zato što oni ne vide budućnost... ništa više nego što vladajuće strukture mogu da zamisle na vlasti ikoga drugog mimo njih samih.

Ono što je izvuklo ovaj zabavni medijski cirkus cinizma – - bili su komentari izvršne direktorke Akcije za ljudska prava Tee Gorjanc-Prelević objavljeni u štampi, kao i zahtjev Vanje Ćalović na posljednjem sastanku komisije za borbu protiv korupcije da se prodiskutuje pomenuti snimak.

Drugačije bi to bila dobra šala i ništa više. Kupujemo novine, pratimo vijesti na televiziji i „znamo“ da se ništa ne može promijeniti...

( Garret Tankosić-Kelly )