Još se ne uvodi institut kućnog zatvora, osuđeni i dalje samo u Spužu

Ceca Ražnatović se, srećom po nju, nije povela za primjerom Šinavatre i uzela crnogorsko državljanstvo. Da je “cvetak zanovetak” Crnu Goru, kao što je matičnu Srbiju, prevario za milionski iznos, morao bi kaznu odslužiti, umjesto u svojoj velelepnoj vili, u bedemima Spuža.

Iako je nedavno u parlamentu usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, Crna Gora i dalje ne slijedi primjer Srbije ili Hrvatske, kao i mnogih evropskih zemalja, i ostaje jedna od država koja u svom zakonodavstvu nema kućni zatvor kao alternativu kazni zatvora.

U Ministarstvu pravde nijesu “Vijestima” kazali da li , kao redovni predlagač zakona iz ove oblasti, razmišljaju o ovakvoj mjeri. Ipak, najnovije izmjene zakona su unijele određene izmjene.

Najvažnija je ta da se ovlašćenja vezana za uslovne osude, uslovni otpust i rad u javnom interesu prepuštaju novom tijelu orvelovskog naziva - Odsjek za uslovnu slobodu, koje će biti formirano pri Ministarstvu.

Odsjek za uslovnu slobodu

"Najvažnija alternativa kaznama zatvora je uslovna sloboda. Službenici Odsjeka za uslovnu slobodu koji će funkcionisati u okviru Sektora za izvršenje krivičnih sankcija pri Ministarstvu pravde, koriste jaku sudsku kontrolu, nadgledaju prestupnika u zajednici u ime suda. Ovo podrazumijeva da izvršioci krivičnih djela nižeg rizika mogu, pod čvrstom kontrolom, služiti svoje kazne u zajednici, pa tako, ne samo da oni nastavljaju da doprinose društvu, nego su i odvojeni od izvršilaca težih krivičnih djela. Ovako se sistem može bolje fokusirati na izvršioce krivičnih djela koji nose veći rizik", kazali su iz Ministarstva pravde.

U odgovoru na pitanja “Vijesti” se dalje konstatuje da je kazna rada u javnom interesu kazna koja se može izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina.

"U tom slučaju se od prestupnika zahtjeva da odradi određeni broj sati društveno korisnog rada, što može pomoći prestupniku da stekne radne navike, osjećaj odgovornosti, a može čak dovesti i do ponude za posao", kazali su iz Ministarstva.

Kako dokument koji uređuje elektronsku kontrolu mjere nadzora još nije usvojen, ne zna se kako će se ona izvršavati.

Pored ovoga, Zakonikom o krivičnom postupku Crne Gore čija puna primjena počinje 01.09.2011. godine, propisane su inovirane mjere nadzora.

"Sprovođenje mjera nadzora – zabrane napuštanja stana, zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, obaveze povremenog javljanja određenom državnom organu i zabrane pristupa ili sastajanja sa određenim licima, može se kontrolisati elektronskim nadzorom. Kontrola elektronskim nadzorom uređuje se posebnim propisom Vlade Crne Gore. Ministarstvo pravde je pripremilo Nacrt uredbe o kontroli mjere nadzora elektronskim putem koji je 19. novembra 2010. godine dostavljen na dalju nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave", istakli su iz Ministarstva.

Kako dokument koji uređuje elektronsku kontrolu mjere nadzora još nije usvojen, ne zna se kako će se ona izvršavati.

Jasno je, ipak, da će oni kojima bude izrečena ovakva mjera imati na sebi narukvicu ili neku drugu napravu koja će omogućavati nadležnima da elektronski prate njihovo kretanje. Ako im to bude neka utjeha, isto kao i slavna turbo- folkerka.

Narukvice i elektronski nadzor

Kriminolog i profesor Pravnog fakulteta Velimir Rakočević objašnjava za “Vijesti” da su alternativne sankcije značajne i da imaju ozbiljne prednosti u odnosu na klasične zatvorske kazne.

"Mjere alternacije treba uvesti iz humanitarnih razloga, razloga očuvanja ličnosti učinioca, izbjegavanja degradacije, konflikata, i posebno kriminalne infekcije, pojave da lica koja su primarni delinkventi postanu kriminalci od karijere. Gdje god ima mogućnosti a težina djela i oklonosti to dozvoljavaju, treba forsirati te mjere, koje su često efikasnije i jeftinije", smatra Rakočević.

U klasičnom sistemu zatvorskih kazni postoji, dodaje on, veliki broj recidiva, povratnika u kriminal.

"Taj je broj, prema istraživanjima, značajno manji kod nekih oblika alternacije nego kod klasičnog zatvora", ističe Rakočević.

On objašnjava da su ove vrste sankcije u svijetu brojne i raznovrsne, te da se već dugo primjenjuju.

"Najčešći je kućni zatvor, kod koga je osuđenik obavezan da boravi u određenom prostoru, pod nekom vrstom elektronskog nadzora, onoliko vremena koliko sud odredi. Postoje i takozvani vikend-zatvori, gdje se osuđenik obavezuje da u zatvorsku ustanovu dolazi nekoliko dana sedmično, da bi se kroz rad sa njim lakše sprovela resocijalizacija. Postoje i obavezne dnevne terapeutske mjere, koje sud može izreći učiniocu krivičnog djela", objašnjava Rakočević.

Krugovi odgovornosti

Pored ovoga, poznata je u svijetu i mjera elektronskog nadzora, kod koje osuđenik nosi narukvicu koja prati gdje se on nalazi. Tačno je određeno gdje osuđenik može da se kreće, a nadzor obično vrši sud, koji odlučuje da li će osuđenika koji ne poštuje sudsku odluku poslati u klasičan zatvor. Osuđenik stalno mora da bude praćen, elektronski.

"Postoje i novije mjere kao što su “krugovi odgovornosti”, i to su uglavnom reparatorne sankcije, usmjerene na to da učinilac nadoknadi štetu, izvini se oštećenom, dovede sve u prethodno stanje", dodaje on.

Rakočević je istakao da je prevashodni cilj krivične sankcije resocijalizacija učinioca krivičnog djela, te da je zadatak države da nađe mehanizme koji odgovaraju ličnosti učinioca, gdje će se postići svrha kažnjavanja, a sa što manje represije i troškova.

"Za ovaj vid alternacije nijesu potrebna velika sredstva, samo malo bolja organizacija, jer se u ovako ozbiljnim stvarima ne smije improvizovati", zaključuje Rakočević.

Novi zatvor ili alternativne kazne?

Milan Radović, direktor ZIKS-a, govorio je prije desetak dana na skupštinskom Odboru za ljudska prava o stanju u spuškom zatvoru, i po ko zna koji put ponovio da je ova ustanova prenaseljena.

"Prenaseljenost zatvora ima posljedice na osuđenike, jer se ne može posvetiti pažnja osuđenicima zbog resocijalizacije, zbog većeg broja, te dolazi od odstupanja od ciljeva prevaspitanja", istakao je Rakočević.

On je dodao da je štetna i situacija u kojoj su svi kriminalci, pa i pripadnici istih organizovanih kriminalnih grupa, na istom mjestu.

Skoro jedna trećina lica koja dolaze u zatvor, dolaze zbog neplaćenih novčanih kazni, koju nijesu bili u mogućnosti da plate u određenom roku, pa je kazna zamijenjena zatvorskom.

"Kriminalne grupe treba razbiti, kao u SFRJ, u razne zatvore, jezgra i kolovođe treba poslati u druge ustanove, jer će se tako lakše resocijalizovati. Mislim da nama nedostaje još neka zatvorske ustanova, jer se izvršioci iz organizovanog kriminala moraju i fizički razdvojiti. U suprotnom, u opasnosti smo da stvaramo kriminogene punktove, što je vrlo opasno", dodaje Rakočević.

"Vjerujemo da će uvjek biti prestupnika koji se moraju zadržati u zatvoru, ali takođe vjerujemo da je nekim prestupnicima bolje izreći alternativne sankcije, jer alternativa može biti mnogo efikasnija od kazne zatvora, što dokazuje iskustvo evropskih zemalja. Skoro jedna trećina lica koja dolaze u zatvor, dolaze zbog neplaćenih novčanih kazni, koju nijesu bili u mogućnosti da plate u određenom roku, pa je kazna zamijenjena zatvorskom. Za ovakve prestupnike uspostaviće se mogućnost obavljanja društveno korisnog rada, tj. od njih se traži da odrade određen broj sati dobrovoljnog rada u javnom interesu kako bi odslužili kaznu. Sve ove mjere zajedno – one koje se tiču izvršioca krivičnih djela koji su visokog rizika i nasilnici i onih koji su počinili manje ozbiljna krivična djela čine uravnotežen i razuman paket reformi. Na ovaj način se razlikuju oni izvršioci krivičnih djela koji se moraju odvojiti od društva i oni koji predstavljaju mali rizik za ostale građane", objasnili su iz Ministarstva pravde.

( Boris Adžić )