Tekst pun kontradiktornosti

Ako je suditi prema dnevnom redu desetog zasjedanja Skupštine Crne Gore, koje počinje danas, poslanici će raspravljati i o Predlogu zakona o sportu, koji je naznačen pod šestom tačkom dnevnog reda. Ako, jer je i prije dva i po mjeseca takođe na sajtu Skupštine najavljena rasprava o pomenutom tekstu, ali je nije bilo.

Čekala se, valjda, takmičarska pauza i odmor u crnogorskim sportskim savezima, kako bi što manje zainteresovanih bilo u prilici da reaguje na pojedina rješenja, ili bolje je reći na cjelokupan tekst Predloga koji bi trebalo da brani ministar prosvjete i sporta Slavoljub Stijepović. Težak zadatak, s obzirom na broj nelogičnosti, kontradiktornosti ili pak nedostataka u opisu oblasti bez kojih se savremeni sport ne može zamisliti. Ali zašto bi Vlada zakonom propisala pravila i lišila sebe mogućnosti odlučivanja!?

Brojni problemi u crnogorskom sportu nametnuli su donošenje novog zakona kao neminovnost, a pomoćnik ministra u Ministarstvu prosvjete i sporta dr Dragan Drobnjak je „krivce” nalazio u nejasnim zakonskim rješenjima. Sjetite se samo presedana - dvije crnogorske džudo selekcije na prošlogodišnjem Prvenstvu Evrope u Beču!

"Vrijeme je pregazilo Zakon o sportu donesen još 2004. godine. Zato je Ministarstvo krenulo u izradu novog teksta, a nacrt je prošao i mišljenja ostalih ministarstava u Vladi. Osim toga, održane su i tri javne rasprave", govorio je Drobnjak, koji je rukovodio i izradom Predloga, a branio ga je i pred skupštinskim Odborom za prosvjetu početkom aprila ove godine.

Analizom Predloga zakona, koji se može pročitati na sajtu Skupštine, lako se da ustanoviti da je „pregažen” i uoči samog dana rasprave o njemu. I to ne samo zbog toga što sportistima i crnogorskom sportu nudi malo novoga u odnosu na važeći, koji je, pazite koincidenciju, usvojen takođe u vrijeme pauze u sportskim nadmetanjima i vremenu rezervisanom za nastupe reprezentacija na međunarodnim takmičenjima - jul 2004. godine.

Korist samo za komisije

Dobit od Predloga zakona o sportu, ako je mjerilo uobičajena praksa da se učešće i rad u brojnim komisijama dodatno naplaćuje, onda će imati samo članovi iz Ministarstva prosvjete i sporta.

Osim Komisije za izbor sportiste godine koja je Predlogom predviđena da bude u Crnogorskom olimpijskom komitetu (članovi komisija COK-a su do sada posao obavljali volonterski, a što laureatima donosi doživotnu mjesečnu nadoknadu nakon 40. godine) u svim ostalim komisijama većina i mjesto predsjednika pripadaju resornom Ministarstvu. Najbitnije stavke za crnogorske sportove, sportiste, saveze, selektore, trenere i zaslužne sportske radnike, date su u nadležnost Ministarstva, koje će u komisijama i posebnim aktovima naknadno odlučivati.

Teško je pobrojati nedostatke Predloga Ministarstva prosvjete i sporta, a još teže je napraviti spisak kontradiktornosti, nelogičnosti i suprotnosti sa važećim crnogorskim zakonima. Čak su i različiti članovi Predloga zakona u međusobnoj suprotnosti. Predlagač nije ni pažljivo pročitao tekst, na kojem tvrdi da je počeo da radi još prije dvije godine. U stavu dva člana 23 Status i kategorije sportista stoji: „Vrhunski, odnosno kategorisani sportista ne može biti lice koje je pravosnažno osuđeno za krivično djelo i prekršaj iz člana 45 tač. 1, 2 i 3 ovog zakona”.

U članu 45 Zabrana učešća u stručnim i upravljačkim organima se kaže: „Članovi u stručnim sportskim organizacijama i upravljačkim organima ne mogu biti lica koja su:

1) pravosnažno osuđivana za krivična djela i prekršaje propisane posebnim propisima o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;

2) pravosnažno osuđivana za krivična djela i prekršaje propisane ovim zakonom, a u vezi sa Međunarodnom konvencijom protiv dopinga u sportu;

3) pravosnažno osuđivana za krivična djela protiv: života i tijela, sloboda i prava čovjeka i građanina, polne slobode, imovine, privrede, zdravlja ljudi, ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore.

Osuđen i osuđivan nije isto. Da vjerujemo onda da je u pitanju nemar, a nikako neznanje, jer teško da vođa projekta Drobnjak, sa titulom doktora, ne pravi razliku. Posebno ako se zna da je rukovodilac tima izrade Predloga zakona o sportu kažnjen doživotnom zabranom rada u rukometu, koju je u jednoj ranijoj izjavi „Vijestima” pravdao mladošću!?

Možda je, ipak, samo pomoćniku ministra i predlagaču dozvoljeno da zgriješi u mladosti!

Petparačke priče

Pored protivljenja, COK-u je Predlogom zakona o sportu stavljenja u nadležnost Arbitraža rješavanja sporova u sportu, a u stavu četiri člana 97 stoji da je odluka Arbitraže o sporu konačna. To je još jedan pravni nonsens, jer bi valjda trebalo da stoji da je obavezujuća do odluke pred sudom prema Zakonu o upravnom postupku!? Ili možda ne mora, jer je Zakon o sportu veće važnosti, što bi se dalo zaključiti iz člana 9 Predloga:

„Na postupke i rokove propisane ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku ako ovim zakonom nije drugačije određeno”.

Bilo kako bilo, o najbitnijim pitanjima za sport naknadno će odlučivati Vlada. I o kriterijumima, takođe. Nacionalni program razvoja sporta, kontrola i saglasnost na opštinske programe, kategorizaciju sportova, finansiranje, saglasnost na održavanje takmičenja (čak i od sopstvenog novca), kriterijume za premije, nagrade i njihova visina za sportiste, selektore, trenere, zaslužne sportske radnike... O svemu će naknadno odlučivati Vlada. I nadzor o odlukama koje je donijela Vlada, takođe je u ingerenciji Vlade. Da bi se bavili sportom, dakle, moraćete da pitate i čekate odluke Vlade. A prava ne možete tražiti na sudu, jer Vlada aktom donosi propise koji obesmišljavaju žalbu, a može i častiti doživotnim nadoknadama, premijama i nagradama one koji „zaslužuju”. Kao i do sada, uostalom, jer su „Vijesti” pisale o nezakonitom dodjeljivanju „sportskih penzija”.

A tek o raspodjeli novca sportskim savezima. Ona će kao i do sada zavisiti od političke „jačine” čelnika saveza. I niko se neće buniti. Nije ni na Skupštini COK-a prošle godine za budžet koji je u odnosu na prethodni bio za 30 odsto niži, a upola manji u odnosu na rekordni.

"Ovako smanjen budžet, volio bih da ne budem u pravu, ali teško da se neće odraziti na rezultate crnogorskih sportista", jedini je na Skupštini COK-a prokomentarisao Đuro Marić, predstavnik Plivačkog i vaterpolo saveza.

Ipak, umanjenje je na COK-u jednoglasno prošlo, a Marić je bio u pravu - nastupio je pad u njegovom sportu. Najbolji i najtalentovaniji su otišli ili odlaze da igraju za druge, a poznata su dešavanja u Primorcu, tada aktuelnom prvaku Evrope.

Ali ubijanje crnogorskog sporta i nije bitno. Kao u kultnim „Petparačkim pričama” Kventina Tarantina - nije važno ko je ubio, bitno je ko će da se naplati za čišćenje. U Predlogu su to članovi Ministarstva, nekoliko povlašćenih članova COK-a i jedan sa Fakulteta za sport.

Amaterizam blizu 100 odsto

Fudbalski prvoligaš Dečić i drugoligaš Kom, oglasili su se prethodne sedmice saopštenjima da zbog nedostatka novca ne mogu da počnu pripreme za predstojeću sezonu. Posljednjeg mjeseca, agencija MINA objavila je da crnogorski bokseri na Evropsko prvenstvo u Ankaru idu bez pripremnih mečeva, jer nisu imali novca za to. Isti je slučaj i sa kajakašem Milutinom Šoćem pred Evropsko prvenstvo u Beogradu, a za čiju bi cjelokupnu opremu, da je ima, Kajakaški savez morao da potroši svih 15.000 eura predviđenih budžetom za ovu godinu.

Predlogom zakona o sportu, klub koji nema 50 odsto seniora kojima uplaćuju doprinose je amaterski, dok profesinalni klub mora zaključiti ugovore i plaćati socijalno osiguranje sportisti prema posebnim propisima (Predlog ne precizira kojim). U opštoj besparici crnogorskih klubova (Primorac, Dečić, Kom...,) jedino je rješenje da ne uplaćuju doprinose takmičarima. Zašto da to rade kada ne moraju!? Zato bi usvajanjem Predloga zakona o sportu, crnogorski sport bio skoro pa 100 odsto amaterski. A Predlogom zakona njima zarada i nije cilj bavljenja sportom.

Lukšić lobirao za sportiste godine

Ni tekst ovog Predloga nije izbjegao promjene pod uticajem raznih lobija. Posljednja novina je bila da status vrhunski i pravo na doživotnu mjesečnu nadoknadu dobijaju i sportisti godine u Crnoj Gori. To je zahtijevao, ni manje ni više nego premijer Igor Lukšić. Ne zna se samo u kojem izboru, jer ih je prethodnih pet godina bilo više, dok će ubuduće izbor praviti COK. Prostor za malverzacije je ogroman, jer kriterijumi izbora nijesu poznati, ali se barem Vlada ne mora konsultovati. Ni selektori nijesu sjedjeli skrštenih ruku, ali samo oni u ekipnim sportovima.

"Selektore ekipa smo uvrstili u kategoriju za doživotne nadoknade, jer doprinose kreiraju ekipe, a podrazumijeva da su na klupi najmanje dvije godine prije postizanja vrhunskog rezultata (nije precizirano tekstom). Jer da je drugačije, bilo bi slučajeva da novi selektor preuzme ekipu 15-ak dana prije i preuzme slavu prethodnika koji je dobro radio sa ekipom. U pojedinačnom sportu uloga selektora nije toliko bitna, možda je veća zasluga trenera koji radi sa sportistom" objasnio je Drobnjak na Odboru za prosvjetu i sport.

Na Evropskom prvenstvu u boksu, 21-godišnji Marko Radonjić je samo sudijskom nepravdom ostao bez medalje. I selektor i prvi i sadašnji trener ovog boksera BK Podgorica je Dragan Đuričković. Ali u slučaju uspjeha Radonjića, Đuričković bi imao samo pravo na premiju, ali ne i doživotnu nadoknadu. Ministarstvo, valjda, ne bi moglo da da ocjenu da li je njegova zasluga veća kao trenera ili selektora!?

Bolje da su prepisali srpski

Predlog zakona o sportu je sa 106 članova za trećinu obimniji od važećeg, ali je i oskudan u odnosu na onaj koji je u martu ove godine bio na raspravi u parlamentu Srbije - 194 člana. I pored toga srpski su poslanici djelovali sa 210 amanadmana od kojih je 16 uključeno u Zakon o sportu Srbije.

Iako su se članovi radne grupe za izradu Predloga koji je na dnevnom redu naše Skupštine, pozivali na saradnju i komunikaciju sa ekspertima iz zemalja u okruženju, ali i na iste međunarodne povelje i propise kao i srpski predlagači, razlike u tekstu su frapantne. Za razliku od našeg, u članovima srpskog predloga jasno je naznačen pravilnik ili Zakon kojim se definišu pravila.

Susjed se poziva i na već utvrđena međunarodna pravila sportskih asocijacija i Međunarodnog olimpijskog komiteta. Finansijski izvještaji srpskih saveza i poslovne knjige kontrolisaće prema propisima o računovodstvu i reviziji. U našem Predlogu o tome nema ni riječi. Nema ni o licencama za agente koji posreduju prilikom transfera sportista između različitih klubova, osiguranju sportista, stipendiranju i ugovorima sa mladim sportistima, tijelima koja bi se bavila razvojem stručnog rada u sportu i medicinom sporta... I što je najbitnije, nemamo ni kategorizaciju sportova.

Teško da toga nema u „španskom” modelu za tekst Predloga zakona o sportu, na koji su se naši predlagači pozivali pred Odborom za prosvjetu. Ako, ipak, nema, bolje je da sa „španskog” pređemo na model susjeda. Prevodilac nam neće biti potreban.

( Slaviša Živaljević )