Camaj: Sada je gore nego 90-ih, reformisti su se predali

U 21. vijeku usred Evrope, umjesto pravne države i decentralizovane, kontrolisane i smjenjive vlasti, imamo komunistički režim koji hoće sve da kontroliše, uključujući pravosuđe, policiju, finansije i medije.

Ovim riječima Vaselj Camaj, nekadašnji predstavnik Saveza reformskih snaga za Malesiju, opisuje Crnu Goru nakon što se, poslije 20 godina provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama, vratio u zavičaj.

Camaj, istoričar koji je Crnu Goru napustio u decembru 1990. godine, kaže da danas nije siguran da je išta ostalo od onog Saveza reformskih snaga.

“Ključne ličnosti više nijesu na sceni. Neki su, izgleda, odustali od onoga u što su nekad vjerovali, da Crna Gora postaje nezavisna, demokratska i pravna multientička država ravnopravnih naroda“.

• Da li imate namjeru da se vratite u politiku?

Da, ako se organizuju mladi prosvećeni ljudi koji, umjesto retorikom o euroatlantskim integracijama, žive sa evropskim duhovnim i kulturnim vrijednostima, koje bih rado pomogao.

• Kada kažete da su neki reformisti odustali od svojih ideja, na koga mislite?

Na ljude poput Ljubiše Stankovića, koji je bio jako popularan i možda jedini koji je mogao da vodi realizaciju ciljeva za koje su se tada zalagali reformisti. Žarko Rakčević se povukao iz politike u ekonomiju, a Ranko Krivokapić je uz DPS predugo da bi išta ostalo od socijaldemokratske ideje.

I Staljin, Enver Hodža, Fidel Kastro i Sadam Husein su pobjeđivali na izborima.

Ona tu svakog dana gubi identitet, nestaje u samoubilačkoj igri, jer je DPS diktaturom uništilo proces zdravih promjena.

• Zašto kažete diktatura, u DPS-u na to kažu da ih građani biraju?

I Staljin, Enver Hodža, Fidel Kastro i Sadam Husein su pobjeđivali na izborima.

• Ali tamo nije bilo višepartizma?

A ovdje su osiromašeni građani egzistencijalno zavisni od DPS-a. Da bi imali posao, ljudi moraju u DPS, koji im 'obezbjeđuje' egzistenciju, a za uzvrat dobija glasove. Višestranački sistem je ovdje obična farsa i opravdanje DPS-u.

To znaju i oni koji ga glasaju i koji me pitajući “A što da radimo”. Od njegove strahovlade dovedeni su u bespomoćnu situaciju u kojoj je to uslov da prežive u siromaštvu i strahu.

• Kada ste bili aktivni u politici, Đukanović je počinjao svoj uspon. Kako ste na njega gledali tada, a kako sada?

Oni koji su se zalagali da Crna Gora bude ravnopravna članica federacije i zajednica ravnopravnih naroda sa mogućnošću da postane nezavisna, tada su nazvani izdajicama srpskog naroda, crveni Hrvati, a Milo Đukanović je nazvan srpski patriota. Oni koji su zahtijevali mir, napredak i normalnu državu proglašeni su izdajicama.

Na tom koncertu je Milo Đukanović vladao uz Momira Bulatovića i Svetozara Marovića. Došli su sa ulice i dan danas vladaju u tom stilu.

Radi se o neprincipijelnim političarima, koji nemaju ideje, vjere, nacije, već instinkt materijalne prirode i hoće samo novac, vlast i slavu

Kao komunisti došli su na vlast na krilima velikosrpskog nacionalizma i ne bi me čudilo da se opet okrenu ujedinjenju Crne Gore i Srbije.

Radi se o neprincipijelnim političarima, koji nemaju ideje, vjere, nacije, već instinkt materijalne prirode i hoće samo novac, vlast i slavu. To društvu nameće korupciju kao dio kulture.

• Kako to mislite?

Tako što se, recimo, priča da je Miomir Mugoša ukrao sto stanova ili da porodica Đukanović ima polovinu para Crne Gore, i to zvuči normalno. Uz pomoć sudstva, policije, finansija i medija, uspostavljena je takva kontrola građana Crne Gore koja im ne dozvoljava da normalno i slobodno razmišljaju, u borbi za egzistenciju.

Situacija je, možda, gora nego što je bila 90-tih. Ustuknuvši pred glađu i strahom, građani su izgubili slobodu, umjesto da slobodu uživaju stvaralački i u prosperitetu, oslobođeni od gladi i straha.

Priča da je Miomir Mugoša ukrao sto stanova ili da porodica Đukanović ima polovinu para Crne Gore, zvuči normalno.

To su vlasti svake članice Ujedinjenih nacija obavezne da obezbijede svojih građanima, to je obaveza iz Pakta o građanskim i političkim pravima i Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1965. godine.

• Zašto mislite da je situacija gora nego 1990. godine?

Tada su se organizovale napredne snage u Savezu reformskih snaga. Sada još nema organizacije koja bi mogla da istinski pozitivino preokrene situaciju. Predugo je vlast gušila sve građansko, slobodno. Stvorila je apatiju, totalno nepovjerenje i beznađe građana i mišljenje da je uzaludno boriti se za promjene.

• Smatrate li da ima prostora za novu političku partiju?

Ne samo da ima prostora, nego i potrebe. PzP i SDP su postale žrtve takozvanog prosprskog i procrnogorskog bloka, koji guše sve građansko.

Vlast je stvorila takve podjele, u kojima se ona prikazuje kao spasilac. Podijeljeni se potkupljuju kada je to potrebno, poput DUA. To nije dobro za Crnu Goru kao multietničko društvo, koje može opstati samo kao demokratsko društvo, kako to potvrđuju tri Jugoslavije.

Da bi imali posao, ljudi moraju u DPS, koji im 'obezbjeđuje' egzistenciju, a za uzvrat dobija glasove.

A da bi moglo da opstane i prosperira, multietničko društvo mora imati sebi primjerenu, multietničku državu, zasnovanu na principu ravnopravnosti, a ne dominacije. Samo u tim uslovima je moguća građanska država u multietničkom društvu.

Doseljavanje Bošnjaka blokira opštinu Malesija

• DPS uporno obećava opštinu Tuzi, ali je ipak još nema. Kako na to gledate?

Interesantan je taj kategorički stav ove vlasti protiv zajednice Malesije, njenih prava, identiteta i imena, mada je za sve što je trebalo da bude napredno od nje uvijek imala punu podršku. To je najbolji pokazatelj istrajanja vlasti na politici podjela, nepovjerenja, predrasuda, isključivosti, netolerancije, diskriminacije, eksploatacije i dominacije.

Vlasti znaju da je volja građana autohtone zajednice Malesije da im se prizna dostojanstvo i pravo da na svom ognjištu budu slobodni i ravnopravni, da se priznaju kao zajednica i da se zajednici priznaje pravo na lokalnu samoupravu, to jest na opštinu sa svojim imenom - Opštinu Malesija ili Tuzi.

Građani Malesije su bili među najlojalnijim građanima Crne Gore, a kao nagradu DPS im je, pored ostalog, priuštila i akciju “Orlov let”.

Vlast, preko svog podanika Ferhata Dinoše, nastoji da pripremi referendum za gašenje te mogućnosti, računajući na stalno mijenjanje nacionalne strukture Malesije doseljavanjem Bošnjaka u novostvoreno naselje Karabuško Polje, te na njihovom protivljenju formiranju Opštine Malesija, odnosno Tuzi.

Zajednica Malesija priznaje sva prava Bošnjacima, kao i drugim narodima i uvjerenja je da oni neće dozvoliti da ih vlasti zloupotrijebe radi uskraćivanja prava zajednici Malesija. Jer međunarodno pravo ne dopušta da se pravo na lokalnu samoupravu uslovljava referendumom ili drugim uslovom, ni zajednici Malesiji ni Bošnjačkoj zajednici, niti bilo kojoj drugoj zajednici.

Građani Malesije su bili među najlojalnijim građanima Crne Gore, a kao nagradu DPS im je, pored ostalog, priuštila i akciju “Orlov let”.

• Šta hoćete da kažete?

Mislim da je to bio scenario DPS-a i Ferhata Dinoše za kriminalizaciju zajednice Malesije, zbog zahtjeva da se formira Opština Tuzi. Na jedan elementarni pravni zahtjev 18 organizacija Malesije i njene dijaspore odgovoreno je sramnim političko-medijskim i policijsko-sudskim nasiljem nad 18 porodica Malesije.

Iseljenici da osjete da je Crna Gora njihova država

• Neke procjene govore da su dvije trećine Albanaca iz Malesije u Americi, a jedna trećina u Malesiji. Šta treba da se desi pa da se počnu vraćati ili makar ulagati u Malesiju?

Bio sam 20 godina u dijaspori i za to vrijeme nijesam vidio valjanog pokušaja ove vlasti da uspostavi normalnu komunikaciju države sa dijaporom, sa kojom se ne može igrati, jer ona živi slobodno u drugoj državi.

Da bi pripadnicima dijaspore omogućila da odluče da se vrate, Crna Gora se mora potruditi da oni istinski osjete da je ona i njihova država.

• Kako?

To se očitava pokazanom brigom, zaštitom prava i interesa, davanjem benificija i rezervisanjem određene kvote za autentično predstavljanje dijaspore u Skupštini Crne Gore i lokalnim parlamentima.

Da bi se Albanci Malesije vratili nazad i uložili ovdje, oni treba da se osjećaju sigurno i ravnopravno u svom zavičaju. Za to treba da se desi nešto što je normalno, logično, prirodno i potrebno.

Da Crna Gora ispuni svoju istorijsku, civilizacijsku, političku, pravnu i moralnu obvezu, a to je da prizna zajednicu Malesija.

Ako je u kritično vrijeme zajednica Malesija, kako u zavičaju, tako u dijaspori, dala punu presudnu podršku stvaranju Crne Gore, krajnje je vrijeme da Crna Gora prizna zajednicu Malesiju, kao zajednicu autohtonog albanskog naroda u Crnoj Gori, i njeno pravo na lokalnu samoupravu, odnosno opštinu.

Da Crna Gora ispuni svoju istorijsku, civilizacijsku, političku, pravnu i moralnu obvezu, a to je da prizna zajednicu Malesija.

To je i zahtjev prava na dostojanstvo, ravnopravnost i slobodu, opstanak i razvoj. Istovremeno to je i uslov za mir i razvoj, napredak i prosperitet, razumijevanje i solidarnost u zemlji i okruženju.

( Neđeljko Rudović )