Dežulović: Terezin koncert u Podgorici je karneval licemjerstva

Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću je jasno da Evropa u stvari nikad nije znala što će s Balkanom, i da bi joj trebalo prepustiti upustvo za rukovanje sBalkanom, a mi da vidimo što ćemo sami sa sobom.

“Melodije borbe i pretvorbe” naziv je njihovog ultrapopularnog kabarea, koji je podgorička publika imala prilike da vidi u petak veče u okviru aktuelnog festivala “Odakle zovem” u knjižari “Karver”.

Tema ovogodišnjeg festivala je “Drugi Balkan”, a o konotacijama koje Balkan kao pojam ima među narodima koji mu pripadaju, Predrag Lucić ima konkretan stav.

"Postoji politička zloupotreba pojma Balkan koja je aktivna i izgleda kao da se samo ovdje ljudi ograđuju međama, i kao da se samo ovdje ljudi kolju oko dva kvadratna metra drače, a toga ima svugdje.

Neke zemlje su to prošle prije, a prolaziće i opet jer je to nažalost tako kroz povijest. U Hrvatskoj postoji kompleks Balkana, pa se govori često da Hrvatska nije Balkan, ni geografski ni duhovno, što je potpuno imbecilno. Ako pristanemo na to da Hrvatska nije na Balkanu, nego da joj je recimo to susjedstvo, zašto bismo se morali odricati ili sramiti susjedstva", kaže Lucić.

Zapad voli naše balkanske, ciganske priče

U jednoj od polemika koje su se mogle čuti proteklih dana u “Karveru”, primijećeno je da su pojedine zemlje zavisno od istorijskih prilika, nekada pripadale, a nekad nestajale sa mapa zemalja koje pripadaju Balkanu. Boris Dežulović na tu temu kaže da je nesreća Balkana njegova geografska poluostrvska mitologija.

"Najveća nesreća Balkana je u tom višku mita, kojeg ima za potrebe i jednih i drugih. Mi koji bježimo sa Balkana pretvaramo ga u mit. Po mnogima Balkan je deponija Evrope, deponija istorije, a imate i one proizvođače mitova sa samog Balkana, koji jesu ponosni Balkanci, oni koji se svojim balkanstvom ku*če i koji uspješno prodaju Zapadu ovu mitologiju.

Zapad to voli, voli naše balkanske, ciganske priče, Barbare sa Balkana koji pjevaju i pucaju, koji ljube i ubijaju", rekao je Dežulović, primijetivši kako Evropa u stvari nikad nije znala što će s Balkanom, i predložio da mi Evropi pustimo upustvo za rukovanje sa Balkanom, a da vidimo što ćemo sami sa sobom.

Ne moraš uvijek urlati sa gomilom

Bilo je neizbježno pitati Dežulovića i Lucića o aktuelnom “estradnom licemjerstvu” koje je priredila najava koncerta poznate hrvatske pjevačice Tereze Kesovije u Podgorici.

Ja ne prigovaram što će neko nastupiti negdje gdje se zakleo da nikad neće više doći.Ja samo ne volim zaboraviti, već volim podsjetiti, da je taj ili ta rekao to što je rekao.

Lucić “Vijestima” kaže da nikad nije razumio potrebu ljudi da kad dođu neka gadna vremena i kad neki mufljuzi od njih traže da se izjasne s kojom riječju više, oni to urade.

"Ja stvarno ne razumijem što se ti kreteni uvijek zalete. I onda izgovore svega i svačega, a svi znamo da kad dođe politički mig i nastane vrijeme mirenja da će oni biti prvi koji će zaboraviti to što su govorili i prvi će licemjerno pozivati na ljubav i mirenje. Ja ne prigovaram što će neko nastupiti negdje gdje se zakleo da nikad neće više doći.Ja samo ne volim zaboraviti, već volim podsjetiti, da je taj ili ta rekao to što je rekao, ne zbog njih, jer oni nisu važne face, nego zbog makar tri čovjeka koja bi mogla iz toga nešto naučiti."

Ne moraš uvijek urlati sa gomilom, i ako imaš kakav-takav ugled u toj gomili, bilo da je estradni, književni, novinarski, tek tada to ne smiješ raditi jer će ti se obiti o glavu", rekao je Lucić i podsjetio da su u okviru svog šoua napravili osvrt na Kesovijine koncerte u Beogradu i Novom Sad, kao i pjesmu o njenom velikom povratku u Podgoricu.

Na pitanje što bi bilo da u nekom idealnom slučaju Thompson napravi koncert u Beogradu, Lucić kaže da je i to pitanje menadžera s jedne i s druge strane.

"Thompson to neće uraditi, ali je to ista ta dominantna kič estetika koja hara Balkanom. Na ravni tekstualnih i muzičkih poruka, ljudi koji slušaju Divlje jagode, Boru Čorbu, Galiju, Smak, ne bi imala nikakav problem ni s Thompsonom", rekao je Lucić.

Smijeh razara

Nastupi Lucića i Dežulovića su ironični i cinični, a povrh svega komični.

"Embrouz Birs je definisao cinizam u svom “Đavoljem rečniku” tako što je za cinika nazvao onog čovjeka koji je previše dobro vidio, pa su mu izvadili jedno oko. Mislim da je naša metoda propitivanje smisla kroz smijeh i ismijavanje. Nešto što ti se predstavlja kao kameno i nepomično, vrlo lako sa dva stiha možeš načeti i to se raspada. A pri tom nisi ispalio ništa, ni topovsku kuglu, niti si ušao u njegovu tvrđavu", kaže Lucić.

Dežulović kaže da smijeh razara i oduvijek je bilo tako.

"U našim zadanim dogmama niko se ne smije: ni Milošević, ni Tuđman, ni Isus Hrist., ni Muhamed. Niko se ne smije, jer se u tim dogmama smijeha boje. Za sve drugo, oni imaju lijeka. Imaju vodeni top, policiju, tenk, imaju zatvore, ali nemaju lijeka za smijeh. To se ne sviđa ni ovim strašno ozbiljnim borcima jer poništava njihov trud", istakao je Dežulović.

Novinarstvo je čisti život

Lucić podsjeća da je to bila priča sa čuvenim časopsiom “Feral Trubune”.

Medijske slobode ne mogu biti ni veće ni manje u sistemu koji su ljudi prihvatili kao zadan. Sve ovo što mi imamo po Balkanu su mali feudi i djelovi jednog velikog obnovljenog feudalnog carstva, i u tim društvenim odnosima smiješno je očekivati išta od novina

"Feral je stvar izvrnuo naopako, tako što je stavio na početak, u takozvani ozbiljni dio novine satiru. Novinarstvo je čisti život, jer si tu danas i pišeš za ljude koji čitaju danas. Ljudi ne čitaju koncept, već tekstove u novinama i tu se lako prepoznaje kakav je ko.

Medijske slobode ne mogu biti ni veće ni manje u sistemu koji su ljudi prihvatili kao zadan. Sve ovo što mi imamo po Balkanu su mali feudi i djelovi jednog velikog obnovljenog feudalnog carstva, i u tim društvenim odnosima smiješno je očekivati išta od novina.

To naravno, ne opravdava novine što su ovakve kakve jesu, jer bi one trebale bit ogledalo toga što se događa i nekakve želje za promjenom", objašnjava Lucić i naglašava da uvijek mora da postoji intencija da sjutradan ne moraš pisati tekst kakav si pisao danas.

Na angažman se gleda kao na prevaziđenu stvar

"Da ne vjerujem da se nešto može promijeniti ne bih se bavio ovim, jednako kao što ne radim to samo s namjerom da mijenjam svijet. Mi nismo misionari. Mi zaista želimo samo pisati, praviti dobre novine, i pokušavati reći istinu.

Nema tu velike mudrosti, to je kao rock' n' roll. Došli smo u vrijeme kada se na angažman gleda kao na prevaziđenu stvar, kao na radne akcije. Angažman je kod intelektualca danas recidiv prošlosti kada smo imali 20 godina i vjerovali u ideale i utopije.

Sa 45 je po mnogima, nekako nepristojno biti angažovan. Užasno mi na ku*ac ide ta priča, a to je zapravo priča moje generacije. Moja generacija na angažman gleda s visoka, superiorno i kao na nešto što se prerasta kao odlasci na koncerte i utakmice", kaže Dežulović, inače jedan od najčitanijih kolumnista na prostoru ex Yu.

"U Zagrebu se jednom dogodio sjajan studentski pokret. Neke su stvari bile dalekosežno važne, ticale su se direktne demokratije. Riječ angažman je sama po sebi prilično kompromitovana. Bono Vox za sebe misli da je angažovan, a Vitomil Zupan za sebe nikad nije ni rekao ni mislio da je angažovan", zaključuje Lucić .

Tereza će se sa ovima u prvim redovima jako dobro razumjeti

Za Dežulovića su rečenice ex YU falš pomirenja iz iste gramatike kao one prije.

"To nisu iskrene rečenice i one imaju istu specifičnu gustoću kao one prije, ali manji efekat. Na koncertu u Podgorici će vjerovato biti oni isti ljudi koji su bili tada sa druge strane. To je zapravo karneval licemjerstva i hipokrizije i to je na kraju potpuno privatna stvar.

Na tu privatnu stvar će se nakačiti nekoliko ljudi koje će dovesti čista emocija. E tih ljudi je mene žao. Oni su bili žrtve ovih iz prvih redova, i te nesretnice na bini. Oni će sigurno plakati i kad Tereza pusti svoju falš suzu, oni će pustiti svoju iskrenu. I to je sva priča. A Tereza će se sa ovima u prvim redovima jako dobro razumjeti, jer su se oni dobro razumjeli i 1991.

Pjesme su to što neki ljudi žele čuti i u tom smislu je OK. Neka Tereze Kesovije i u Podgorici i u Beogradu. I neka Bore Čorbe sjutra u Zagrebu", kaže Dežulović.

Ovo je odlomak iz pjesme posvećene Kesovijinom nastupajućem koncertu u Podgorici, u ritmu crnogorske himne. “...Vujanović oj Filipe, jeb'o bazen i Ćilipe, Đukanović druže Milo, jebeš sada šta je bilo. Bez granate i bez metka, krenućemo iz početka. Kraj bazena oro kolo, u bazenu vaterpolo. Regija se digla cijela, u bazenu Jug i Bijela. U ratu se gine, strada, pa se pošlje jebe straga”.

Galerija

( Dragana Tripković )