Mita Block out za "Vijesti": Traju iako nemaju harmoniku

Teško da se može naći bend koji se toliko rijetko pojavljuje u medijima i još rjeđe drži koncerte, a ima status jednog od najznačajnijih u novijoj srpskoj rokenrol istoriji.

Beogradski Block out je u svojih 20 godina postojanja gajio beskompromisan stav, a stvari ne stoje drugačije ni danas, kada bend revoltiran stanjem u kojem se nalazi muzička scena odbija da snimi toliko očekivani novi album „iz svog džepa“ i poput velikog broja kolega se prikloni carstvu Internet downloada.

„Da živimo u vremenu kad je normalno izdavati albume, sigurno bi se već do sada pojavio. Ali pošto nije tako nego se snalazi ko kako stigne - ljudi snimaju albume i kače to besplatno da se downloaduje - jednostavno nismo bend koji je u finansijskoj mogućnosti da to tako izvede“, kaže u razgovoru za Vijesti Milutin Jovančić - Mita, pjevač.

Njihovoj publici, koja važi za jednu od najprivrženijih u regionu, izgleda to nimalo ne smeta. Nove pjesme, za koje Mita kaže da ne zna koliko su nove jer ih već duže vrijeme sviraju, publika na koncertima pjeva u glas, i pored toga što ne postoje studijski snimci.

Kako Mita otkriva, sviraće ih i prilikom večerašnjeg nastupa u okviru Garden’s Rock Planet festivala, koji će biti održan na terasi KIC-a.

Sve veći broj bendova se odlučuje za preuzimanje albuma besplatno?

Mi svakako nemamo dinara od toga. I onda je bendovima jednostavnije da okače to na Internet, da ta pjesma stigne do publike i da se uloženi novac vrati putem koncerata, što je rudarski posao. Na duge staze se vraća uloženo i nema sistema u kojem ćeš moći da projektuješ sljedeći album. I mogu samo da zamislim kakva je situacija sa bendovima koji još nemaju formiranu publiku. Mi još i možemo da imamo neku projekciju, a ti koji su na početku, kojima treba podrška, osim ako im roditelji nisu direktori fabrika, ne znam kako funkcionišu. Prava je senzacija da ima toliko bendova, jer očigledno postoji želja i volja mladih. Želim im svu sreću da uspiju. Jer ne postoji nikakva podrška sistema, nečeg što se zove scena, a čine je i izdavači, promoteri, koncertni prostori, publika, ne samo bendovi.

Da li se slažeš, u tom slučaju, sa određenim brojem tvojih kolega koji tvrde da su 90-e bile povoljnije vrijeme za rokenrol?

Ako ćemo čisto matematički da gledamo - nije bilo povoljnije. Samo je to vrijeme bilo ispunjeno entuzijazmom i još smo vjerovali da ako mi nešto promjenimo u svijetu oko nas, da će i svijet reagovati i da će se stvari dovesti na nivo zdravog razuma. Imali smo puno energije i ambicije da promijenimo nešto. Ne samo politički. Block Out je ostao izopšten iz hvalospjeva o tom vremenu iz prostog razloga što smo sve vrijeme govorili da naš problem nije politički. Naš problem je u tome što je Đura Jakšić dobijao batine svaki dan u Skadarliji. Ne od Slobodana Miloševića i od Njemaca, Hrvata, Turaka, ne znam koga, nego od naših žandara. Taj odnos Srba prema Đuri Jakšiću je ono što je naš gorući problem od kad postojimo. Svi ostali su nastali kao posljedica toga. Ljudi koji kreativno delaju u svoje ime i u ime slave svoga naroda, koji su nešto uradili kroz istoriju, uvijek su bili na meti ovih drugih koji nijesu dozvoljavali da takav implus zavlada Srbijom, da to postane glavna misaona imenica kad se priča o Srbiji. Možemo da imamo Novaka Đokovića i da se otimamo oko njega, ali nije poenta u tome. On nije nastao kao posljedica smislenog rada nekog udruženja, nego su on i njegova porodica grizli da bi od njega napravili tenisera. A sad se mi otimamo oko njega. Ista priča je i sa Đurom koji je u jednom trenutku završio i na novčanici, a tada je dobijao batine u Skadarliji. Tu moramo da otklonimo greške i sve ostalo što nam se ružno dešava će domino efektom da se posloži.

U posljednje vrijeme se pojavio određen broj emisija, bendovi se promovišu na televizijama, mlađi i oni stariji, a Block out je nekako po strani, izopšten iz toga, kao da bojkotuje takve varijante. Zbog čega?

Gruvanje na novosadskoj televiziji je sto klasa iznad svega ostalog. Jelen Top 10 je nažalost verzija RTS-ovske emisije u kojoj sve mora da bude isplanirano. To nije rokenrol. Ja to tako ne doživljavam. To su formati prevaziđeni još prije 30 godina. Ne vidim Block Out koji da glumata na plejbek, zato što je to standard na RTS-u. Imamo naše spotove, dobar dan, izvolite ovo je naš spot, ako oćete puštajte ga, ako nećete - hvala doviđenja, evo imate ove ostale koji vas vuku za rukav, nama to ne treba. Imamo našu komunikaciju, sa našom publikom, ako treba preko YouTubea. Zato više ne može da mi se pojavi neki brkati lik koji nosi sako preko prsluka, čačka uvo i priča kao: dobro je to, lijepo ste vi to snimili, ali znaš, nema tu harmonike, a to ne prolazi. Takva je situacija. Ja radim u mediju, webmaster sam u "Danas".To je novina za koju važi da nije žuta štampa. Opet je tamo neko po hijerarhiji najvažniji, neko ko se bavi politikom, pa je iza njega najvažniji neko ko se bavi ekonomijom, ovim i onim, a onaj koji se bavi kulturom negdje na zapećku. To je onaj problem sa Đurom i sa Novakom Đokovićem. Kad u kafanu uđe urednik kulturne redakcije treba svi da se smrznu. Jer je to ON. A ne neko ko je dobio taj poslić na početku karijere, pa će, ako se pokaže, izvještavati sa Kalenić pijace. To je odnos prema tome, stav cijele nacije. Na televiziji, ti pokušaji koji se zovu Jelen Top 10 i ta turneja koja je napravljena, to mora da pređe granice Srbije, da se regionalna scena dovede u polje zajedničkog djelovanja. Da se taj bag u ljudskim mozgovima prevaziđe i da shvate da postoje ljudi koji se bave nekom muzikom I da su oni jedna nacija, a ljudi koji se bave nekom drugom vrstom muzike su druga nacija. Da da su ljudi iz grupe Leta 3 npr. ista nacija kao oni iz grupe Block Out. Ne zato što se krste prstima, nogama i ne znam čim, nego zato što o određenim problemima u svojoj sredini imaju potrebu nešto da kažu. Kad to uspijemo da prevaziđemo onda ćemo lako da se mrzimo, volimo ili da budemo ravnodušni tamo gdje treba. Do tada ćemo biti zatvoreni u svoje tabore, a umjetnost ima potrebu da se širi I ne funkcioniše na zatvorenom prostoru.

Dosta se priča o ponovnom kulturnom ujedinjenju ex YU. Koliko smo daleko od toga?

Imamo i imali smo taj problem što smo dozvolili da divlji iz naših plemena naprave sranje. A mi drugi, koji nismo divlji, nismo našli za shodno da ove zauzdamo i da ih spriječimo. Sad mi treba da peglamo te stvari. Šta da peglam? Tvoju košulju? Ja ne mogu tvoju košulju da ispeglam, a moja je ispeglana. Nemam razloga da peglam tvoju. Ako neko sa one strane mene proziva da ja treba da peglam svoju košulju, onda ima problem sa vidom ili sa mozgom. Svako će riješiti taj problem u svom mozgu i to je nešto na [ta ne mogu da utičem. Ono što smo mi shvatili davno je da radimo naš posao najbolje što znamo, da se trudimo da ispoštujemo očekivanja naše publike, koju cijenimo i poštujemo najviše na svijetu i mislimo da je strašno izbirljiva čim je došla do nas. Mi smo grupa narcisa koji vjeruju da rade najbolje što mogu i što znaju i imaju publiku koja zahtijeva da svaki put budemo još bolji. Suviše smo podjeljeni po raznim osnovama. Ako ti navijaš za Partizan, ja za Zvezdu - ti si najgori čovjek na svijetu, niti znaš da sviraš niti znaš da pjevaš. To je banalan primjer koliko su te podjele uticajne na donošenje konačnog suda. To što ljudi imaju pogrešne premise u donošenju zaključaka je problem koji pojedinačno mora da riješi svaki čovjek sam sa sobom. Jer to ga upropaštava i oduzima mu mogućnost da shvati da je dva i dva četiri. Nije problem u tome što on misli da je pet, ali ako bude zidao kuću sa tom matematikom, ne da će njemu da se sruši krov nad glavom, nego će se srušiti i njegovom djetetu. Vrijeme je da shvatimo da je dva i dva četiri, ma kako to boljelo. Igramo drugo poluvrijeme naših života. Ne znamo koliko će sudija produžiti utakmicu. Ali iza nas nije kraj svijeta.

Na vašoj Myspace stranici je stajalo da je jedan od vaših glavnih uticaja EKV. Velik broj ljudi povlači upravo tu paralelu, između EKV-a i Block outa. Kako komentarišeš to?

Block out nije bend koji ima jednu pjesmu koja se multiplicira na milion načina, pa da kažeš - aha, to je to. U jednoj možeš da čuješ razne asocijacije. Ako preslušaš oba benda nećeš naći puno sličnosti muzički gledano, ali ideja je možda slična. I okuplja sličnu publiku. Tu se mogu naći zajedničke crte. Naravno da skidam kapu svim ljudima iz EKV-a. Imao sam tu čast da ih poznajem lično i mislim da je scena puno izgubila prestankom njihovog rada. Ljudi su mladi otišli i ostalo je kao nedovršena priča. A nedovršena priča uvijek ima razne krajeve koji su mogući. Kad se nešto prekine nasilno, ostane rupa koja je jedno malo mjestašce gdje svi možemo da ostavimo svoju emociju i da dovršimo tu priču kako mislimo da treba. Da EKV i dalje postoji, vjerovatno bismo bili u nekoj grupaciji bendova koji se obraćaju istoj publici. Ali bi sigurno bili svirački drugačiji.

Galerija

( Stefan Strugar )