Svadba

Svijet će ovu godinu pamtiti po prinčevskoj svadbi u Londonu, a Crnu Goru je zapala jedna unekoliko drugačija svadba. Vazda tako prođemo: nekome princeze, glamur i aristokratski pseudo-sjaj, a nama krimosi (sa obje strane zakona) i turbo folk.

Doduše, ova naša svadba traje mnogo duže od britanskih kraljevskih svečanosti. I, za razliku od njihove, gdje ste tačno znali kada će se sve to završiti, ovdje nema ni naznaka kad će – kraj veselja.

No, nakon jedne svadbe koja je ustalasala Crnu Goru, mogao bi, kako izgleda, da se desi i jedan dramatičan razvod – a nema lakih razvoda, kaže stara istina. I to, kao u starinskoj literaturi – razvod najavljen pismom.

To je totalitet života: od svadbe do razvoda. A sve nekako povezano...

U najkraćem – odavno se na netu može vidjeti snimak sa jedne svadbe održane na sjeveru Crne Gore. Svadba ko svadba, ali, sastav gostiju je krajnje zanimljiv. Upućeni kažu da je to – regionalni samit na vrhu “kontroverznih biznismena”, kako glasi eufemizam koji se kod nas koristi.

Sa njima su i ljudi koji bi trebalo da ih profesionalno istražuju. Premda, ono što možete vidjeti na famoznom snimku ni malo ne liči na bilo koju formu istraživanja. Više djeluje kao bratski susret, pun povjerenja, dobrih vibracija i jednog dubljeg razumijevanja. Opet, znate kakvi su naši ljudi – uvijek vide samo loše stvari.

Pa je, eto, ponekome neobično što tamo traže visoki državni policijski funkcioneri... Ne daju ljudima ni da se provesele. Trebalo bi razumjeti da su svi ti tajni i javni policajci kupili po kućerak na Durmitoru – moraju ljudi negdje da pobjegnu od toliko pizme i nerazumijevanja.

Pa onda na planinu, hajdegerovskim zaraslim stazama, u nova i nova samoispitivanja. Da je sreće trebalo bi država da im, svima koliko ih je, kupi po jednu kućicu, a ne da oni od svoje crkavice (mora da su se nagrdili kreditima) kupuju nekretnine po šumama i gorama naše zemlje ponosne...

Zanimljiv je crnogorski osjećaj za pravdu: recimo, ključni svjedok deportacija iz devedesetih postao je, jednom osobenom crnogorskom alhemijom – glavni krivac. I, dok se raspravlja o njegovoj krivici – niko se ne bavi pravim krivcima.

Imate snimak svadbe koji bi u svakoj državi temeljno diskreditovao određene službe i persone, ali ovdje se to ne dešava. Uzgred, kao što bi onaj spisak fiktivnih donatora DPS-a morao biti razlog za najveći mogući zemljotres, ostavke i temeljnu istragu, ali ovdje se sve svelo na potpuno efemerna pitanja.

Zaboraviće se Horejšo od Majamija i Mek Tejlor od Njujorka pri ovim sabljama crnogorske policije. Kakve su to profesionalne munje, kakvi nepokolebljivi borci za istinu: temeljno istražuju ko je postavio snimak na mrežu.

Ne zanima ih toliko što se to može vidjeti na snimku, ni što tamo čine ugledni državni dužnosnici, već, ko je to učinio javnim. Možda bi u ovom ključu trebalo shvatiti onu izjavu sa visoke adrese o moralu kriminalaca. Možda ovo društvo zaista počiva na jednom takvom aksiomu: moral jednako kriminalci.

To jeste neobično, ali još je neobičnija mlaka reakcija javnosti. Sve se razvodni, odmah se jave čaršijski eksperti za konfuziju, i sve se pretvori – u nešto drugo. Na toj magiji počiva ova vlast. Kao da će vaš lik biti ljepši ako slomite ogledalo.

Dakle – juče je Vanja Ćalović bila na informativnom razgovoru u policiji. Ljudi, naime, istražuju kako je snimak dospio na YouTube. Sumnjaju da je postavljen sa kompjutera MANS-a. Pri svemu tome policajci čak nisu umjeli da objasne što je tu delikt koji iziskuje ovakav informativni razgovor. Koje krivično djelo je po srijedi.

Onamo gdje postoje kao planina jasni delikti to niko ne vidi, onamo gdje, čak i nema delikta, stvar se krajnje ozbiljno istražuje.

Ono što temeljno frustrira u današnjoj Crnoj Gori upravo je ta pervertirana svijest koja očas žrtvu ili svjedoka pretvori u krivca. Krajnja posljedica takvog stanja biće jedna beskrajna svadba.

Na kojoj će se, kao na starim karnevalima, izgubiti sve razlike, a svi će morati da ponesu svoje maske. Nakon vjenčanja Laži i Straha – više niko nizašta neće biti kriv. A onda sve će postati – muzika. Turbo folk, naravno...

I jedna zanimljivost – jedan od najpopularnijih crnogorskih romana XX vijeka zove se “Svadba”. Lik Tadije Čemerkića zasigurno spada među najubjedljivije i najživopisnije likove koje je stvorio Mihailo Lalić.

Unuk čovjeka koji je piscu poslužio za modelovanje toga lika bio je juče među više desetina javnih ličnosti koje su se, u znak podrške Vanji Čalović, okupile ispred policijske zgrade...

( Balša Brković )