Neka se Radončić opredjeli

Odgovor na tekst "Gazda Miško", autora Šekija Radončića. Vijesti, 21. 06.2011. Gospodin Radončić napisa: "Više se ne može otvoriti ni jedna crnogorska novina ili portal da tamo neko ne pljuje po Šekiju:... sestrić šefa tajne policije Vukašina Maraša, koji me je u stanu Miška Perovića isljeđivao..." Moj ujak je Vukašin Maraš... pretpostavljam da sam ja njegov sestrić. Naglašavam gospodinu Radončiću: Vukašin Maraš je moj ujak ne moj šef. Bio sam više puta hapšen, a nekoliko puta i opasno pretučen - ali nikada nijesam isljeđivan u nečijem stanu. Kao Vi... Nikada mi tajna policija nije platila avion da bih pošao za nečiji glas osim što mi je Milo Đukanović dao na upotrebu avion vlade u trenucima moje borbe za život. Ko radi za tajnu policiju -zna samo tajna policija... Ali biće zanimljivo ovo: Bili smo na stepeništu Monitora, a gospodin Radončić govoreći o Slavku Peroviću reče: Bogoti ka' da ja ne znam - kokot koji prvi zakukuriče završava u supu. E da taj Slavko nije zapjevao, Šemsudin bi završio u supu... a možda bi samo Šeki preživio. Neka se gospodin Radončić opredijeli. U emisiji kod promotera Mile istine, Darka Šukovića, ne nalazite da treba zahvaliti LSCG-u... Znači li to da ste se opredijelili? Gospodin Radončić zna: Asanž je objavio lijepu prepisku koja se tiče Fahrudina, Šekijevog brata. Asanž nije sestrić Vukašina Maraša... A nije to ni reis islamske zajednice. Toliko o prepisci. Gospodinu Radončiću sam poklonio kasetu na kojoj je svjedočenje moje sestre, sestričine Vukašina Maraša, o užasnim batinama koje su doživjele moje dvije sestre i stravičnoj torturi kojoj je bio izložen Damjan Brković. Sve se događalo u Baru - u stanici policije. Dao sam gospodinu Radončiću i kasetu koja svjedoči o prognanim Muslimanima iz Trebinja... U mom stančiću od 27 kvadrata prihvaćena je Mujova brojna porodica. Njih sedmoro. Štitila ih je svojim životima moja porodica. Zanima me ime porodice koju je - štiteći prognane muslimane iz Trebinja - primio gospodin Radončić. A tada su Slavko Perović, Žarko Rakčević, Micko Vukotić, dali po 500 maraka... Poznanik gospodina Radončića, koji sada živi u Sarajevu i predstavlja se kao veliki Musliman, izbacivao je tada nesrećne ljude iz džamije govoreći da smetaju da se mole Bogu... No, dobro... Ako je dobro spalo na te grane... Gospodin Radončić je tada kao i danas živio dosta teško samo što današnju težinu želi pretvoriti u spomenik. Kada ne može Trinaestojulska nagrada - dobar je i spomenik. Pitanje za gospodina Radončića: u kojoj crnogorskoj novini ili portalu je objavljeno pljuvanje sestrića Vukašina Maraša po vama? Taj portal se nalazi u vašoj glavi a i ne pišem ni za jednu crnogorsku novinu... Što se tiče deportacije Muslimana, u tim užasnim trenucima, bio sam gdje i sada. Sa sobom... Jedan od ruralnih brkajlija -ljubimaca ovog režima - rekao je za deportaciju citirajući Njegoša: "Doleće ni jato jarebica i svakoju živu uhvatismo". Odgovorio sam mu držeći kamera u raci da je zaboravio nastavak citata koji kaže: "Pustite ih amanet vi božji jer ih je nevolja nagnala. Utekle su vama da uteku a nijesu da ih pokoljete". Uzeli su mi kameru i slomili nos ... Valjda zato ne trpim smradove... Tada sam napisao grafit: "Oni koje vjera razdvaja, jedini su nevjernici". Zato mi se i sviđalo druženje Šemsudina Radončića sa Slobodanom Pejovićem. U filmu Alena Drljevića "Karneval" svjedočenje Slobodana Pejovića igra centralnu ulogu. Svjedočio je vama... Toliko puta ste bili u Slobodanovom stanu... a nijeste završili ni u u SUP-u..., ni u šupi. Sponzori filma su Vijesti i Monitor - kako Vi rekoste u svom textu "novina na izdisaju". Ko je zapravo na izdisaju? Na kraju Vašeg teksta spominjete i Đukanovićevu privatnu državu... Ali samo na kraju teksta... Da lije to izdisaj! I na kraju pitanje za Vas čiji će odgovor, nadam se, i Vama i meni, mnogo značiti: Gdje su završile kasete koje sam Vama dao kod teniskih terena ispod Gorice? Na njima su snimljeni svi televizijski dnevnici o napadu na Dubrovnik i užasima u Bosni. Izvinjavam se. Vi ste mi ipak jednom prilikom odgovorili. Rekli ste da su snimci u Hagu. Sada, čujem, snimate novi film, za koji kažete da je agent istine... Želim vjerovati Šemsudinu, ali on nije sa nama. Sa nama je grupa Zabranjeno pušenje sa pjesmom "Dugo te nije bilo Šeki".

Sestrić Vukašina Maraša

( Miško Đukić )