Milatović: Nisu me stvarale institucije, ja sam stvarao njih

Slobodan Milatović je režirao preko 70 pozorišnih predstava. Uradio je preko trideset pozorišnih adaptacija i napisao dramske tekstove: "Marko Kraljević Superstar", "dr Vukašin Marković", "Modna revija", "Odjeljenje za kolektivnu psihoterapiju"...

Rodonačelnik je alternativnog i ambijentalnog teatra u Crnoj Gori. Osnivač je prvog i jedinog alternativnog pozorišta u Crnoj Gori, DODEST (1974-1999). Njegove predstave redovno osvajaju nagrade na svim međunarodnim pozorišnim festivalima širom svijeta.

Jedna od predstava koja se vjerovatno najviše pamti bila je "Kralj Ibi" sa legendom Petrom Božovićem u glavnoj ulozi, ali ništa manje nijesu značajne "Čekajući Godoa", zabranjenje predstave "Politika kao sudbina", "Šok", "Zabranjeno preticanje", kao i neke novije "Medeja", "Teuta", "Kasandra", "Tiresijina laž"…

Enfant terrible crnogorskog pozorišta

Ono što predstavlja jednu od najsvjetlijih tačaka u karijeri Slobodana Milatovića je njegova inicijacija, osnivanje i umjetničko upravljanje jednim od najznačajnijih festivala koji su postojali na ex-YU prostorima - Festivala internacionalnog jugoslovenskog alternativnog teatra koji je prerastaou FIAT-a.

"Njegova pozorišna poetika razvila se iz političkog epskog teatra Bertolda Brehta i dramaturškog teatra Hajnera Milera"

Slobodan Milatović je jedan od dobitnika Trinaestojulske nagrade za 2011. godinu, a u jednom od obrazloženja se navodi da je to zasluga za međunarodnu afirmaciju autentičnih umjetničkih vrijednosti alternativnog teatra čiji je Milatović utemeljivač u Crnoj Gori.

Reditelj i glumac Niko Goršič za Milatovića kaže da je "enfant terrible" crnogorskog pozorišta, te da se njegova pozorišna poetika razvila iz političkog epskog teatra Bertolda Brehta i dramaturškog teatra Hajnera Milera. Tako je Slobodan Milatović postao preteča pozorišnog performansa na tlu bivše Jugoslavije.

O najvećem umjetničkom priznanju u Crnoj Gori - Trinaestojulskoj nagradi, Milatović je govorio za "Vijesti".

"Trinaesti jul je jedan od značajnijih datuma u crnogorskoj istoriji i drago mi je što je taj datum ostao kao znak ne samo po nagradi koja nosi njegovo ime, nego kao i datum prvog otpora crnogorskog naroda.

"Veoma značajna imena iz sfere crnogorske umjetnosti su dobitnici ove nagrade"

Veoma značajna imena iz sfere crnogorske umjetnosti su dobitnici ove nagrade. Nagradu doživljavam kao prizananje pozorištu kojim se ja bavim dugi niz godina i što je to državno priznanje s obzirom na to da moj rad nije vezan za institucije.

Ova nagrada neće utvrđivati neku moju dalju priču, zato što ona u kontinuitetu traje već godinama, a nije ni potrebno. Ne znam da li će mi ona omogućiti neko lagodnije stanje kada je stvaranje u pitanju.

Nikome nemam za što biti zahvalan u životu, jer sve što sam napravio - napravio sam sam. Nisu me stvorile institucije, nego sam ja stvarao institucije gdje sam god došao."

Koliko u tom smislu Crna Gora omogućava umjetniku da bude nezavisan i da stvara nešto što se tiče isključivo ličnog senzibiliteta?

"Veoma je teško i ne preporučujem. Ja imam tu energiju zbog koje sam opstao i dobro se osjećam zbog toga, ali je veoma naporno. Ni druge sredine nijesu toliko otvorene, a Crna Gora je malo tržište sa specifičnim mentalitetom.

"Kada sam počinjao bilo je zanimljivo, zato što je bilo potpuno novo"

Teško je održati vjeru i imati volju za ovim poslom, jer pozorište nije pitanje pisanja knjige ili slikanja slike. Dugo sam se osjećao zakinutim kada je priznanje onoga što radim u pitanju, tako da mi je ova nagrada posebno važna. Nisam se ograničavao na Crnu Goru, ali nisam ni odlazio iz nje. Ja sam mnoge dovodio ovdje.

Kada sam počinjao bilo je zanimljivo, zato što je bilo potpuno novo, ali je tu pozorišnu priču trebalo održati u životu. Bitno je da je moderan pristup teatru u Crnoj Gori postao vremenom legitiman u svakom pogledu. Tako je i Crna Gora u regionu i šire postala prepoznatljiva po jednom potpuno modernom poimanju teatra."

Vi ste osnivač i učesnik brojnih važnih festivala u Crnoj Gori. Jedan od njih se ove godine neće održati. Radi se o festivalu Novog antičkog teatra Teuta. Šta se, u stvari, dogodilo?

"Festival Teuta je nastao nakon predstave "Teuta" koju smo radili u Risnu za otvaranje jednog od FIAT-a. Tada smo došli na ideju da napravimo festival posvećen ovoj vrsti teatra. U Boki Kotorskoj dominira priča venecijanske civilizacije, a Boka je puna antičkog nasljeđa koje je zapsotavljeno.

"Znam da je "Teuta" imala podršku i da je bilo borbe za nju, ali sad mislim da je jedan važan segement "Kotor arta" nestao"

Takođe, važna su bila dešavanja u svijetu, gdje se teatar sve više vraća antičkim temama i motivima . Zapanjila nas je činjenica koliko se velikih pozorišta i velikih reditelja u svijetu bavi temom antičkog teatra.

Samim tim, što je tema i koncepcija teatra bila takva, mi smo uspjeli da za tri godine napravimo festival prepoznatljivim i značajnim. Desio se "Kotor art" i poslije je "Teuta" postala njegov dio. Poslije toga sam vidio da se stvari ne odvijaju onako kako sam ja zamislio, te sam se prećutno povukao iz svega.

Mislim da je "Teuta" mogla da se gradi kao poseban dio. Prije "Kotor arta" postojao je i muzički festival stare muzike koji je vodio Egon Mihajlović, pa je meni bilo zanimljivo da se ti segmenti spoje i da se održavaju u različitim terminima.

Ipak, ta se priča izgubila, na moju žalost. Znam da je "Teuta" imala podršku i da je bilo borbe za nju, ali sad mislim da je jedan važan segement "Kotor arta" nestao.

U protekloj godini ste imali dvije premijere po tekstovima domaćih autora, i to "Plan B" i "Maćado". Ove dvije predstave u jednoj mjeri odudaraju od onoga što je publika navikla da gleda u Vašoj režiji. Kako tumačite Vaš "izlet" u ovu vrstu teatra?

"Svi tekstovi u posljednjih nekoliko godina, od "Kasandre", "Tiresijine laži", "Vladimira i Kosare", pa do "Plana B" i "Maćada" bile su praizvedbe. One su imale i misiju promovisanja nepoznatih autora. Što se tiče "Plana B" i "Maćada" želio sam da se malo pozabavim glumcima.

"Sada radim na realizaciji jednog velikog projekta o Če Gevari"

Mislim da je trend da se rediteljsko pozorište napušta, i da ono postaje dramaturško i glumačko. Bilo mi je zanimljivo da radim sa glumcima. Radio sam dugo na hermetičnim predstavama koje nijesu igrale mnogo, a sada sam imao potrebu da napravim predstavu za publiku.

Sada radim na realizaciji jednog velikog projekta o Če Gevari. To bi trebalo da bude projekat koji traje 24 sata. To ne bi bila predstava u formi kampa, gdje će učestvovati publika. Če Gevara bi bio jedan glumac, a dio tog kampa, odnosno obuke bile bi neke poznate ličnosti.

Nadam se da će se taj projekat realizovati u toku ove godine. Sve bi se dešavalo na jednom tajnom mjestu na obroncima Lovćena.

( Dragana Tripković )