Grk Zorba ima recept za slobodu

Nakon prošlogodišnje uspješne koprodudcije “Grad teatra” i beogradskog Pozorišta na Terazijama u mjuziklu „Glorija”, reditelj Mihajlo Miša Vukobratović na ovogodišnji, jubilarni 25. festival u Budvi donosi projekat „Grk Zorba”, jednu od pet premijera koja će biti izvedena.

Mjuzikl "Grk Zorba", rađen po tekstu Nikosa Kazantakisa, a u režiji Mihaila Vukobratovića sa Markom Nikolićem, Danicom Maksimović, Stefanom Stefanovićem, u saradnji sa Pozorištem sa Terazija iz Beograda, biće izveden premijerno 29. jula, reprize će biti narednih tri dana.

"Moram, prije svega, kao upravnik Pozorišta na Terazijama, da iskažem sasvim otvoreno zadovoljstvo saradnjom moje kuće i “Grada teatra”. Prošlogodišnje iskustvo u radu na mjuziklu "Glorija" donijelo je, uvjeren sam, i mom pozorištu i Festivalu, sjajne rezultate. Mjuzikl "Glorija", sa uspjehom premijerno izveden u okviru festivala, na matičnoj sceni je protekle sezone izveden preko trideset puta pred prepunom salom", naveo je Vukobratović u intervjuu „Vijestima”.

Kako vidite značaj i ulogu ljetnih festivala i kakvu, po vašem mišljenju, reputaciju „Grad teatar” ima u našem okruženju?

"Koncept "kulturnog ljeta" je postao nezaobilazan za svakog ko se ozbiljno bavi bilo kulturom, bilo turizmom. Ponuda da se slobodno vrijeme provedeno na odmoru, obogati ozbiljnim kulturnim sadržajima, je postalo aksiom za sve koji žele da se ozbiljno bave bilo kojim od ova dva posla. Ali, letnji festivali nijesu samo to. Oni su i ozbiljne tačke susreta, ukrštanja i valorizacije kulturnih sadržaja svih vrsta. Izuzetno kvalitetni sadržaji koje “Grad teatar”, nakon ogromnog početnog uspjeha i, nažalost, nekoliko godina stagnacije, u prethodnim godinama ponovo nudi u potpunosti ga svrstavaju među najznačajnije ljetnje festivale u okruženju".

Predstavlja li Vam zadovoljstvo što u godini kada Grad teatar proslavlja 25 godina postojanja, Vi i Vaše pozorište činite dio te proslave?

"Naravno. Posebno je zadovoljstvo biti u programu koji tako impozantno rekapitulira četvrt stoljeća festivala. Biti svrstan u tako elitni krug za nas prestavlja i čast i veliku obavezu".

Kako sarađujete sa ostalim festvalima u okruženju?

"Sve bolje i bolje. Iako je pozorište mjuzikla u našem okruženju tek na putu da stekne punu respektabilnost od 2005. do danas smo gostovali na svim značajnim letnjim festivalima u okruženju. Muzičke predstave, mjuzikli, sve više bude pozornost i publike i kreatora festivala i otvaraju vrata festivala našem pozorištu i pored objektivno visokih troškova našeg učešća".

Jedino ste muzičko pozorište u Srbiji, da li je to prednost ili mana?

"Nažalost, moram konstatovati da je sve manje prednost, a sve više mana. Specifičnosti naše kuće i naših predstava u kriznom vremenu koje živimo nijesu prepoznate na pravi način. Ali ostavimo teške teme za neko drugo vrijeme. Valja se boriti i izboriti sa teškim vremenima i nedaćama koje nas sve više pritiskaju. Nadam se da ćemo uspjeti".

Kako će, u Vašoj režiji izgledati neumorni pustolov Zorba?

"Namjera mi je da ne samo boje i zvuke Mediterana nego i njegovu misao, ideju i filozofiju pretočim u nešto što bih nazvao pikarskim komadom. Ovo je predstava o načinima na koje je moguće dosegnuti slobodu bar na tren. Postoje različiti principi: duhovni i emotivni, intelektualni i senzitivni, naučeni i iskustveni... Zorba ih sve sažima, on je sam duh Mediterana i u sebi sublimira naizgled različite principe, posvaja ih i prenosi. Je li moguće dosegnuti slobodu bar na tren? Zorba ima recept, čini se".

U predstavi će se koristiti najstariji muzički zapis iz stare Grčke, kao i nadaleko čuveni sirtaki Mikisa Teodorakisa, a za ostatak muzike je zadužen Vojkan Borisavljević, što ostavlja utisak da se sprema istinski spektakl, može li to da predstavlja i opterećenje za rad?

"Terazije jesu već nekoliko godina istinsko pozorište spektakla. To nas na najozbiljniji način izdvaja bez namjere za poređenjem sa drugim kućama i pozorišnim oblicima. Naše predstave su mnogoljudne, uključuju četiri ansambla, veliki broj umjetničkih saradnika i tehničkih lica. A publika to iskreno cijeni i voli. Glavni svjedok je naša sala puna svake večeri".

Sigurno ste kao mlad reditelj vjerovali da pozorište može da promijeni svijet, kako danas na to gledate?

"Nikada nijesam vjerovao da umjetnost istinski može promijeniti svijet. Ona može upozoriti, ukazati, navesti na promišljanje,to da... ali, nažalost, ne i da ga promijeni.

Tu suštinsku moć imaju druge sile. Nama, sanjarima ostaje da se beznadežno nadamo da će neki snivač steći tu moć, ali opet, kada se, mada veom rijetko i to desi, svjedoci smo brzih i strašnih promjena u tim glavama. Valjda tako mora biti".

Osjećamo se puštenim niz vodu

Svjedoci smo ozbiljnih finansijkih problema sa kojima se susreću pozorišta u Srbiji, slična je situacija i u Crnoj Gori, kakva je, po Vama, sudbina kulture na ovim prostorima?

"Izuzetno teška, sa ozbiljnom tendencijom da postane još teža. Vrijeme je, sa jedne strane tranzicije u kojoj je malo ili nikako formulisan status pozorišta, i sa druge, ozbiljne ekonomske krize u kojoj uvijek prvo stradaju najslabiji i to naravno ne duhovno najslabiji. Naprotiv. Nedostatak zakonske regulative samo dodatno otežava duboku finansijsku krizu. Cijena karte je svjetlosnu godinu daleko od realne, a publika siromašna pa i takvu jedva podnosi.

Jedino izlaz, barem ja tako vidim, je u sistemskom pristupu rešavanju problema ali za to, izgleda, nema ni volje ni želje. Osjećamo se puštenim niz vodu, pa ko preživi pričaće. A živimo u zemlji u kojoj bi pitanje kulture moralo biti pitanje opstanka. Ili će nas biti ili neće".

( Vuk Lajović )