Nema protivnika, nema poena, nema takmičenja...Pogodite koji je to sport
Picigin je igra u morskom plićaku. Igraju je pet igrača, a cilj igre je da lopta ne dodirne morsku površinu ili tlo plaže
Istovremeno sa gej paradom u Splitu je organizovano zanimljivo takmičenje koje je pobudilo manje medijske pažnje, ali zato neuporedivo više pozitivne emocije.
Proteklog vikenda održano je "7. Prvenstvo svita" u piciginu u Splitu na kome je pored ekipa iz Hrvatske učestvovala i jedna ekipa iz Crne Gore.
Boje države, ali i grada branila je ekipa NVO Picigin iz Herceg Novog. U Splitu, gdje picigin ima kultni status, nastupili su članovi hercegnovskog Udruženje za očuvanje tradicije igara na vodi: Krsto Marić, Duško Sredanović, Slobodan Popović, Nenad Konjević, Lazar Doklestić, Nenad Lepetić, Nebojša Mandić I Stevan Koprivica.
U Novom se picigin igra od od pedesetih godina prošlog vijeka. Igraju ga i Tivćani, Kotorani i Ulcinjani, ali i oni neuporedivo manje i rjeđe nego nekada
Picigin je igra u morskom plićaku. Igraju je pet igrača, a cilj igre je da lopta ne dodirne morsku površinu ili tlo plaže. Igra se gumenom loptom veličine dlana li manjom. Igrači snažno, jednom rukom udaraju loptu ka saigraču ili u prazan prostor.
“Picigin se teško može podvesti pod pojam sportske igre. Sportska igra podrazumijeva takmičenje za bodove, poene, golove, podrazumijeva suprostavljene protivnike. U piciginu nema protivnika, nema poena, nema takmičenja. U njemu, jednostavno, lopta mora da bude u vazduhu. To je sve. Igrači igraju jedan za drugoga, a ne jedan protiv drugoga ”, objašnjava dramaturg Stevan Koprivica.
“Cilj je da se loptica što duže drži u igri. Važno je i dobro se zabaviti, privući pažnju fureštih (pogotovo ljepšeg pola) i tako sačuvati ovu igru od zaborava”, ističe Slobodan Popović igrač I predsjednik NVO Picigin.
“Kakav bih ja bio Splićanin da ne igram picigin”, kazao je pjevač Goran Karan, a Marko Elez nekadašnji vaterpolista hercegnovskog Jadrana, a sada Breše tvrdi da je teže igrati picigin nego vaterpolo, jer “moraš i da trčiš, a u vaterpolu samo da plivaš”.
Jedan igrač na suvom
Picigin u Novom ima svoje specifičnosti, nešto što ga odvaja od splitskog i dubrovačkog .
Na Bačvicama i u Dubrovniku svi igrači su u vodi do gležnjeva, na istoj plićini. U novskom piciginu jedan igrač stoji na suvom, na samoj obali, dvojica bočnih igrača su u vodi do gležnjeva, a dva igrača su u „dubini“, vodi do pojasa.
Te finese I razlike nisu im smetale - dokaz je i da su osvojili Kup Jadrana u kategoriji veterana.
‘’Upravo je filozofija picigina, da se svi dobro zabavljaju, da svima bude ugodno, da nema pobjeđenih ili pobjednika, ono što smo nažalost posljednjih decenija na ovim prostorima zaboravili da postoji. E stoga smo mi željeli da taj, mediteranski duh, iščupamo iz zaborava, da ga ponovo nametnemo kao mein strim a ne slučajnost. I zato smo željeli da tu poruku pošaljemo upravo na legendarnim Bačvicama, jer je ta splitska plaža za picigin ono što je Vembli za fudbal’’, komentar je novinara TV Vijesti Nebojše Mandića.
Sto godina picigina
Picigin se u Splitu igra od poslije Prvog svjetskog rat.
Nastala je na pješčanom plićaku kupališta Bačvice, a Splićani tvrde da je “jedina na svitu”.
U Novom se picigin igra od od pedesetih godina prošlog vijeka. Igraju ga i Tivćani, Kotorani I Ulcinjani, ali i oni neuporedivo manje i rjeđe nego nekada.
Nekada omiljena zabava Novljana svih uzrasta, picigin je danas samo nostalgično sjećanje na neka, za mnoge idilična vremena. Igra je zamrla 80-ih godina. Zato grupa- uglavnom sredovječnih Novljana pokušava da , prvenstveno za svoju dušu, oživi tu igru, ali i da za nju zinteresuje mlade naraštaje.
( Slavica Kosić )