Roćen u ofsajdu

Iako više podsjeća na lošeg ruskog šahistu, naš prvi diplomata, čovjek sastanaka na marginama, Milan Roćen, oprobao se u fudbalu. Utakmica – Crna Gora : Bugarska. Na mig trenera političke, dvodecenijske reprezentacije Mila Đukanovića, šef vanjskih poslova uskočio je na teren pod Goricom, kroz režimsko-analitički portal. I zaigrao. Bolje rečeno – zaigrao se. Udobna estradna, ali i DPS-ovska taktika - “dodir leđa o leđa” - Roćen se skriva iza urednika sajta Draška Đuranovića, Đuranović se sklanja iza toplih leđa Roćena i Đukanovića. Ujedinjeni, skrivaju se iza Vučinića, Jovetića i – fudbala.

Za neiformisane - slijedi citat iz teksta koji predstavlja sjajan primjer jedne karakteristične crnogorske pojave, veće i rasprostranjenije patologije, društvene anomalije - kako političke, tako i novinarske. Teksta koji me asocira na jedan specifičan filmski detalj, kada partizani iz borbenih rovova na puščanu cijev nataknu kapu, pa je visoko podignu kako bi opipali puls Njemaca i lukavo ispitali stanje, što bi Fridrih Niče rekao - s one strane... Ili, što u našem, đukanovićevsko-roćenovskom slučaju izgleda istinitije – isture kapu (tekst) kako bi nadoknadili nedostatak petlje (istine, znanja i intelekta) da se suoče sa protivnikom i neistomišljenikom – oči u oči.

Dakle, citat: “U subotu veče na stadionu pod Goricom igrači reprezentacije Bugarske imali su specijalnog navijača - njegovu ekselenciju, Petera Platea, ambasadora Njemačke u Crnoj Gori. U posebnom, rešetkama odvojenom, odjelu za bugarske navijače na južnoj tribini stadiona, njemački se ambasador obreo skupa sa nekih stotinjak najzagriženijih bugarskih fanova”.

Tu počinje hajka. Lov na ambasadora. Paljba po njemačkom diplomatskom predstavniku uz obrazloženje da je skandalozno od prvog čovjeka berlinske diplomatije da se svrstava u tabor bugarskih navijača, da navija protiv zemlje u kojoj službuje, da je riječ o bruci, sramoti, ispadu. Traži se objašnjenje od Ministarstva inostranih poslova Njemačke. Hajkačkoj mobi pridružuje se, naravno, i “Pobjeda” koja tekst ekspresno preuzima jedva dočekavši da se time dodvori gospodaru, i tako da svoj pečat režimsko-medijskom kružoku, čiji je korifej. Atmosfera malicioznosti, ironije i skrivenih političkih namjera. Riječju – propaganda.

Ipak, prije svega ono najvažnije – da li je moguće da država propisuje gostujućem ambasadoru, i to koje zemlje (!) na kom sjedištu treba i može da sjedi dok gleda utakmicu? Da li je suvislo da se alarmira zvanični Berlin, proziva prvi čovjek tamošnje diplomatije Gvido Vestervele i kancelarka Angela Merkel zbog mjesta na kojem je sjeo Peter Plate? Da li je ljudski normalno, politički zrelo i državnički ozbiljno da se počne paljba po ambasadoru zbog toga što je, kako mi dosjetljivo i logički utemeljeno natuknu diplomata Miodrag Lekić, možda samo želio da podrži svog sunarodnika na terenu, trenera Bugara – Lotara Mateusa?!

Đukanović, Roćen i nihova propratna kamarila toliko su zastranili u sfere političke uobrazilje da misle da mogu da se bave i stranim ambasadorima, kao svojim. Gospodo, nije vam ambasador Peter Plate – ambasador Srđan Darmanović – već prvi čovjek ekonomske i političke velesile - Savezne Republike Njemačke u Crnoj Gori.

Zamislite samo tu dozu klasične političke malograđanštine, diplomatsko-državne neotesanosti, onog najgoreg balkanskog taloga, prizemnog politikanstva nama toliko svojstvenog. Zar smo imali, u skorije vrijeme, prigodniji primjer na javnoj sceni koji bolje opisuje udbaške porive naših vlastodržaca, njihov orvelijanski pristup politici, njihovo prostačko ophođenje prema predstavniku uticajne strane države?

Ili, možda, treba prijaviti Angeli Merkel i to da je Peter Plate jednom prilikom u podgoričkom kafiću pio francusko vino “Chateau”, a ne vino zemlje domaćina – “Plantaže.” Ili, prijaviti Platea, njegovom šefu Vesterveleu što je u zemlji domaćina čitao Borhesov “Alef”, a ne Njegošev “Gorski vijenac.” Ili, odmah pozvati centralu Plateove stranke kako bi se upoznali sa činjenicom da dotični ne jede kačamak, već hrvatske škampe. Ili, lobirati da se u njemačkom magazinu “Špigl” objavi tekst o tome kako predstavnik njihove zemlje u našoj zemlji ne nosi donji veš “Made in Montenegro”, već donji veš inostrane modne kuće “Extreme intimo.”

Korak dalje. Ako se nadležni i usude, kao što su uradili, da se bave onim čime se baviti ne treba – ekstremnom intimom, dolazimo do teze - da je zvanični njemački ambasador tim nezvaničnim gestom želio da zvaničnoj Podgorici pošalje nepoznatu nezvaničnu političku poruku zvaničnog Berlina. Tako tvrde iz pomenutog medijsko-režimskog bunkera.

Uzmimo da je baš to bila želja ambasadora Platea. Legitimno. Međutim, upravo ta hipoteza i spoznaja gora je po nas i društvo u kojem živimo. Još alarmantnija i indikativnija. Jer, baš to je situacija koja trezvene političare, trezvene novinare i trezvene ljude treba da navede, ne na pomisao da se zbog toga bune i protestuju kod Njemaca, već suprotno – da ih natjera da se zapitaju u stilu Fjodora Dostojevskog – šta je to što smo MI uradili da tog čovjeka natjeramo da se tako ponaša? To je pravo pitanje. Međutim, problem je u tome, što bi u tom slučaju odgovor na njega morali da pruže ne Plate, Vestervele i Merkelova već - Roćen, Marković, Đukanović i ostali. A on bi se svodio samo na jedan – crnogorska vlast je kriminogena, medijske slobode su daleko od zadovoljavajućih, vladavina prava je ograničena, sudstvo i tužilaštvo su kontrolisani i na koncu - ne postoji politička volja da se to mijenja.

Zar ne vidite - riječ je o klasičnom modelu izvrnutog ogledala, naglavce obrnute stvarnosti, matrice prema kojoj se za istinite prodaju vrijednosti koje su, zapravo – lažne. U takvom sistemu anti-vrijednosti Plate i Njemačka predstavljaju srž problema, a ne oni koji to zaista jesu. U tom okviru naopake logike, oni koji reaguju na nepravde i nedostatke, a to su i Njemci - oni su problem, a ne oni koji te nepravde i nedostatke proizvode. U toj prljavoj igri karata i namjerno izmještenog fokusa - oni koji se bune i to pokazuju (pa makar to bilo i na način kako je to uradio Plate, ako pođemo od pretpostavke da je riječ o političkoj poruci) prave “skandal”, dok su oni koji uzrokuju takvo ponašanje i revolt – patriote i veliki ljudi. Napadaju se slobodno misleći, brane – tamničari slobodnog duha. Kritičari postaju žrtveni jarci, dok kriminogeni političari, sumnjive ličnosti i nedorasli ministri postaju simboli pravičnosti i primjer za priču.

Ipak, ono što najviše boli naše anti-političare je to što je njemački ambasador Plate, koliko god to čudno zvučalo, u boksu za bugarske navijače, osim svoju zemlju, predstavljao i veliki dio Crne Gore! To je ono što iritira Đukanovića, Roćena i familiju. Zbog toga su od berlinskog izaslanika napravili metu. U psihologiji se to naziva projektovanje svojih nedostataka na druge. Jer, Plate koji se nalazi s one strane zapravo bode u živac i nedvosmisleno podsjeća i opominje naše glavare na nedostatke, greške i zablude. Kriminal, korupciju i nepotizam. Na neostvarene ciljeve i zadatke. Na sve ono što vladajuća svita, od naših i očiju međunarodne javnosti, sistematski pokušava prikriti, lažno predstaviti i prećutati.

Zbog toga smetaju - Njemačka, Berlin i Plate.

Autor je novinar

( Marko Petrović )