Nemojte popravljat kumim ve bogom

Radnja se dešava u kući mog dragog prijatelja u kojoj lokalni zidar radi na pravljenju pregradnog zida između kuhinje i dnevnog boravka.

I tako, riječ po riječ, gazda kuće pita zidara zna li nekog dobrog vodoinstalatera jer evo već par mjeseci voda iz kuhinjske česme jedva da kaplje.

“Desilo se odjednom, do prije mjesec i po dana sve je bilo u redu”, žali se domaćin zidaru koji nakratko zastaje sa radom i pita: ”Oćeš li da ti ja to pogledam?”.

Moj ga prijatelj sa nevjericom pita zna li da radi oko tih stvari, a zidar mu samouvjereno odgovara da je u svojoj kući sve poslove oko struje i vode sam završio, i da nema potrebe da traži vodoinstalatera ako je već on tu.

Skoro potpuno uvjeren u zidarovo umijeće oko popravki česama, nešto zbog njegove priče a nešto i zbog toga što zna koliko je tesko pronaći dobrog majstora, moj prijatelj pristaje na to da zidar pokuša popraviti česmu.

Koji sekund kasnije bataljuje se rabota oko pregradnog zida, zidar odlazi do radionice da donese alat koji mu nedostaje i poslije pola sata počinje rad na popravci česme.

Zidar rastavlja česmu, gleda u čemu je problem, skida neke djelove, duva u njih vjerovatno htijući da ih otčepi, i radi sve što bi jednom laiku trebalo da izgleda kao da neko ko zna što radi popravlja česmu.

Poslije određenog vremena česma je ponovo sklopljena i zidar pun nade odvrće rubinet. Ne dešava se ništa. Ne pojavljuje se čak ni ono malo vode što se prije popravke stidljivo slivalo kroz onu srebrnkastu cijev. Ništa.

Zidar začuđeno gleda, ponovo zavrće, pa odvrće rubinet - i opet ništa. Pita domaćina da možda u međuvremenu neko iz vodovoda nije zatvorio vodu, jer na Cetinju voda nestane u sekundi a da niko ne zna zbog čega. Moj prijatelj odlazi do kupatila, provjerava da li tamo ima vode i javlja zidaru da je u kupatilu sve u redu, i da je problem ipak u kuhinjskoj česmi.

“A što joj je sad, po mome bi trebalo da je sve u redu”, čudeći se izgovara zidar i počinje ponovo energično da rastavlja česmu.

Domaćin se pridružuje čuđenju i dalje vjerujući čovjeku koji kaže da zna sve da popravi. Ponavlja se rastavljanje, duvanje, posmatranje, duvanje, pa opet posmatranje, duvanje i sastavljanje. I opet ništa!

U tom trenutku moj prijatelj vidjevši kako se situacija odvija počinje da moli zidara da stvari vrati na stanje u kojem je česma bila prije nego što je uložio da je popravi, kad je voda barem po malo kapala, a da se zidar vrati ljubomornom zidu.

Ovaj, ubjedjujući ga da će sve biti u redu i da je u pitanju neka sitnica, ponovo rastavlja česmu. I opet se ponavlja isti scenario: rastavljanje, posmatranje, duvanje, posmatranje, posmatranje, duvanje, duvanje, posmatranje, sastavljanje, posmatranje.

Kad je česmu poslije sat i po vremena popravljanja sastavio treći put, zidar stidljivo i sa zebnjom odvrnu rubinet. Pretpostavljate - opet ništa.

Ništa! Ni kap!

Ćutanje. Ćute i zidar i domaćin, mada se osjeća da zidar više ćuti. Zamišljeno gleda česmu, češka se po glavi i sa blagim prekorom u glasu kaže mom prijatelju: ”Bogami, bolje bi ti bilo da si zva' nekoga ko se razumije u ove rabote.”

E sad, ako je neko od vas stigao do ove rečenice vjerovatno se pita što mi bi da vam ispričam ovu istinitu priču. Evo razloga.

Na Cetinju je već oko 400 godina non-stop restrikcija vode, mada je u posljednjih par godina sve to kulminiralo i pretvorilo se u totalni užas. Ljeti vodu zatvaraju i danju i noću. Danju po tri, četiri sata, a noću od kad mrkne do kad svane.

Međutim, prije dvadesetak dana ljudi iz vodovoda su uložili u to da poprave ponešto i bilo je javljeno građanima da će se do 05. 06. isključivati voda od 13 do 16 h, a da će poslije toga stvar sa vodosnadbijevanjem biti puno bolja. I trpjelo se, ka vazda, i čekao se 05. 06.

I dođe taj dan, ali, kao što se moglo predvidjeti, restrikcije su se nastavile, a u posljednjih par dana vode nema od 10 ujutro pa do kad je pušte - nekad je to 10 uveče, a nekad nas obraduju nešto ranije, onda je ima sat-dva, i opet je zatvore. I, naravno, niti ko javlja zbog čega je ponovo zatvaraju, ni kad će je zatvoriti, ni kad će je ponovo pustiti.

Vjerovatno opet nešto popravljaju.

E sad, ja bih samo da zamolim da se, ako se ikako može, situacija vrati na ono stanje kad je sve bilo pokvareno jer bih da popijem čašu vode.

Ili to, ili da se zove neko ko se razumije u te rabote.

( Aleksandar Radunović Popaj )