Policija za 2 godine zabranila 200 mirnih skupova
Ustav jemči slobodu okupljanja, bez odobrenja, uz prethodnu prijavu nadležnim organima.
Policija je u protekle dvije godine zabranila održavanje više od 200 mirnih protesta, iako za to nije postojao ustavni osnov.
Službenici te institucije, međutim, “samo” su poštovali odredbe Zakona o javnim okupljanjima, koje policiji, mimo Ustava, omogućavaju da zabranjuju proteste kada procijene da za to ima osnova.
Predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava zbog toga traže od Ustavnog suda da ukine sporne članove i proglasi ih neustavnim.
U zakonu se, ipak, policiji daje mogućnost da skupove zabranjuje, iako se ta formulacija nigdje ne pominje u Ustavu.
U toj organizaciji objasnili su da dva pravna akta nijesu usaglašena, te da Ustav, koji ima višu pravnu snagu, ne propisuje da se mirno okupljanje može zabraniti, već samo privremeno ograničiti, a da zakon dozvoljava da u određenim okolnostima nadležni organ ima pravo da zabrani održavanje mirnog okupljanja.
Ustav jemči slobodu okupljanja, bez odobrenja, uz prethodnu prijavu nadležnim organima.
Ta sloboda se, međutim, piše u najvišem pravnom aktu, može ograničiti radi sprečavanja nereda, krivičnog djela, ugrožavanja zdravlja, morala i bezbjednosti ljudi i imovine.
U zakonu se, ipak, policiji daje mogućnost da skupove zabranjuje, iako se ta formulacija nigdje ne pominje u Ustavu.
Ugrozili bi kretanje i rad građana
Službenici UP, prema tom tekstu, imaju i nešto duži spisak zbog kojih mogu zabraniti održavanje skupova.
Rješenja o zabrani skupova u posljednjih nekoliko godina, između ostalih, odnosila su se na okupljanja sindikalnih organizacija KAP-a, Željezare, Duvanskog kombinata, Organizacinog odbora bivših radnika KID “Vukman Kruščić”, radnika AD Mljekara...
Najčešće obrazloženje UP bilo je da se okupljanja zabranjuju “s obzirom na vrijeme, broj učesnika i karakter okupljanja koje bi moglo ozbiljno ugroziti kretanje i rad većeg broja građana”.
Koordinator programa ljudskih prava Inicijative Milan Radović ocijenio je da je sloboda okupljanja u Crnoj Gori ugrožena na više načina, a ponajprije zakonom.
“Odlukama policije, koja veoma često nema senzitivnost za ovo pravo, zabranjeni su brojni skupovi. Takođe, zbog nepostojanja građanske svijesti, ali i straha i neinformisanosti o svojim pravima, često i sami građani odustaju od okupljanja”, kazao je Radović.
Okupljanje se jedino može zabraniti kada ima za cilj pozivanje na nasilje ili propagandu rata, nacionalne i vjerske mržnje
On je istakao da je, osim promjene zakona, neophodno raditi na senzitivisanju policije, koja, kako tvrde, mora da podržava sve vrste izražavanja stavova i okupljanja kojima se želi iznijeti određeni problem.
“Za svako društvo najgore je kada se nezadovoljstva potiskuju, a prema državnim institucijama pravi otpor, i oni se počnu doživljavati umjesto kao servis građana, kao prepreka za ostvarivanje njihovih prava”, kazao je Radović.
Sloboda okupljanja i udruživanja prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima podrazumijeva sastajanje više osoba radi nekog zajedničkog cilja.
Praksa oduzimanja ćebadi i jastuka radnicama koje štrajkuju glađu od strane Komunalne policije, kako tvrdi, u sutuaciji kada poslodavac ne poštuje zakonske obaveze, dodatno je grubo kršenje ljudskih prava i ponižavajuće postupanje.
“Državni organi moraju da pomognu radnicima da ostvare svoja prava, makar da im omoguće nesmetane i adekvatne uslove da protestuju i izraze svoj stav ako nemaju kapacitete da natjeraju poslodavce da poštuju zakonske obaveze prema radnicima”, naglasio je Radović.
On je poručio da je mnogo važnije da građani iznesu svoj stav preko mirnih okupljanja od ograničavanja saobraćaja na kratak period, što je, kako je kazao, vrlo čest izgovor za zabranu skupova.
“Okupljanje se jedino može zabraniti kada ima za cilj pozivanje na nasilje ili propagandu rata, nacionalne i vjerske mržnje”, kazao je Radović.
Nedopustivo da se država miješa
Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima sve osim obaveze pribavljanja dozvole za javno okupljanje može predstavljati miješanje države u prava i zahtjeve organizacija, i, kako se navodi, zahtijeva opravdanje.
Sloboda okupljanja i udruživanja prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima podrazumijeva sastajanje više osoba radi nekog zajedničkog cilja.
To podrazumijeva okupljanje radi organizovanja i učestvovanja u marševima ili procesijama, statičnim skupovima ili sjedjenjima, kako na javnim, tako i privatnim događanjima, bilo formalnim ili neformalnim.
Prema međunarodnim propisima, okupljanja javnog karaktera podrazumijevaju da organizatori obavijeste državne organe o vremenu sastajanja, lokaciji, regulaciji saobraćaja, ali i da traže odobrenje ili dozvole za održavanje skupa.
Sistem izdavanja dozvola, prema istom dokumentu, ne smije ugroziti pravo održavanja okupljanja, osim u slučaju kada postoje jasne nasilničke namjere.
Zabrane nekad ne važe
Neki skupovi održani su, uprkos policijskim zabranama.
Posljednja u nizu bila je protestna šetnja Fejsbuk grupe “Uličnim protestima protiv mafije”, koju je predvodio Robert Velašević.
Sudija za prekršaje kaznio je Velaševića sa 825 eura, jer je, kako se navodi u rješenju policije, bez dozvole predvodio mirne šetnje građana pored nekoliko državnih institucija.
( Tanja Pavićević, Danilo Mihajlović )