Rizo Alković pita da li ga čeka sudbina rožajskih policajaca

Muzičar Rizo Alković doveo je u pitanje ostanak njegove porodice u državi čiji je državljanin, i zatražio od najvećih instanci da mu odgovore da li ga čeka ista sudbina kao i bivše rožajske policajce Envera Dacića, Mithata Nurkovića, te Suada Muratbašića koji je poslednji od njih napustio Crnu Goru.

“Da li mi sa drugačijom nacionalnom i vjerskom pripadnošću imamo ista prava Ustavom zagarantovana ili da stanemo u red pa za Dacićem, Nurkovićem i Muratbašićem, samo zato što tražimo pravdu i nećemo da ćutimo jer većina treba da štiti manjinu”, ogorčen je Alković koji kaže da već godinu dana nema adresu stanovanja.

Nedavno je u ponovljenom postupku sudija podgoričkog Osnovnog suda Goran Đuković oslobodio krivice njegove nekadašnje komšije Vladimira Šoća i Mladena Bulatovića koje je tužilaštvo teretilo da su u decembru 2007. godine vrijeđanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče, drskim i bezobzirnim ponašanjem remetili javni red i mir.

Tužilaštvo je smatralo da su krivi jer su nakon kraće rasprave sa Alkovićem povodom Bajrama koji je ovaj slavio tog dana, psovali na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, a Šoć ga je tada navodno gađao i kamenjem. Sudija Đuković je prilikom prvog postupka proglasio krivim, ali je predmet odlukom Višeg suda vraćen na ponovni postupak.

Alković kaže da ga Šoć progoni, zbog čega tvrdi da više ne živi u svom stanu, a zaštitu je tražio od predsjednika Filipa Vujanovića

Alković kaže da ga Šoć progoni, zbog čega tvrdi da više ne živi u svom stanu, a zaštitu je tražio od predsjednika Filipa Vujanovića, ministra pravde Duška Markovića, predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, bivšeg premijera Mila Đukanovića, gradonačelnika Miomira Mugoše i ombudsmana Šućka Bakovića.

Odgovore, tvrdi, nije dobio.

U obimnoj dokumentaciji koju je Alković dostavio “Vijestima” stoji da je Šoć od 1980. do 2007. godine pravosnažno kažnjavan devet puta na ukupno 46 mjeseci zatvorske kazne, odnosno na oko 12 godina uslovne osude.

“Postavlja se pitanje ministru Dušku Markoviću da li je Šoć ijednu kaznu izdržao, jer je povrijeđen Ustav i kako mu se stalno dosuđuju uslovne kazne”, kazao je Alković.

Na pitanja “Vijesti” podgoričkom Osnovnom sudu da li je moguće da su samo 1992. godine u tom sudu Šoću izrečene dvije uslovne kazne, kao i koji su uslovi da se nekom više puta kažnjavanom dosuđuje uslovna, koja je više opomena nego kažnjavanje, rečeno nam je da oni ne posjeduju takve informacije.

“Vladimir Šoć je presudom Osnovnog suda u Podgorici K br.00/3677 od 23.11.2001. godine osuđen na 6 mjeseci zatvora uslovno na 2 godine. Uvidom u evidenciju sa kojom raspolaže ovaj sud, u toku su još četiri postupka koja se vode protiv Vladimira Šoća, dok za ostale odluke ovaj sud nema podataka.

Evidencija o osuđivanosti se vodi u Centru bezbjednosti mjesta rođenja i u izvodu iz Kaznene evidencije su upisane sve odluke kojima je lice osuđivano , krivična djela i izrečena kazna”, stoji u odgovoru “Vijestima” predsjednika suda Zorana Radovića.

Alkovića krajem mjeseca čeka nastavak suđenja Šoću, u drugom predmetu kojeg Osnovno državno tužilaštvo tereti za ugrožavanje sigurnosti njegove ćerke

Alkovića krajem mjeseca čeka nastavak suđenja Šoću, u drugom predmetu kojeg Osnovno državno tužilaštvo tereti za ugrožavanje sigurnosti njegove ćerke. Tada je, kako tvrdi Alković, Šoć napao njegovu ćerku Amandu Alković, nakon čega su I napustili svoj stan u Holandskim sestrama.

“Gospodine predsjedniče Filipe Vujanoviću, 29.07. 2010. godine, preko svojih saradnika ste nam obećali da ćete svojim autoritetom pomoći oko rešavanja našeg progona I da prekinemo štrajk I evo već 12 mjeseci nema nikakvih rezultata”, apeluje Alković na predsjednika I dofaje da mu ništa drugo ne preostaje osim da napusti državu.

Redakcija “Vijesti” nije uspjela stupiti u kontakt sa Vladimirom Šoćem, kako bismo dobili njegov komentar o navodima Alkovića.

Alković: Ima li kraja ovoj agoniji

"Obratio sam se predsjedniku Vujanoviću dok sam sa porodicom štrajkovao glađu ispred Skupštine 24 dana.Nijesam vjerovao da ću u mojoj Podgorici doživjeti takvu muku i da ću morati sa djecom da na taj način branim prava.

Predsjednik mi nije odgovorio, a prošlo je skoro cijela godina, dok su abolicije stizale na druge adrese. Šoć je tvrdio da mu mediji i ja urušavamo moralni kredibilitet,a o kakvom je kredibilitetu tiječ govori obimna sudska dokumentacija, odnosno presude koje sadrže 46 mjeseci zatvora i čak začudo 12 godina uslovnih zatvorskih kazni.

Ne znam da li postoji sličan primjer u crnogorskom pravosuđu i tražiću da se ispita da li je i koliko puta uslovna kazna izrečena mimo zakona", kazao je Alkovi.

On je kazao da će se zbog svega toga obratiti potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću i da se nada da će, “životna agonija i borba za preživljanje u dogledno vrijeme završiti”.

On je kazao da će se zbog svega toga obratiti potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću i da se nada da će, “životna agonija i borba za preživljanje u dogledno vrijeme završiti”

"Istjeran sam iz stana na ulicu, zdravlje moje djece je narušeno zbog svega što se dešavalo, a u Podgorici sam pola vijeka živio pošteno zarađujući sa deset prstiju i harmonikom", kazao je Alković, dodajući da se nada da neće morati trbuhom za kruhom.

"Ovo je moj grad i moja država, neće valjda vlast dozvoliti da sa pedeset godina spas tražim daleko odavde", kazao je Alković, doajući da će tražiti pravdu i kod predstavnika diplomatskog kora u Podgorici, te da će tražiti i hitan prijem kod ministra kulture i sporta Branislava Mićunovića.

( Milinka Đorović, Radmilo Tadić )