Đukanović 1992. spremao mobilizaciju ako vojska ne suzbije pobunu u Pljevljima

Crnogorska vlast tražila je od komande Vojske Jugoslavije pomoć u gušenju pobune u Pljevljima avgusta 1992. godine, optužujući indirektno komandu da pomaže paravojne formacije u tom gradu.

Tadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Momir Bulatović i Milo Đukanović tražili su od vojske da razoruža pobunjenike okupljene oko četničkog “vojvode” Milike Čeka Dačevića, kako bi spriječili masovno iseljavanje Muslimana iz tog grada.

Prema transkriptima sa jedne od sjednica Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) tadašnje SR Jugoslavije, u koje su „Vijesti“ imale uvid, Đukanović je kazao da će mobilisati i naoružati policiju ako vojska ne pomogne u zaustavljanju pobune.

Pobuna nije stala ni kada je policija pustila Dačevića, koji je zaprijetio da će preuzeti komandu nad gradom

Na sjednici VSO koja je održana u Beogradu 7. avgusta, samo dan nakon eskalacije nasilja u Pljevljima, tadašnji predsjednik Crne Gore priznao je da je taj grad okružen barikadama i pod opsadom paravojnih formacija koje prijete pokoljem muslimanskog stanovništva.

Nakon što je Dačević priveden u pljevaljski Centar bezbjednosti zbog spornih papira za „mercedes“ koji je dovezao sa ratišta, njegovi naoružani saborci i brojni Pljevljaci blokirali su grad tražeći Čekovo oslobađanje.

Pobuna nije stala ni kada je policija pustila Dačevića, koji je zaprijetio da će preuzeti komandu nad gradom. U međuvremenu je u gradu uništeno 29 lokala čiji su vlasnici bili pljevaljski Muslimani.

Pljevlja bila na ivici rata

Prema transkriptima sa sjednice VSO, Bulatović je indirektno optužio vojsku da pomaže pobunjenike, tvrdeći da su u Pljevlja iz Bubanj Potoka stigla tri autobusa „puna četnika“ koji su se pridružili pobunjenicima te da je kroz grad prošlo 11 tenkova.

„Ako ne možemo da djelujemo zajedno (sa vojskom), onda ćemo se opremiti da se sami branimo"

On je upozorio da su Pljevlja na ivici rata, tražeći da konvoji sa paravojnim formacijama u Bosnu i Hercegovinu ubuduće zaobilaze „osjetljiva područja u Crnoj Gori“.

Od Bulatovićevih optužbi, tadašnji načelnik Generalštaba Života Panić, branio se tvrdnjama da ne kontroliše paravojsku te da je vojska zadužena da čuva granice. Nakon što je Panić poručio da policija treba da razoružava građane, Đukanović je poručio da neće dozvoliti „četničkim formacijama da uspostave vlast na teritoriji Crne Gore“.

„Ako ne možemo da djelujemo zajedno (sa vojskom), onda ćemo se opremiti da se sami branimo, bilo preko Ministarstva unutrašnjih poslova u koje ćemo mobilisati te koje budemo htjeli, ne pitajući nikoga koga ćemo mobilisati, ili ćemo zadržati svoju Teritorijalnu odbranu i staviti je pod svoju kontrolu“, rekao je Đukanović.

On je priznao da je tokom vrhunca pobune 60 odsto pljevaljske policije stalo na Čekovu stranu, ali da su dan kasnije zbog toga suspendovana 22 policajca: „Nama je sinoć napadnuta Republika od strane paravojnih četničkih formacija, koje su došle i uzurpirale vlast, objavile rat Crnoj Gori i njenim državnim organima, a mi to dalje dozvoliti nećemo“.

Muslimani spremali masovno iseljavanje

Da bi dalji pregovori sa pobunjenicima srozali autoritet crnogorske vlasti priznao je i Bulatović tvrdeći da bi povlađivanje Dačeviću otvorilo prostor za goru eskalaciju nasilja u zemlji.

„Oni imaju svoje ekstremne predstavnike a na primjeru Pljevalja se pokazalo da imaju i simpatizere među radnicima MUP-a"

Pozivajući se na neimenovane ugledne pljevaljske Muslimane, koji su mu najavili kolektivno napuštanje grada, crnogorski predsjednik je upozorio da neće dozvoliti genocid na crnogorskoj teritoriji.

„Po našem razmišljanju to bi bio dovoljan povod da kažemo - mi smo nemoćni da zaštitimo to stanovništvo. Prema tome ne zaslužujemo da imamo vlast“, kazao je Bulatović.

I tadašnji ministar odbrane Pavle Bulatović kazao je da se ne smije dozvoliti predavanje gradova paravojskama, kao što se to desilo u Republici Srpskoj i SAO Krajini, jer se može očekivati eskalacija pljački, hapšenja i silovanja. On je kazao da paravojne formacije u Crnoj Gori postoje, upozoravajući da bi saradnja sa njima bila poniženje za državu.

„Oni imaju svoje ekstremne predstavnike a na primjeru Pljevalja se pokazalo da imaju i simpatizere među radnicima MUP-a, čim nijesu htjeli da im se suprotstave... Ko je Čeko da ucjenjuje Crnu Goru i Jugoslaviju da ne dođe do rata u Pljevljima?

Stvarno je to ponižavajuća pozicija“, kazao je Bulatović, nakon čega je Panić obećao da će Pljevljima ubuduće zajednički patrolirati vojni i crnogorski policajci.

Plotuni na plaži u Bečićima

Analizirajući ponašanje dobrovoljaca na bosanskom i hrvatskom ratištu, pojedini članovi VSO priznali su da su njihovim naoružavanjem stvorili silu koju je teško kontrolisati. Dok je srpski ministar policije Zoran Sokolović priznao da je sa ratišta u SRJ unijeto 30.000 dugih cijevi, Pavle Bulatović je upozoravao da je u dobrovoljačke odrede priman ko god je htio, „bez obzira na mentalni sklop i druge karakteristike“.

„Uskočili su u čizmama i uniformama u vodu, izašli i nakon toga okrenuli plotune po plaži"

Opisujući probleme koje vlast ima sa povratnicima sa ratišta, Đukanović je kolegama naveo incident koji je desio u Bečićima. Tada se, kako je kazao, 150 do zuba naouružanih ljudi u vojnim uniformama spustilo na prepunu plažu ispred hotela „Beograd“.

„Uskočili su u čizmama i uniformama u vodu, izašli i nakon toga okrenuli plotune po plaži, u vrijeme kada je plaža bila puna. Ljudi koji su mi to pričali, a to su vrlo odgovorni ljudi MUP-a Srbije, nijesu mogli utvrditi sa distance koje su oznake u pitanju“, govorio je tada Đukanović.

Nije svaki vojvoda isti

Ako je suditi po transkriptima, tadašnji državni vrh nije istim očima gledao na sve komandante paravojnih formacija. Dok za Dačevića crnogorski predsjednik tvrdi da se „teško može okarakterisati kao normalan čovjek“, komandant Druge armije Pavle Strugar biranim riječima opisuje Čekovog saborca-vojvodu Duška Kornjaču, koji je početkom 90-ih u Čajniču bio gospodar života i smrti.

„Tu se rodoljublje i kriminal miješaju i u takvom mutljagu i našoj muci smo participirali svi - MUP Srbije i Crne Gore i vojska"

I pored Bulatovićevih tvrdnji da je Kornjača prijetio da će preći granicu i „napraviti rusvaj“ po Pljevljima, Strugar napominje da vojvodu zna kao „ljekara koji djeluje sasvim pristojno kada sa njim razgovarate“.

Tadašnji predsjednik SRJ Dobrica Ćosić opomenuo ih je da će takve dileme imati do kraja rata u Bosni.

„Tu se rodoljublje i kriminal miješaju i u takvom mutljagu i našoj muci smo participirali svi - MUP Srbije i Crne Gore i vojska. Biće potrebno doista puno vremena da razlučimo kriminal od patriotizma, političku vojsku od patriotske nacionalne vojske. Pljevlja nijesu naš posljednji razgovor“, kazao je tada Ćosić.

( Samir Kajošević )