Knjiga Željka Milovića promovisana u "Karveru"

Nezapamćena grmljavina i pravi ljetnji pljusak, uz huk Ribnice, stvorili su idealnu zvučnu kulisu za svojevrsni vremeplov kojime su se posjetioci i učesnici promocije knjige „Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije“, odvezli na sat vremena u „vesele sedamdesete“ godine prošlog vijeka.

U podgoričkoj knjižari „Karver“ upriličena je centralna prezentacija ovog djela, autora Željka Milovića, književnika i novinara iz Bara. Riječ je o zbirci urbane proze, komponovanoj iz dva ciklusa.

Namjera izdavača i autora je da na svakoj od promocija govori jedna od fudbalskih legendi SFRJ – na prvoj, upriličenoj u Splitu, govorio je sam Ivica Šurjak, čije ime metaforično stoji u naslovu knjige.

Prvi je nostalgična priča iz perspektive djeteta o prohujalom vremenu i zemlji koje više nema, a drugi opisuje sasvim drugačiji doživljaj svijeta autora, odraslog čovjeka, koji je svjedok promijenjene društvene stvarnosti, poremećenog sistema vrijednosti i nakaradne životne filozofije.

Kuriozitet izdanja je da ima četiri recenzenta iz četiri države nastale raspadom SFRJ – to su prof. dr Venko Andonovski (Makedonija), Slavoljub Stanković (Srbija), Olja Savičević Ivančević (Hrvatska) i prof. Đurđa Strsoglavec (Slovenija).

Knjigu su u “Karveru” promovisali, u ime izdavača Ćazim Nikezić – direktor Kulturnog centra, zatim dr Živko Andrijašević – istoričar, Marijana Bojanić – novinarka, te Dragan Vujović – legendarni fudbaler “Budućnosti” sedamdesetih.

Izgranatirane ulice našeg djetinjstva

Namjera izdavača i autora je da na svakoj od promocija govori jedna od fudbalskih legendi SFRJ – na prvoj, upriličenoj u Splitu, govorio je sam Ivica Šurjak, čije ime metaforično stoji u naslovu knjige.

Nikezić je na početku objasnio kako crnogorska javnost Milovića zna kao muzičkog kritičara koji piše za “Monitor”, a građani Bara kao urednika sajta Bar Info i dugogodišnjeg urednika “Barskih novina” i novinara Radio Bara, ali je on, prije svega, po vokaciji pisac, i to još od 1994. kada je objavio prvu knjigu, znatno prije nego što će se otisnuti u novinarske vode. Istakao je da, nakon ove, slijedi barska promocija, u avgustu u Makedoniji, a u septembru u Srbiji.

„Na neke ulice su padale prave granate, a druge su izgranatirane nekulturom i padom društvenih vrijednosti“, objasnila je Bojanićeva.

Prof. dr Andrijašević je rekao da crnogorske naseobine nemaju knjige koje se dotiču njihovog prerastanja iz varoši u gradove, kao i da je svaka priča o tom periodu do sada bila proizvod sjećanja autora, bez valjanih istorijskih i drugih proučavanja.

Andrijašević je govorio i o prilikama u Jugoslaviji koje su bile kulisa u koje je autor knjige smjestio svoje djelo.

Novinarka Marijana Bojanić je potencirala da je riječ o “jednoj od rijetkih knjiga koja čitaoca obori s nogu u jednom naletu, i to istovremeno udarcem u srce i u glavu”.

Navela je da prvi dio knjige, koji govori o bezbrižnom djetinjstvu i adolescenciji, donosi osmjeh na lice, ali samo dok se ne sjetimo da su sve „naše ’Ulice Ivice Šurjaka’, odnosno ulice iz našeg djetinjstva – izgranatirane“.

„Na neke ulice su padale prave granate, a druge su izgranatirane nekulturom i padom društvenih vrijednosti“, objasnila je Bojanićeva.

Publici se obratio potom Dragan Vujović, krilo „Budućnosti“ iz sedamdesetih, govorivši o ulasku podgoričkog tima u Prvu fudbalsku ligu 1975, godine, pa o finalu Kupa Maršala Tita sa splitskim „Hajdukom“, te o svom prelasku u kanadske klubove, pa u čuveni njujorški „Cosmos“, gdje je bio preteča evropske kolonije na čelu s Beckenbaueurom, Chinagliom i ostalima...

Ta Ulica Ivice Šurjaka

„Nekada su fudbaleri ’Budućnosti’ bili ’džekovi’ za kojima se grad okretao, a ja ne znam da li bih ijednog od današnjih fudbalera prepoznao da prođe pored mene“, upoređivao je Vujović, i dobio veliki aplauz prisutnih.

Autor Željko Milović je na kraju rekao da je djelo dobilo ovaj naslov, jer je kao desetogodišnjak na majici flomasterom ispisao broj 11, i prezime Šurjak, po uzoru na svog fudbalskog idola iz djetinjstva, te je Ulica Ivice Šurjaka, u stvari njegova ulica, koju je svako od dječaka zvao drugačijim imenom omiljenog fudbalera, od Dragana Džajića, do Johana Krojfa i Moce Vukotića.

„Čitaoci više vole prvi dio knjige, u kome se pominju sve one stvari koje su se, nama dječacima iz Stare Topolice, činile najvažnijim: fudbal, sličice, stripovi, klikeri, pa Brus Li, Alan Ford, Sandokan, Mazinga Zeta, prva iskustva sa zabavnom, pa onda sa pop/rock muzikom... Za drugi dio knjige kažu da ih brutalno vrati u stvarnost, i otrijezni od vina nostalgije koje su popili u prvom dijelu“, objasnio je publici Milović.

Promociji su prisustvovali i akteri političkog, muzičkog i književnog života Crne Gore, što je, kako je rekao Milović, „kuriozitet vidjeti ih zajedno, zavaljene u stolice i nasmijane“.

Galerija

( Dragan Marović )