Vjera Begović-Radović, prva Crnogorka koja je uručila štafetu drugu Titu

Vjera Begović - Radović je jedina Crnogorka koja je povodom 25. maja, Dana mladosti, praznika iz socijalističkog perioda, imala čast da uruči saveznu štafetu drugu Titu.

Gotovo nestvarne 1975. godine na stadionu JNA u Beogradu u euforiji bratstva i jedinstva, rada, mira i pravde, kao primjeran student i predstavnik omladine Univerziteta “Veljko Vlahović”, a u ime naroda i narodnosti Jugoslavije, Vjera je iz ogromnog buketa ruža sa štafetom u rukama istrčala do lože, samouvjereno uručila štafetu izgovorivši već pripremljen tekst: „ Dragi druže Tito, donosim ti milione najsrdačnijih pozdrava...“. Josip Broz je tada bio u 83. godini a slavilo se i 30 godina života u slobodi.

Na stadionu je tada, prisjeća se Vjera nakon tri i po decenije, bilo oko 50 hiljada ljudi i oko deset hiljada učesnika sleta mladosti pod nazivom „Svijet za sjutra“ – kulturno-umjetničkog programa uigranog do savršentva.

"Tim riječima prethodila je sedmica priprema. Bilo je i kondicionih treninga, jer je trebalo istrčati uz stepenice do lože gdje su pored Tita bili najveći komunistički funkcioneri Jugoslavije. Postojao je i strah da zbog bolesti neće doći na stadion i u tom slučaju bilo je predviđeno da štafetu predam u Bijelom dvoru. Bojeći se da zbog treme ne pogriješim, organizatori su predložili da pročitam već spremljen tekst, što sam prilično samouvjereno odbila a teksta pozdrava i danas se sjećam od riječi do riječi", rekla je Vjera Begović - Radović.

Dva puta poljubac u obraze

Organizacija štafete mladosti odvijala se pod „budnim okom“ članova Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, drugova iz Centralnog komiteta, lišena improvizacije, predstavlja je ispit za sve učesnike, a centralna ličnost bila je osoba sa štafetom.

Bojeći se da zbog treme ne pogriješim, organizatori su predložili da pročitam već spremljen tekst, što sam prilično samouvjereno odbila a teksta pozdrava i danas se sjećam od riječi do riječi.

Izbor „štafetara“ bila je na jednom nivou stvar unutrašnjih partijskih provjera u kojima je pored gotovo savršenih karakteristika kandidata - primjeran student, društveno-politička aktivnost u savezu omladine... bila važna i porodična biografija.

Improvizacija, prisjeća se Vjera, bila je dozvoljena na koktelu nakon svečanosti.

"Jedva sam čekala da izbliza vidim druga Tita. Ostavio je na mene utisak jednostavnog čovjeka. U spontanoj atmosferi za tu priliku organizovanog koktela, dobila sam zlatni sat sa posvetom. Predajući sat, Tito me poljubio u obraze dva puta, a ja sam iskoristila prilku da mu kažem da se kod nas ljube i treći put. On se nasmijao, rekao: „Bravo, Crnogorko“, i dodao da vjeruje u mladost i da će ona biti budućnost zemlje", kazala je Vjera napomenuvši da je zlatni sat draga uspomena i da još radi.

Pričalo se od Vardara do Triglava

Priču o Crnogorki koja je uručila štafetu drugu Titu obišla je „čitavi svijet“ od Vardara do Triglava, a pisma podrške stizala su iz Kanade, Francuske, Njemačke, a u njima - i bračne ponude.

Nijesam nikada došla u situaciju da koristim benefite kao nosilac štafete, smatrala sam kao i danas da čovjek mora sve da zasluži svojim radom.

"Najuporniji je bio student iz Rajilovaca. Poslao mi je više desetina pisama u kojima je iznosio svoje kvalitete upoređujući ih sa mojim – na primjer, prosjek ocjena preko devet, i tražio samo pet minuta da odvojim za kafu i upoznavanje. Druge je interesavalo što stoji iza mojih rezultata. Sanduk takvih pisama sam sačuvala. Ali, s obzirom na to da sam uvijek bila odgovorna osoba nijesam odgovarala na intimu. Na to me obavezivalo i moje ime, da se kod bližnjih ne iznevjeri vjera u osnovne moralne vrijednosti koje smo tada cijenili. Nijesam nikada došla u situaciju da koristim benefite kao nosilac štafete, smatrala sam kao i danas da čovjek mora sve da zasluži svojim radom. Čast da uručim štafetu tada je bila samo obaveza za mene da opravdam očekivanja. Moja fotografija bila je na bilbordima, na naslovnicama u vodećim jugoslovenskim časopisima, ljudi su me prepoznavali na ulici i godinama poslije toga. Istina, pravda, mir, znanje odzvanjali su svuda, i društvo je u tom periodu cijenilo takve ljude. Napustila sam partiju 1989. godine odbijajući da učestvujem u rušenju, protiveći se nacionalizmu i populizmu. Mi smo bili generacija naučena da gradi. Do tada se cijenio rad, moral i znanje, a slava je nestala kada je u narednim godinama materijalno nadvladalo duhovno i započeo zaborav"rekla je Begović - Radović.

Posjeta školama

Vjera Begović - Radović je profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici.

U kojoj mjeri je bilo poželjno dobiti priliku da uručiš štafetu drugu Titu najbolje govore isječci iz tadašnjih novina, koje je Vjera sačuvala.

Jedan od naslova glasi „Vjera Begović u Pobjedi“.

"Učiteljice su zvale da posjetim njihovu školu da me vide djeca kao primjer vrijednog, moralnog čovjeka i dobrog studenta. Vjerujem da u čitavoj priči nijesam bila toliko bitna ja koliko društvene vrijednosti koje je trebalo djeci prenijeti", rekla je Vjera.

Galerija

( Jovan Stanišić )