Vušurović kritikuje MCP: Imaju para za zgrade, a za crkve nema

U Crnoj Gori postoji 205 sakralnih objekata - zaštićenih spomenika kulture, odnosno 155 pravoslavnih, 38 katoličkih, deset islamskih i dva ostala, koji predstavljaju predmet interesovanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ali o njihovom održavanju moraju da brinu vlasnici ili njihovi korisnici.

Direktor Zavoda Đorđije Vušurović, objašnjava da institucija na čijem se čelu nalazi, do sada nije imala, niti će imati obavezu da umjesto vlasnika ili zakonitih držalaca održava kulturna dobra, a kamo li sve „bogomolje“ u Crnoj Gori.

" Doduše, suprotno gledanje, koje je nerijetko iskazivano od strane crkvenih lica, da je to posao Zavoda i države, s obzirom na to da na tim objektima stoji bronzana ploča sa natpisom „zakonom zaštićeno“, relativno je lako prolazilo kod laičke, pa i dijela stručne javnost" dodaje Vušurović.

Samo u slučajevima kada troškovi održavanja kulturnog dobra i sprovođenje konzervatorskih mjera prelaze troškove redovnog održavanja, vlasnik kulturnog dobra ima pravo na finansijsku podršku države

Slovo Zakona je jasno – obaveza čuvanja, pravilnog korišćenja, redovnog održavanja i blagovremenog sprovođenja propisanih ili utvrđenih mjera zaštite, isključivo ide na teret vlasnika kulturnog dobra.

" Samo u slučajevima kada troškovi održavanja kulturnog dobra i sprovođenje konzervatorskih mjera prelaze troškove redovnog održavanja, vlasnik kulturnog dobra ima pravo na finansijsku podršku države" kaže Vušurović.

Mitropolija, koja se uporno trudila da dokaže da je vlasnik Vlaške crkve na Cetinju, nije nalazila za shodno da je i minimalno održava, te je bila u ruiniranom stanju.

On u tom dijelu posebno kritikuje Mitropoliju crnogorsko- primorsku da nije „savjestan“ korisnik i vlasnik bogomolja u Crnoj Gori, a kao primjere navodeći Vlašku i crkvu na Ćipuru.

" Mitropolija, koja se uporno trudila da dokaže da je vlasnik Vlaške crkve na Cetinju, nije nalazila za shodno da je i minimalno održava, te je bila u ruiniranom stanju. Objekat i ograda oko crkve sanirani su novcem iz budžeta države.

Novac za sanaciju i Dvorske crkve na Ćipuru, opet je obezbijedila država. Da je Mitopolija redovno održavala ta kulturna dobra, oni ne bi došli u takvo stanje" kaže Vušurović.

Mudro i lukavo...

On dodaje da iz Mitropolije stalno govore da nemaju novca za to, ali da imaju za neke druge stvari.

" Stambeno-poslovni objekat u Podgorici, hram Svetog Save, a da ne govorim o podatku koji je u svom saopštenju dao Arhitektonski forum, u kojem je pohvalio sveštenstvo pravoslavne crkve koje je u posljednjih 20 godina obnovilo ili izgradilo u Crnoj Gori oko 600 hramova" kritikuje Vušurović.

Mudro, da ne kažem lukavo, nema što. A što je najgore, to i prolazi. Zato se, smatram, i dešavaju tako apsurdne situacije, kakva je u slučaju Svetog Stefana

On kaže da za takve stvari ima novca, ali kada treba održavati sakralno kulturno dobro, čiji su oni vlasnici ili korisnici, onda to treba da radi Zavod ili država, jer na ploči piše „zakonom zaštićeno“!?

" Mudro, da ne kažem lukavo, nema što. A što je najgore, to i prolazi. Zato se, smatram, i dešavaju tako apsurdne situacije, kakva je u slučaju Svetog Stefana" ističe Vušurović.

Govoreći o „problemu“, koji je nastao na Svetom Stefanu, prvi čovjek Zavoda kaže da oni nijesu imali potrebe za bilo kakvim odnosom sa crkvom, popovima, mještanima i odborima, koji su se, kako kaže, „začuđujuće lako nametnuli, ne samo sredstvima informisanja i ukupnoj javnosti, već i državnim organima kao relevantan faktor u ovom slučaju“.

" To izgleda i dalje traje. Mi smo ovdje imali potrebu za odnosom sa HG „Budvanska rivijera“, koja je vlasnik Svetog Stefana i koja je još 2006.tražila i od nas dobila konzervatorske uslove za rekonstrukciju Svetog Stefana i sa „Adriatic propertiesom”, koji je poslije ugovora o dugogodišnjem zakupu postao zakoniti držalac Svetog Stefana, inače, u to vrijeme spomenika kulture II kategorije, a danas kulturnog dobra" dodaje Vušurović.

Mitropolija je izuzetak, a ne pravilo

Ipak, odnos koji nastao između Zavoda i u ovom slučaju Mitropolije, više je izuzetak nego pravilo, u odnosima Zavoda sa vlasnicima bogomolja.

Kao primjer, Vušurović navodi sanaciju Husein pašine džamije u Pljevljima.

" Sanaciju te bogomolje karakteriše više nego korektan odnos. Takav odnos je i u slučajevima bilo koje vrste radova na kulturnim dobrima u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj.

Za ove četiri godine, od kada sam na čelu Zavoda, mi nemamo evidentiran niti jedan, nama znani, slučaj nedozvoljene radnje na kulturnim dobrima.

A bilo je radova, kao npr. izrada drenažnog sitema oko Pivskog manastira, radova na crkvi Svetog Petra u Bijelom Polju, crkvi Svetog Jovana u Zatonu itd., kao i zajedničkih radnih sastanaka kod tadašnjeg predsjednika opštine Bijelo Polje, u vezi sa saniranjem i rješavanjem problema vlaženja crkve Svetog Nikole u Nikoljcu.

Svi navedeni radovi izvođeni su ili se izvode tek po dobijenoj saglasnosti Zavoda, na osnovu konzervatorskih uslova koje je takođe dao Zavod. Sve je to rezultat korektne saradnje sa episkopom Joanikijem - ističe Vušurović.

On dodaje da u tom dijelu imaju i još jedan primjer poštovanja institucije Zavoda i u stručnom smislu.

" Riječ je da su od nas traženi konzervatorski uslovi, smjernice i na kraju podnijet na reviziju glavni projekat obnove manastira Svetog Arhanđela - Uroševica, a na što Eparhija budimljansko-nikšićka kao investitor nije bila obavezna, s obzirom na to da nije bilo riječ o zaštićenom spomeniku kulture, niti o obnovi unutar zaštićenog spomenika kulture" kaže Vušurović.

ovo su primjeri koji pokazuju da Srpska pravoslavna crkva, može, osim nelegalnih, obavljati i legalne radove na sakralnim objektima - kulturnim dobrima,

Sličan primjer je i nedavno data njihova saglasnost na konzervatorsko-restauratoske radove na crkvi Svetog Đorđa u Podgorici.

" Zahvaljujući korektnoj saradnji JU „Muzeja i galerije“ Podgorice, odnosno direktora Nika Martinovića, paroha Velibora Džomića i Zavoda, do davanja saglasnosti na podnijetu projektnu dokumentaciju, ispoštovana je čitava procedura precizirana Zakonom, kao i institucija Zavoda.

Dakle, ovo su primjeri koji pokazuju da Srpska pravoslavna crkva, može, osim nelegalnih, obavljati i legalne radove na sakralnim objektima - kulturnim dobrima, uz poštovanje Zakona i institucija koje su organizovane da primjenjuju zakone i pravila struke" zaključuje direktor Zavoda.

On ističe da na osnovu rečenog nije teško zaključiti „da se primjer Svetog Stefana može uzeti kao egzemplar u dosadašnjoj praksi, kada su se strukture koje nijesu ni vlasnici niti zakoniti držaoci, nametnuli kao relevantan sagovornik državnim strukturama.

– I to nakon „divlje gradnje“ i bezobzirnog kršenja zakonskih propisa za koje bi u svakoj pravnoj državi debelo odgovarali. Osim toga, oni su nezakonitom izgradnjom devastirali i ono što je, u skladu sa zakonom i pravilima struke, uradio Zavod, u periodu od januara do maja 2010.godine, kada je konsolidovao i konzervirao ostatke crkve, i mi će mo se potruditi da konsultujemo za to nadležne i stručne pravne institucije, o eventualnoj krivičnoj odgovornosti izvršilaca i inspiratora zatiranja i devastacije, odnosno negiranja i drskog anuliranja našeg višemjesečnog stručnog rada na samom lokalitetu - upozorio je direktor Zavoda.

On ne želi da prejudicira kako će se na kraju riješiti „problem Sveti Stefan“, ali kaže da je Zavod dužan da poštuje i realizuje zaključke svojeg osnivača - Vlade, kao i što je dužan da primjenjuje Zakon o zaštiti kulturnih dobara i pravila struke.

" Javnost je upoznata sa zaključkom Vlade, koji se odnosi na Zavod i mi će mo ga realizovati ukoliko to bude moguće, odnosno uraditi smjernice za rekonstrukciju ili restauraciju crkve Svete Gospođe, ukoliko budemo došli do autentične dokumentacije o vizuelnom izgledu i sadržini starijeg kulturnog sloja, moguće, iz XV vijeka" kaže Vušurović.

Međutim, on dodaje da određene strukture i dalje veoma agresivno najavljuju nastavak radova na navodnoj obnovi crkve Marije Karađorđević iz 1938. godine.

" To bi značilo zatiranje bilo kakvog traga o starijoj fazi građenja, tj. starijeg kulturnog sloja, odnosno crkvi iz XV vijeka. Alal vjera, ako im to može biti. No, ja u to ne vjerujem, niti hoću da vjerujem" poručio je Vušurović.

On ponavlja da je republički zavod, precizno i u skladu sa zakonom i pravilima struke odavno odradio svoj posao i definitivno riješio pitanje ostataka crkve na Svetom Stefanu.

On kaže da bi na osnovu zakonskih rješenja i činjeničnog stanje, kao i stavove struke i stručne institucije koju je osnovala država i povjerila joj bavljenje ovim poslovima, logično bilo očekivati da se u potpunosti ispoštuju donijeta rješenja i stručni stavovi Zavoda.

Međutim, Vušurović ističe da su zaključci Vlade apsolutno legitimni i za Zavod obavezujući, ali u slučaju da se njihovom realizacijom ne krše zakonska rješenja i pravila struke.

- O najavljenom scenariju ponovnog nasilnog ili nenasilnog nezakonitog postupanja od strane, za nas irelevantnih subjekata, po mom mišljenju trebalo bi da se pozabave za to nadležni organi, kada to nijesu uradili na vrijeme. No, nikad nije kasno. Razvoj događaja im izgleda ide u prilog i pruža šansu da isprave svoje greške i propuste - zaključuje direktor Zavoda.

Crkva uživa poseban tretman

Nadležnosti i obaveza Zavoda, kada su u pitanju kulturna dobra - „bogomolje“, sastoje se prije svega u tome da se oni štite strukom: izdavanjem konzervatorskih uslova za bilo koju vrstu radova na kulturnom dobru, revidovanjem konzervatorskih projekata koji moraju ispoštovati jednom date konzervatorske uslove i svim ostalim aktivnostima preciziranim u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i podzakonskim aktima.

"Tačno je da, pored navedenog, imamo na raspolaganju i određene administrativne mjere, koje su u dosadašnjoj praksi, često korišćene, ali rijetko realizovane, a sve zbog malo drugačijeg tretmana crkve od strane nadležnih organa, u odnosu na ostale subjekte" objašnjava Vušurović.

( Danijela Lasica )