Mobing: Pokušaj liječenja sopstvenih kompleksa i frustracija

- Od kada sam počela da radim u toj firmi imam problem sa šeficom. Kada god ona ima stresan dan, ona svoj bijes iskali na meni. Jednom prilikom nije htjela da me pusti da odem na ljekarski pregled koji je bio zakazan pred sam kraj radnog vremena. Kroz osmijeh je rekla ,,Ne“ i dala mi neko krajnje nelogično, skoro blesavo objašnjenje. Da sam prva koja odlazi s posla pred kraj radnog vremena, u redu, ali u mojoj firmi je to pravilo. Tjerala me je da dolazim na posao u vrijeme kada drugi radnici nijesu bili tu, kasno uveče, iako firma radi po danu – počinje svoju priču o mobingu na radnom mjestu sagovornica koja je željela da ostane anonimna.

Naša sagovornica smatra kako je mobing još tabu tema u Crnoj Gori i kaže kako nedostaju institucije, koje bi se sa tim problemom pravilno uhvatile u koštac i kvalitetno radile na njegovom iskorjenjivanju.

Ona čak smatra kako joj niko, trenutno, ne može pomoći, te da je sve u njenim rukama i sama mora da iznalazi načine da se izbori sa tim.

- Koleginica koja obavlja posao istog ranga kao i ja kod šefice ima povlašćen položaj, pri čemu se ne može reći da ga kvalitetnije obavlja ili da je u tom poslu nešto bolja od mene. Nema riječi o tome. Jednostavno joj je simpatičnija i to je sve. Ta koleginica, nerijetko, zadaje meni radne zadatke - napominje sagovornica.

Kaže da joj je šefica često zadavala zadatke koji nisu bili u opisu njenog posla, neke manje bitne, a sve kako bi onemogućila da ona dođe do izražaja i pokaže se u poslu.

Sve “krupnije”, ozbiljnije zadatke ostavljala je za drugu koleginicu koja joj je – simpatičnija.

Ujedno, na svaki način, pokušava da joj uvijek stavi do znanja da je ona iznad, da se “njena čuje”, da je - glavna.

- Što se šefice tiče, postavila sam se tako da osmijehom reagujem na svaku njenu provokaciju, često 'ne čujem', što bi se reklo, kuliram je. Zašto? Zato što smatram da je takvo njeno ponašanje njen problem i da takva osoba treba da potraži stručnu pomoć. U svemu, ne vidim razlog zašto bi se, inače, neko ponašao tako - navodi sagovornica “Vijesti”.

Na pitanje, koje se logično nameće, šta je zadržava na tom poslu, sagovornica odgovara da je zbog radnog iskustva i zbog pozicije firme odlučila da posao ne napusti.

- Ponajviše zbog činjenice da sam to radno mjesto prihvatila kao izazov, a ponašanje šefice i koleginice gledam, pa, kao svojevrsne prepreke na putu da savladam i to – kroz osmijeh kaže sagovornica “Vijesti”.

- Kada jedna osoba ili grupa psihički zlostavlja ili ponižava drugu, sa ciljem ugrožavanja njenog ugleda i integriteta, sve do istjerivanja sa radnog mjesta, najmanje jednom nedjeljno, tokom najmanje šest mjeseci riječ je o mobingu - kaže za “Vijesti” psiholog Jasmina Đukić.

Napominje da mobing može biti vertikalni i horizontalni, ali u oba slučaja može imati štetne posljedice na psihičko i/ili fizičko zdravlje pojedinca.

Zlostavljač/mober može biti pojedinac, grupa kolega ili nadređeni, odnosno poslodavac.

- Vertikalan mobing imamo u situaciji kada posodavac/nadređeni 'zlostavlja' svoje podređene, ili kada se grupa podređenih udruži s ciljem 'istjerivanja' nadređenog. Kada je mober pretpostavljeni, maltretiranje se najčešće odražava kroz konstantnu kritiku rada, uskraćivanje informacija, dodjelu najgorih, najtežih ili besmislenih poslova, u cilju degradacije pojedinca na profesionalnoj osnovi - kaže Đukić.

Naglašava da horizontalni mobing takođe uključuje zlostavljanje pojedinca, ali za razliku od vertikalnog, ovdje je riječ o socijalnoj interakciji osoba koji su hijerarhijski na istim ili približno istim pozicijama.

- Često se govori o tkz. 'vidnom mobingu'. Međutim, mobing ne mora biti 'vidan', ali svakako da i takav može uticati na psihičko i fizičko stanje žrtve. Moberi osobu koja je žrtva u ovom slučaju izlažu neprijatnostima kroz ogovaranje, vrijeđanje, ismijavanje i iz nekoga razloga moberima u ovom slučaju žrtva služi za liječenje vlastitih frustracija - kaže ona.

Napominje, takođe, da može biti i posljedica inače loše klime u firmi/preduzeću/organizaciji ili posljedica neadekvatne raspodjele ljudstva/zaposlenih.

- Zapravo, iako je mobing ponekad način da se održi moć na račun drugih, da se 'liječe' kompleksi i frustracije, on se može odvijati i na nesvjesnom nivou usljed čega mober u strahu za samog sebe i čuvajući svoju poziciju nesvjesno ugrožava drugog. Dakle, u ovom slučaju ne možemo reći da postoji 'loša' konkretna namjera mobera, već se radi o spoju nepovoljnih faktora - navodi Đukić.

Kaže da se posljedice mobinga ne odražavaju samo na pojedinca koji je izložen mobingu, već i na njegovu socijalnu sredinu, porodicu i prijatelje, te često neprijatnostima mobinga nisu izložene samo žrtve mobinga, već i njihovo okruženje. Time situacija postaje još otežavajuća za osobu koja je žrtva mobinga.

Ko su moberi, a ko žrtve

- Što se tiće psihološkog profila mobera često se radi o osobama s psihičkim problemima, koje se na neki način osjećaju ugroženima od žrtve ili imaju potrebu odvratiti pažnju sa vlastite nesposobnosti.

Često su to ljudi niskih moralnih načela, bez skrupula, kojima su najvažniji njihovi interesi - kaže ona. Smatra da je u osnovi mobinga uglavnom neka vrsta straha mobera od žrtve.

- Kada se mober osjeća ugroženo, on pokušava da prevaziđe svoj strah, tako što svoju ugroženost i agresiju prenosi na drugog, a to je zapravo odraz sopstvene nesigurnosti i manjka samopouzdanja. Mober može biti i patološka ličnost koja ima potrebu da drugog maltretira i u tome osjeća zadovoljstvo - navodi ona.

Kaže da je nesporna u ovom slučaju svakako uloga porodice, jer se često dešava da je ponašanje mobera usvojeno u primarnoj porodici, posmatranjem i modeliranjem stila ponašanja jednog ili oba roditelja.

Što se tiče, žrtve mobinga, Đukić napominje, kako u principu žrtva mobinga može postati svako. Mada su često takvoj vrsti zlostavljanja „podložniji“ ljudi koji su na neki način „drugačiji“, da ne kažemo ljudi koji su iz nekog razloga slabiji od drugih, npr. ljudi koji pripadaju nekoj vjerskoj ili nacionalnoj manjini, pojedinci lošijeg imovinskog stanja, slabijih socijalnih vještina – naglašava Đukić.

Ona smatra da su žene češće žrtve mobera, nego muškarci.

Posljedice

Đukić napominje kako su posljedice po zdravlje žrtve mnogobrojne: visoki pritisak, bolovi u želucu, napetost u mišićima, te psihičke smetnje u vidu nesanice, noćne more, straha, pada koncentracije, osjećaja bespomoćnosti i potištenosti. Navodi kako osoba gubi samopouzdanje, sumnja u svoje sposobnosti, sve se više povlači u sebe, gubi povjerenje u ljude i postaje pasivna. - Dakle, može doći do ozbiljnog psihosomatskog oboljenja ili psihičkog poremećaja, čak i do pokušaja suicida - upozorava Đukić.

Izlaz

Promjena radnog mjesta Navodi da je očuvanje samopouzdanja, te vjerovanje u vlastite sposobnosti prvi korak ka izlasku iz igre mobinga. Kritičko sagledavanje vlastitog ponašanja u odnosu sa moberom i razvijanje svijesti o mogućnosti izbora vlastitog ponašanja, takođe je značajno u cilju razumijevanja, bolje reći, prepoznavanja moberovih motiva.

- Mogućnost da se konflikt riješi razgovorom i pomirenjem često je moguća samo kada je početni konflikt još vidljiv. Upravo zato žrtva treba da o svojim opažanjima i doživljajima pokuša da razgovara sa moberom već na samom početku ove igre, a ne da se povlači u sebe.

Povlačenjem u sebe žrtva zapravo daje jasan signal moberu da nastavi sa 'igrom'.

No, ponekad je promjena radnog mjesta jedino moguće rješenje - zapaža Đukić Savjetuje da se mobing se može spriječiti informisanjem, edukacijom, primjenom pojedinih treninga u firmama - treninzi asertivnog reagovanja, komunikacijskih vještina i sl.

( Nađa Milović )