Lukšićevo suočavanje sa političkim ocem
Imenovanje premijera za novog potpredsjednika DPS-a na kongresu 21. maja je neosporno, ali je pitanje da li će to promijeniti njegov status u partiji, u kojoj je do sada bio član predsjedništva
Iako će biti izabran za potpredsjednika DPS-a, Igor Lukšić će teško steći veću političku težinu u javnosti i vladajućoj partiji ukoliko ne krene da postepeno preduzima odlučnije poteze, bez obzira što bi ga oni vodili u konfrontaciju sa partijskim šefom.
U suprotnom, suočiće se sa opasnošću da bude okarakterisan kao dopadljivi član DPS-a koji je Milu Đukanoviću služio da Zapadu zamaže oči i kao jedna u nizu lutki na koncu, čiji bljesak može trajati suviše kratko.
Imenovanje premijera za novog potpredsjednika DPS-a na kongresu 21. maja je neosporno, ali je pitanje da li će to promijeniti njegov status u partiji, u kojoj je do sada bio član predsjedništva.
Pošto Đukanović ostaje lider vladajuće partije, Lukšić će u Vladi ostati njegov eksponent čija sudbina zavisi od DPS-a. Ako ne želi da se nađe na meti Đukanovića, neće povući nijedan potez koji suštinski ide protiv volje šefa DPS-a, njegovih planova i dugova koje on naziva interesima DPS-a i Crne Gore.
Tako može dugo ostati u vrhu vladajuće partije, ali bez dovoljno autoriteta i perspektive da ostvari viziju drugačije Crne Gore, koju je nagovijestio nakon što je preuzeo Vladu.
S druge strane, ukoliko krene da državni aparat čisti od korupcije i veza sa kriminalnim miljeom i ukoliko nađe put za bijeg iz ekonomske krize, mogao bi računati na sve bolji rejting.
Popularnost u domaćoj i stranoj javnosti bi mu donijela veći uticaj i u DPS-u, a samim tim šanse da se nametne kao budući lider. Da to ne bi bilo kratkog daha morao bi uporedo da se bavi i etabliranjem svojih istomišljenika u stranačka tijela.
Konflikt je neizbježan?
Pod pretpostavkom da mu je to zaista cilj, odlučne i sistematske reforme, čiji krajnji ishod treba da bude pravna država sa rastočim životnim standardom, Lukšić neće moći đa sprovede, a da ne dođe u konflikt sa Đukanovićem.
Šef DPS-a je centar okupljanja mnoštva funkcionera. direktora i "biznismena" koji su se probijali tokom haotičnih '90-ih i koji su navikli na šverc, protekcionizam, unaprijed dobijene tendere. kontrolisane istrage i sudske odluke...
Takođe, '90. su Đukanovića uvele u zagrljaj sa pripadnicima podzemlja i licima sa potjernice, koja su kasnije prljavi novac prala raznim "investicijama" u Crnoj Gori
Istinska tržišna ekonomija sa snažnim nepartijskim institucijama, nezavisnim regulatorima i profesionalnom policijom, tužilaštvom i sudovima, toj grupi prijeti da joj uskrati enormne zarade, što ne može proći bez teške borbe.
Takođe, '90. su Đukanovića uvele u zagrljaj sa pripadnicima podzemlja i licima sa potjernice, koja su kasnije prljavi novac prala raznim "investicijama" u Crnoj Gori.
Te veze Đukanović sve i da želi ne može pokidati bez teških i nepredvidljivih posljedica. Zaprijeti li tim Đukanovićevim partnerima a da bi ih pobijedio, Lukšić će prvo morati da nadjača Đukanovića.
Premijerove ambicije
Lukšić ima šansu da obilježi novu epohu u Crnoj Gori jer nove okolnosti traže novog lidera, samo je pitanje ima li hrabrosti da krene u stresnu i mukotrpnu bitku sa svojim političkim ocem pitanje je i da li ima ambiciju da bude državnik ili želi samo da u njegovoj biografiji piše da je nekada bio i premijer.
Ako on pobjegne od izazova, neko drugi će ponijeti teret i slavu reformatora, jer bez radikalne promjene imidža Crne Gore kao male, korumpirane balkanske zemlje, neće biti životno važnih stranih investicija.
Bez grinfild ulaganja, koja jedino donose nova radna mjesta, Crna Gora klizi ka bankrotu, što je jasno ako se vidi da je Vlada za samo šest mjeseci morala da emituje dvije serije euroobveznica u vrijednosti od 380 miliona eura.
Taj novac se mahom troši za plate i penzije, što znači da se budžet slabo puni i da alarm za uzbunu mora početi da se pali.
Onda je Đukanović preksinoć, javno štiteći Veljovića. demonstrirao da se o tome ipak najviše on pita
Da bi postigao rezultate, premijer se mora osloboditi stega partije, a da su one snažne vidjelo se i polome što je priznao da on ne odlučuje o tome ko će biti direktor policije, nego DPS i SDP.
Onda je Đukanović preksinoć, javno štiteći Veljovića. demonstrirao da se o tome ipak najviše on pita.
Đukanoviću je važno da kontroliše policiju, jer preko policije, dozrranim podacima ili njihovim uskraćivanjem, indirektno utiče na rad tužilaštva i sudstva, odnosno štiti one kojima je dužan ili od kojih ima drugi interes.
Daje to tako, rekla je nedavno i državna tužiteljka, optužujući policiju da joj ne daje dovoljno podataka đa bi se mogle pokrenuti istrage protiv krupnih riba. Jedna od njih je osumnjičeni narko bos Darko Šarić.
Đukanovićevi "savjeti"
Znajući da mu predstavlja potencijalnu opasnost, Đukanović se potrudio u posljednjih nekoliko dana da stavi do znanja Lukšiću da ga neće pustiti da previše odskoči.
"Veliki šef je istovremeno nagovijestio da bi se mogao vratiti na državnu funkciju. Možda je to najbolji signal Lukšiću da mora ući u osinjak
Prvo ga je pet dana pustio da živi u neizvjesnosti da li će dobiti podršku partije za rješenje pitanja oko crkve na Svetom Stefanu, da bi ga onda ošamario optužbama da nezavisni mediji i NVO žele da sruše DPS sa vlasti.
To je bio Đukanovićev "savjet" premijera, koji od kada je preuzeo Vladu pokušava da stavi do znanja kritički nastiojenim medijima i nevladinim organizacijama da ih Vlada doživljava kao partnere, a ne kao protivnike.
"Veliki šef je istovremeno nagovijestio da bi se mogao vratiti na državnu funkciju. Možda je to najbolji signal Lukšiću da mora ući u osinjak.
( Neđeljko Rudović )