Linija odbrane

O crnogorskom državnom okviru odlučivalo se 21. maja 2006. a ovih dana se uveliko određuje crnogorska sadržajnost. Toliko je važna energetika za Crnu Goru. Jedino nam je to još ostalo poslije svih ovih godina pljački i gluposti, jedino je to odoljelo vremenu svakolikih iskušenja i raskubanja, zahvaljujući, prije svega, izobilnim darovima Božijim koji nas je objeručke častio ovakvim resursima i crnogorskoj energetskoj nauci i struci, koja je još davno, u komunističko doba, izgradila ovo što sada imamo i koja je u vremenu crnogorskog bešćašća i tkz. dvovlašća to uveliko sačuvala.

Energetika je jedino što je interesantno i drugima, roba o kojoj na globalu nema saglasja, oko čijih izvora se vode ratovi, a koje je sve manje, posebno poslije japanske tragedije, roba čije su alternativne tehnologije mnogostruko skuplje od konvencijalnih, zbog koje smo u nedoumici da li su Sadam i Gadafi monstrumi ili iza Obaminih “dobrih namjera” stoje “debeli interesi”.

Čak što više, ako budemo pametni, sa ovim što već imamo izgrađeno u energetici i što možemo valorizovati, možemo potrijeti mnoge negativnosti koje je učinio režim i uskoro biti čak i “na konju”. I sve to uprkos brojnim ograničenjima, bilo da su u pitanju subvencije koje su date bjelosvjetskim i domaćim hohštaplerima, koje nose pravne, ekonomske i tehničke nedoumice u ugovorima EPCG sa A2A i CEPS sa Ternom, ili anticrnogorski tender “potapanja” Morače.

Priča koju smo, nije sramota priznati uprkos lažnoj crnogorskoj skromnosti, mi iz GzP i PzP počeli da izučavamo i prezentujemo, se u velikom “primila” u Crnoj Gori. Dobro je, nijesu više nedostajajući GWh, koje sam uporno ponavljao na opozicionim skupovima i u parlamentu, predmet izrugivanja “velikih” političara, naprotiv.

Dobro je, nijesu izjave oko pokušaja ove treće okupacije Crne Gore od strane Berluskonija, poslije Molijeve 1918. i Birolijeve 1941. izazvale diplomatski skandal. Taj moj arugment “rabe” i italijanski i naši mediji. Dobro je što su naše brojne skupštinske inicijative, okrugli stolovi, tužbe, uzburkali mnoge i doprinijeli stvaranju procrnogorskog rodoljubnog energetskog lobija.

U tom frontu su danas mnogi istomišljenici, i profesori energetičari, poput prof. Ostojića, i profesori ekonomisti, poput prof. Popovića, i energetičari praktičari, poput ing. Đurovića, i hidrogeolozi, poput dr Radulovića, i geolozi, poput dr Bulajića, i Green home i MANS i Forum 2010, i brojni akademici i književnici, poput Cerovića, i novinari analitičari, poput Ivane i Siniše, i njihove kolege, urednici, gazde, i poštena opozicija, i prije svega velika većina građana.

No, mnogi su se “navranili”. Osim Berluskonija i Italijana, velike apetite imaju i Rusi i Njemci, u raznim oblicima, kombinacijama i za različite djelove energetsko-metalurškog reprolanca. Sve vrvi od lobista u obliku evropskih parlamentaraca, ambasadora, špijuna, domaćih političara. Veliki kurvarluk je na političkoj sceni i iza nje. Potežu se mnogi argumenti, od “duvanskog dima i šverca”, ispunjenja sedam uslova EU, članstva u NATO, do ličnih satisfakcija.

I Lukšić i Krivokapić su se svrstali. Lukšić sa “čuvenom” izjavom da nije važno čija je crnogorska elektroprivreda, važno je da ima struje, da razumije Italijane i da treba mijenjati ugovor sa A2A, je pokazao da pripada anticrnogorskom energetskom lobiju i da je samo zaštitnik interesa Đukanovića i zatočenik retrogradne ideologije Vukotića. Kao što sam i govorio, od njega ništa dobro neće biti i da će svoje pravo lice pokazati na budućnosti energetsko-metalurškog reprolanca.

Krivokapić je nekoliko puta ovih dana dao riječ da pripada procrnogorskom rodoljubnom energetskom lobiju i da će svoju dalju političku karijeru vezati za nju. Da li je dao tvrdu ili “tvrdu” riječ pokazaće vrijeme i to oko glasanja deklaracije PzP, tendera za izgradnju hidrocentrala na Morači, ugovora sa A2A, izgradnje novih izvora električne energije, sudbine KAP-a i Rudnika uglja. Jasno je, što se ne može u Skupštini, može se raskidom koalicije i novim izborima.

Čudno, Bošnjačka stranka i albanske partije se nijesu još izjasnile da li pripadaju procrnogorskom ili anticrnogorskom lobiju. Trebalo je da oni to prvi urade, puna su im usta priče da su nam oni donijeli nezavisnost, no da li ta priča dolazi iz srca i mozga ili samo iz mozga pokazaće njihov odnos prema crnogorskoj energetici. Da li ćemo suštinsku crnogorsku nezavisnost i bogatu budućnost braniti u Skupštini, referendumom ili na ulici zavisi od njihovih glasova. Bez njih nemamo neophodnih 41 glas.

Moramo znati svi da će se stepen državnosti i ekonomsku moć ubuduće sve više određivati energetskom samodovoljnošću svake države ponaosob. To potvrđuju i posljednje prognoze Međunarodne agencije za energetiku i Svjetskog energetskog vijeća i zaključci 2.000 energetičara iz cijelog svijeta na skupu u Parizu. Svijet će se već poslije 2012. suočiti s velikim nedostatkom svih oblika energije, rastućim troškovima istraživanja i eksploatacije, dok će globalna tražnja u idućih 20-ak godina za električnom energijom biti udvostručena.

Kako bi se odgovorilo toj tražnji, ukupna ulaganja u energetici do 2030. će dostići ogromnih 17.000 milijardi $, a u nauku i istraživanje u ovoj oblasti oko 100 milijardi $ godišnje. Zato se uložilo 16 milijardi $ u neizvjestan projekat fuzijskog reaktora, pokreće se projekat u vrijednosti od 400 milijardi € u iskorišćenje solarne energije u Sahari za potrebe Evrope.

Nuklearna energija doživljava fijasko, kako zbog Japana i Černobila, tako i zbog problema razgradnje radioaktivnog otpada ili činjenice da preostale rezerve urana su samo za sljedećih 40-60 godina.

Stanje i razvoj elektro-energetskog sektora u regionu ukazuje na izražen deficit i relativno visoku iskorišćenost potencijala. Posebno je ta disproporcija izražena u Italiji. Veličina tržišta u regionu danas iznosi oko 800 TWh, a u Italiji oko 400 TWh, dok deficit u Italiji dostiže na jugu ogromnih sedamdeset posto.

Crnogorski elektro-energetski sektor i potencijal u ovakvim globalnim i regionalnim stanjima i kretanjima je pravi dragulj. Od sadašnje godišnje prozvodnje od oko 3.000 GWh se za 4-5 godina, izgradnjom HE “Kruševo”, HE “Komarnica” i TE “Pljevlja II”, može se dostići proizvodnja od preko 6.000 GWh vrlo kvalitetne strukture elektišne energije. Koliko je to bogasvtvo Crne Gore pokazuje podatak da pri sadašnjoj tržišnoj cijeni električne energije, uz otplatu kredita, se može ostvariti profit veći od 300 miliona €. Kroz 4-5 godina sigurno i mnogo više.

Samo ove činjenice ukazuju zašto je opšta pomama za crnogoskim energetskim sektorom. Svi istinski rodoljubi treba da stanu u procrnogorski energetski lobi. Put je jasan, vodi kroz Skupštinu, referendum ili na ulicu. Meni bi ovo treće bilo najmilije, da ispratimo režim kako je i došao.

( Prof. dr Branko Radulović )