Investitori cementare ostali bez para ili stigli na listu Interpola

Iako je najavljivana kao jedna od glavnih investicija, izgradnju cementare u Pljevljima u posljednje vrijeme niko i ne pominje, a zaćutali su i crnogorski zvaničnici koji su u prethodnom periodu, posebno uoči izbora, obećavali Pljevljacima njenu gradnju i stotine novih radnih mjesta.

Cementara dovođena u vezu sa Darkom Šarićem

Cementara, koja bi se gradila u pljevaljskom selu Otilovići, dovođena je u vezu sa odbjeglim Pljevljakom Darkom Šarićem, a kao firma koja bi se bavila tim poslom pominjana je „Montenegro cement kompani“.

Osnivač firme “Montenegro cement kompani”, kako piše u registru Privrednog suda, je Bellona investments S.A. sa Maršalskih ostrva. Kao prvi osnivači te firme upisani su pokojni Dragan Dudić iz Kotora, koji je, kako mnogi tvrde, bio blizak saradnik Darka Šarića i Ali Memari Fard, predsjednik njemačke kompanije “Cemag”, koja je ranije, zajedno sa grčkom kompanijom “Pan adriatik”, pominjana kao budući investitor cementare u Pljevljima.

Projekat nije zadovoljavao ekološke standarde

Agencija za zaštitu životne sredine, sredinom prošle godine, firmi “Montenegro cement kompani” nije dala saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje cementare, jer, kako je obrazloženo, nije urađen u skladu sa Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu i ne sadrži adekvatne mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu.

Odbijanje zahtjeva za davanje saglasnosti značilo je da to preduzeće ne može započeti izgradnju fabrike cementa. U međuvremenu, firma “Montenegro cement kompani” nije podnosila novi sličan zahtjev.

Na mjestu gdje je planirana gradnja cementare, jedna kotorska kompanija, čiji je Dudić bio vlasnik, prethodnih godina kupila je više desetina hektara zemljišta i ostalu nepokretnu imovinu od mještana. Ta firma zemlju je otkupljivala po cijeni od četiri eura, a kuće 400 eura po metru kvadratnom.

“Cemag” je smatran i favoritom za dobijanje koncesija na eksploataciju pljevaljskog laporca, koji je osnovna sirovina za spravljanje cementa, jer se radi o poznatoj njemačkoj kompaniji u industriji cementa, a i zbog toga što su imali moćne domaće partnere koji su pripremili infrastrukturu.

Kuda su svi nestali?

Javnosti nikada nije objašnjeno kako su preko noći brojni investitori sa kojima su se hvalili crnogorski zvaničnici odustali od ovog projekta.

Jedino je nekadašnji ministar ekonomije Branko Vujović svojevremeno jednom lokalnom listu izjavio da Vlada „mora ići u obnovljenu proceduru traženja strateškog partnera zbog finansijskih problema ranije zainteresovanog investitora“ njemačkog “Cemaga”.

U Ministarstvu ekonomije „Vijestima“ su kazali da „u ovom trenutku ne postoji nijedan zainteresovani investitor koji bi mogao da realizuje projekat izgradnje cementare“.

"U komunikaciji sa mogućim finansijerima, kao jedna od osnovnih prepreka za realizaciju projekta se navode visoki transportni troškovi finalnog proizvoda do najbliže luke", rekao je o ovom problemu za “Vijesti” pomoćnik ministra ekonomije Vladan Dubljević.

On tvrdi da država nije odustala od gradnje cementare, odnosno, kako je rekao, „dodjele koncesije za laporac, a samim tim ni od adekvatne valorizacije ovog prirodnog resursa“.

"Ministarstvo ekonomije je u proteklom periodu uradilo sve što je bilo moguće, a i dalje radi na valorizaciji ove mineralne sirovine.

Međutim, još se na tržištu osjećaju posljedice svjetske ekonomske krize, pa tako, bez obzira na inicijativu Ministarstva ekonomije, za sada nema zainteresovanih investitora spremnih da ulože sredstva u ovaj projekat", tvrdi Dubljević.

"Kompletna zakonska procedura za dodjelu koncesije za istraživanje i proizvdnju laporca je sprovedena u skladu sa zakonom"

On kaže da je 2009. Ministarstvo ekonomije, kao nadležni državni organ koji upravlja mineralnim resursima, „pokrenulo realizaciju dodjele koncesije za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralne sirovine cementnog laporca na tehnogenom ležištu Jagnjilo“ .

Laporac sa tehnogenog ležišta Jagnjilo, kaže on, predstavlja dobru sirovinsku osnovu za eventualnu izgradnju fabrike cementa.

"Kompletna zakonska procedura za dodjelu koncesije za istraživanje i proizvdnju laporca je sprovedena u skladu sa zakonom, i shodno tome Vlada Crne Gore je, na sjednici 6. maja 2010. godine, donijela odluku o dodjeli koncesije za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralne sirovine cementnog laporca na tehnogenom ležištu Jagnjilo investitoru Konzorcijumu Colas SA-Francuska i DOO 'Montenegro cement kompani' - Pljevlja.

Ministarstvo ekonomije nije nadležno za nepokretnu imovinu, tako da i ne može biti u saznanju ko je vlasnik zemljišta u Otilovićima

Propisano je da će se ugovor o koncesiji zaključiti u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ove odluke. Investitor nije u naprijed određenom roku pristupio potpisivanju ugovora, tako da ugovor o koncesiji nikada nije ni potpisan "kaže pomoćnik ministra.

Iako se u Pljevljima priča o tome da će firma bliska Šariću graditi cementaru, Dubljević, odgovarajući na pitanje “Vijesti”, kaže da Ministarstvo ekonomije nema informacije o tome da li je posao izgradnje cementare, koga je pratio ugovor o koncesiji za istraživanje i eksploataciju laporaca, u bilo kakvoj vezi sa najtraženijim Pljevljakom.

"Na osnovu dokumentacije koju posjeduje Ministarstvo, član Konzorcijuma iz Pljevalja je društvo koje je osnovano od drugih lica, a registrovano je u Privrednom sudu i za obavljanje poslova eksploatacije mineralnih sirovina.

Drugi član Konzorcijuma je u svijetu poznata kompanija iz Francuske koja posjeduje znatan broj cementara, gotovo na svim kontinentima.

Ministarstvo ekonomije nije nadležno za nepokretnu imovinu, tako da i ne može biti u saznanju ko je vlasnik zemljišta u Otilovićima", odovorio je Dubljević na pitanje da li je projekat izgradnje cementare bio vezan za odbjeglog Darka Šarića, s obzirom da je, prema informacijama “Vijesti”, firma bliska njemu otkupila zemljište u Otilovićima gdje je trebalo da se gradi cementara.

Profit i rješenje za ekološke probleme

Prije nekoliko godina u Podgorici je održana prezentacija projekta izgradnje cementare na kojoj su čelnici kompanija “Cemag” i “Pan adriatik” saopštili da su spremni da ulože 250 miliona eura u izgradnju postrojenja.

Ali Memari Fard tada je rekao da je za gradnju cementare potrebno oko četiri godine i oko 500 zaposlenih. Na proizvodnji cementa u novoj fabrici, na lokaciji Jagnjilo - Otilovići, trebalo je da radi oko 350 ljudi, a Fard je očekivao da bi kroz tu investiciju tri hiljade ljudi indirektno dobilo posao u narednih osam do deset godina.

U cementari bi se proizvodilo najprije milion i po, a kasnije tri miliona tona cementa godišnje.

Crnogorske potrebe za cementom su oko milion tona godišnje, što je značilo da bi se ostatak izvozio.

Prema riječima stručnjaka iz beogradske firme “Mašinoprojekt Kopring” koji su prije nekoliko godina na zahtjev Rudnika uglja uradili studiju opravdanosti, prihodi cementare u prvoj fazi godišnje bi iznosili oko 89 miliona eura, a dobit bi bila preko 17 miliona.

Izgradnjom cementare stvorili bi se uslovi da Rudnik poveća proizvodnju, a korišćenjem elektrofilterskog pepela iz ovdašnje Termoelektrane riješio bi se problem njegovog odlaganja.

( Goran Malidžan )