Šta će ti kuća kad imaš 700 ovaca i nebo

Vanja Koprivica, četrdesetogodišnji momak iz Nikšića, rodom iz Banjana, kada padne noć isti je kao i svi njegovi vršnjaci – voli noćne izlaske, dobru muziku i garderobu, dobar provod. U toku dana Vanja je jedinstven – jedini je nomad u Crnoj Gori koji sa oko 700-800 ovaca ide od paše do paše, od sela do sela i uživa u prostranstvu,miru, koga remeti samo zvuk čaktara i lajanje pasa.

"Nije bitno šta čovjek radi, već je bitno da se on pronađe u tome što radi, da to voli i da ga to ispunjava. Mene ovo ispunjava i srećan sam dok sa ovcama idem od sela do sela", kaže Vanja koga je ekipa „Vijesti“ zatekla u Sadinama, u Gornjoj Gorici.

Nije htio da prodaje jagniće

On i njegovo stado krenuli su iz Donje Gorice, gdje zimuju i do juna stići će u Bare Bojovića, na Lukavici, u blizini Nikšića. Do Lukavice put vodi preko Mareze, Daljma, Spuža, Martinića, Rsojevića, manastira Ostrog, Ozrinića, Laza i Župe.

"Kada sam napunio godinu, đed po majci je svakom unučetu poklonio po jagnje. Od tada sam uvijek imao po jednu-dvije ovce. Kada je 1990. godine đed umro, preselio sam ovce u Nikšić. Tada sam imao dvije ovce i dvoje jagnjadi. U tom trenutku proradili su geni u meni", priča Koprivica.

Kada sam kazao mojima da namjeravam da držim ovce i da se bavim stočarstvom, u početku su mi se smijali. Sada ovce organski ne podnose, jer su me željni. Sestra kaže da je nekada voljela životinje, ali da sada prebacuje kanal kada ih vidi na televiziji

"Nijesam htio da prodajem jagnjiće, već sam odlučio da polako množim stado. Ostavljao sam ženke, a mužjake sam prodavao".

Kofer mu je kuća

Jeste da su njegove ovce „pametne“, jer sa smiješkom kaže, dosta vremena u Donjoj i Gornjoj Gorici provode blizu fakulteta, ali, ipak, mora da ih nadgleda. Komšija u blizini ima posađene dinje, pa ga strah da ovce ne odluče da se zaslade.

"U početku su ovce i jagnjad bili kod prijatelja u Riđanima. Kada sam imao četiri ovce i toliko jagnjadi preselio sam ih u Ozriniće. Tada se moje stado dupliralo i tada krećem sa nomadskim životom. Sa stadom koje je brojalo osam ovaca i toliko jagnjadi zimio sam u Gornjim Kokotima".

Već naredne godine vanjino stado stiže do cifre od 30 i tako redom. Trenutno ima oko 700-800 malih i velikih ovaca i ne namjerava da se zaustavi na tome. Koprivica kaže da trenutno samo Dadi Korać iz Zatona u Bijelom Polju ima brojnije stado od njega. Korać ima 1.500 ovaca, ali on ih, za razliku od Vanje, drži štalski, dok Vanja osvaja nove prostore. Njegov kofer je ujedno i njegova kuća.

Umjesto rudnika...

"Kada sam kazao mojima da namjeravam da držim ovce i da se bavim stočarstvom, u početku su mi se smijali. Mislili su da je to prolazna faza. Sada ovce organski ne podnose, jer su me željni. Sestra kaže da je nekada voljela životinje, ali da sada prebacuje kanal kada ih vidi na televiziji", kaže Vanja

Umjesto Rudnika, izabrao je prostranstvo livada i ovce i ne žali zbog toga.

"Do prošle godine otac je stalno bio sa mnom. U početku se ljutio što sam se odlučio na takav život, ali kada se penzionisao krenuo je sa mnom i nije me ostavljao nijedan minut. Nažalost, umro je prošle godine".

Vanja kaže da namjerava da kupi stan u Podgorici i Budvi, kuću u okolini glavnog grada gdje bi, kada se „smiri“, držao ovce, i obavezno vikendicu na Lukavici, koja ga je, kako reče, očarala.

Galerija

( Svetlana Mandić )