Kako je propalo crnogorsko selo Petrovići

Kada je Blažo Jovanović, prvi predsjednik Vlade Crne Gore nakon Drugog svjetskog rata, posjetio selo Petrovići kazao je – ’Vi ste jedino selo u Crnoj Gori gdje je došla civilizacija’. Danas je situacija u selu totalno drugačija“, kaže predsjednik Mjesne zajednice Novak Popović.

Petrovići su od Nikšića udaljeni oko 50 kilometara i imaju prošlost kojom se mještani tog banjanskog sela diče. Danas se plaše da budućnosti za njih nema.

„Ovo je selo koje je moglo biti najljepše u Crnoj Gori. Kada smo 1936. godine dobili struju, ostala sela u Crnoj Gori bila su u mraku. Godinu kasnije dobili smo vodovod i imali pet-šest gradskih javnih česama. Prugu, jednu prema Bileći i Trebinju, drugu prema Nikšiću, dobili smo 1938. Imali smo bolnicu sa 16 do 20 ležajeva, mlin, dvije prodavnice, poštu, otkupnu stanicu, utovarnu rampu za boksit koji je iz Velimlja išao za Nikšić i Podgoricu“, prisjeća se Popović.

Tada je u selu bilo i do 500 domaćinstava.

Danas ih nema ni 35.

"Imali smo prugu, nekoliko autobuskih linija..."

„Na pruzi je nekada radilo stotinak radnika. Prvog maja ovdje je bilo toliko ljudi da se voz iz Petrovića vraćao u Nikšić za putnike. Nekada su stanovnici Kusida ovdje kupovali imanja da bi živjeli. Imali smo prugu, nekoliko autobuskih linija... Kada je ukinuta pruga Nikšić–Čapljina 1976., život u Petrovićima je umro“, priča predsjednik Mjesne zajednice.

Ono što najviše boli mještane je što je „nestalo i ljudi“

Ukinula se pruga, napravilo Bilećko jezero na Trebišnjici, najveće vještačko jezero na Balkanu, i u Petrovićima sve „nestalo“ – i vodovod, i bolnica, mlin, pošta, prodavnica...

Ono što najviše boli mještane je što je „nestalo i ljudi“.

Jedno kolo napolju, a drugo unutra

„Nije bilo subote ni nedjelje da se u Petrovićima nije pjevalo, da nijesu dolazila kulturno-umjetnička društva, guslari, organizovale se priredbe. U domu nije mogla da stane sva omladina, pa su uvijek bila dva kola – jedno napolju, a jedno unutra.

Bez sela se, vjeruje, ne može živjeti

Danas sve prazno. Radije bih se danas isplakao, nego što bih zapjevao kada vidim kako selo ’nestaje’. Nemamo željeznice, autobuskog prevoza, ljekarskog pregleda, vode, prodavnice, nemamo ama baš ništa. Ali, najžalije mi je što nema omladine, podmlatka, da ovo selo oživi“, kaže Novak.

Bez sela se, vjeruje, ne može živjeti.

Mesa nema na asfaltu

„Bogato selo - bogat grad. Varenika se ne muze po asfaltu, sir se ne kupi na asfaltu, mesa nema na asfaltu. Sve je to sa sela. A mi smo sve što smo imali prodali da bismo došli u grad“, kaže Novak.

"Veliki je promašaj bio forsiranje privrede i gašenje sela"

I Radule Knežević, osamdesetdvogodišnjak, jedan od najstarijih mještana, smatra da je „forsiranje privrede na uštrb poljoprivrede“ pogrešna politika, koja je „ugasila“ i sela i gradove.

„Petrovići su bili uzor vrijedan svake pohvale i pažnje, moglo se lijepo živjeti i ljudima iz drugih sredina bilo je podstrek da se može bolje i više od onoga što imaju. Selo je podumenta države.

Veliki je promašaj bio forsiranje privrede i gašenje sela. Sada, kada je propala privreda i ljudi ostali bez posla, svi kažu da je selo najbolje rješenje. Ali nemaju ljudi gdje da se vrate – imanja su zapuštena, kuće propale, kaže Knežević.

Zaboravljena priča čiji kraj ne obećava mnogo

I ekipa „Vijesti“ se uvjerila da je u Petrovićima život stao. Radule kaže da su prilike u selu sredinom 20. vijeka nagovještavale „lijepu priču i svijetlu budućnost“.

Pećina se nalazi na oko 700 metara nadmorske visine

Danas liči na zaboravljenu priču, čiji kraj ne obećava mnogo.

U Petrovićima se nalazi i jedini spomenik prve kategorije u Nikšiću, arheološko nalazište Crvena stijena, koje je pod zaštitom države i koje predstavlja jedno od najznačajnijih staništa pračovjeka na svijetu.

Do pećine, u kojoj je, prema istraživanjima, život započeo prije više od 100.000 godina, i koja je napuštena negdje oko 1500. godina prije nove ere, nije napravljen ni pristojan put.

Istraživanja su otkrila kulturni depozit debljine 20-30 metara, koji je, uz lokalitet El Castillo u Španiji, najdublji u Evropi

Pećina se nalazi na oko 700 metara nadmorske visine, ima otvor širine 24 metra, visine oko 25 metara i dubine u osnovi oko 15 metara.

Istraživanja su otkrila kulturni depozit debljine 20-30 metara, koji je, uz lokalitet El Castillo u Španiji, najdublji u Evropi, i u kome je, na osnovu različite strukture, boje, sastava i sadržaja, izdvojen 31 različiti kulturni sloj.

Sjutra školi 150 godina

U Petrovićima jedino radi škola. Njen izgled može da prevari i da namjernika navede na misli da je puna đaka, a selo stanovnika.

Od priloga mještana 1900. godine napravljena je nova zgrada koja je kasnije dograđena

„Nekada je bilo više od 370 učenika, sada 15, bez nagovještaja da ćemo u dogledno vrijeme imati prvaka. Školu i selo zadesila je sudbina brzog i naglog iseljavanja. Ta ogromna tišina nas opominje da se mora nešto raditi i mijenjati da bi opstali“, kazao je direktor škole Miljan Mirković.

OŠ „Jovan Draganić“ 14. maja proslavlja jubilej – 150 godina postojanja. Direktor se nada da će ih biti još.

„Počela je da radi 1861. i jedna je od najstarijih škola u Crnoj Gori. Kada je osnovana, radila je u privatnoj kući, agdžinici, gdje se sakupljao harač i danak turskoj vlasti. Kasnije je preseljena u manastir Kosijerevo, gdje je 25 godina radila kao manastirska škola.

„Ponosna sam što škola nosi ime po mom stricu i zahvalna što se dostojanstveno obilježavaju ovi jubileji"

Od priloga mještana 1900. godine napravljena je nova zgrada koja je kasnije dograđena, da bi se 1986. napravila postojeća školska zgrada sa pratećim objektima“, kazao je direktor.

Škola, pored 150. rođendana, slavi i 50 godina od kada nosi naziv po Jovanu Draganiću, kao i 100 godina od njegovog rođenja.

„Ponosna sam što škola nosi ime po mom stricu i zahvalna što se dostojanstveno obilježavaju ovi jubileji. Uvijek volim da dođem u Petroviće, ali mi nije drago kada vidim da selo umire“, kaže Dušanka Delibašić, rođena Draganić, koja živi u Vrbasu.

Bilo kao u Americi

„Đed mi je 27 godina radio u Americi. Kada je došao pričao je kako se tamo živi, kakvih sve čuda ima. Mještani mu nijesu vjerovali kada je rekao da u Americi čak i voda ide uza stranu.

Krajem tridesetih godina u Petrovićima je bio vodovod

Govorio je da se i iz Trebišnjice može dovesti voda u Petroviće. Doživio je da vidi da i u Petrovićima voda ide uza stranu. Sva sreća pa ne može vidjeti da danas, nakon skoro 75 godina, u selu nemamo vode“, kaže Novak Popović.

Krajem tridesetih godina u Petrovićima je bio vodovod. Danas su bistijerne zamijenile česme.

Manastir iz doba cara Konstantina

Na rijeci Trebišnjici nalazi se najveće vještačko jezero na Balkanu, Bilećko, koje je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka napravljeno za potrebe hidroelektrane.

Potvrda njegove starine je i srebrni pečat iz 1260. godine

Prilikom njegove gradnje morao je da se izmjesti manastir Kosijerevo, koga je, prema narodnom predanju, sagradio car Konstantin koji se, putujući iz Rima za Carigrad, zatekao na području rijeke Trebišnjice.

Potvrda njegove starine je i srebrni pečat iz 1260. godine, a manastir je, uz pomoć kralja Aleksandra Karađorđevića, obnovljen 1932. godine.

Galerija

( Svetlana Mandić )