Film "Beli Lavovi" opominje vlast da se ne opušta

Igrani film “Beli lavovi”, drugo rediteljsko ostvarenje proslavljenog glumca Lazara Ristovskog, krajem aprila imao je premijeru u Podgorici. Ristovski, pored režije tumači i glavnu ulogu u filmu, a potpisuje i produkciju.

U saradnji sa svojim sinom Petrom i kolegama Gordanom Kičićem, Hristinom Popović, Vukom Kostićem i Nikolom Simićem, Lazar Ristovski je film “Beli lavovi” posvetio svojim roditeljima, kao i radnicima u zemlji koji se (ne)snalaze u tranziciji. Glavni junak filma želi da promijeni nešto, a njemu pratnju prave operska pjevačica Bela, koja operske arije izvodi po kućama, filmski režiser Gruja, koji snima svadbe i sahrane, filozof Baki i drugi. Dile, pritisnut snovima o boljem i pravednijem životu, izazvan pričama o radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji, koje nema ko da povede u neki bolji život, odlučio je da pokrene revoluciju. O utiscima nakon premijere filma “Beli lavovi” (film je prikazan u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci), Lazar Ristovski govori za “Vijesti”.

"Premijera je uvijek praznik. Ona ujedno znači i da ste uspješno jedan posao priveli kraju. Sava centar je jedna od najvećih bioskopskih sala, koja prima 3.500 ljudi. Dobar je to osjećaj, još kad vas publika pozdravi ovacijama kao što je naš film, mogu da budem samo zadovoljan. I u Podgorici je gledanost filma odlična. Vidim da je pobudio veliko interesovanje i to me, naravno, raduje.

Mi živimo u tragikomediji već dugo. Tranzicija, ta neprirodna evolucija društva uzela je svoj danak. Mnogo ljudi bez posla, mnogo studenata u inostranstvu, jer ovdje nisu znali šta će sa sobom. Mnogi rade ono za šta se nisu školovali. I tako u nedogled

Film ste nazvali tragikomedijom naše stvarnosti - “žanr u kojem živimo već mnogo godina”.

"Jeste, mi živimo u tragikomediji već dugo. Tranzicija, ta neprirodna evolucija društva uzela je svoj danak. Mnogo ljudi bez posla, mnogo studenata u inostranstvu, jer ovdje nisu znali šta će sa sobom. Mnogi rade ono za šta se nisu školovali. I tako u nedogled. Ono čime se narod 'spasava' je humor i duhovitost. To jeste način za preživljavanje, ali to je i mudrost."

Rep iskustvo

Snimili ste i numeru “Radnički rep” za koju potpisujete i tekst, koja je bila atraktivna najava za ostvarenje “Beli lavovi”. Približite nam ovo muzičko iskustvo?

"Moj junak Dile, koga ja tumačim je rekao sve ono što narod misli, ali, ili ne smije da kaže ili ne umije da artikuliše ono što misli. Dile je preuzeo tu odgovornost na sebe. Ja nisam reper, ali sam to, kako kažu reperi, uradio sjajno. Mnogi koji su namjeravali da izdaju neki svoj rep CD su to zaustavili dok prođe ova euforija zvana radnički rep."

Film kao opomena onima koji vladaju da se ne opuštaju

Da li je film samo san o revoluciji, ili stvarni poziv na revoluciju?

"Naravno da film nije stvarni poziv na revoluciju. Ipak su kod nas, nadam se, ta vremena prošla. Ipak se sada promjene događaju u jednom demokratskom okruženju, ali moj film služi kao opomena da se oni koji vladaju ne opuštaju. Svijet u kome živimo, i ne samo mi na prostorima ex-YU, već svijet u cjelini, je u velikoj i ekonomskoj i kulturnoj i krizi svijesti, koja ga sputava da misli slobodnije i hrabrije.

Bez slobode mišljenja i hrabrosti i spremnosti da se svijet uvijek može i treba da mijenja, nema ni te promjene svijeta koja je i sada neophodna više nego ikada. Jurnjava za materijalnim je uništila i uništava duhovne vrijednosti. Ali, teško je od čovjeka, koji sastavlja kraj s krajem, tražiti da bude i revolucionaran i napredan i slobodan u mišljenju. U tome mu treba pomoći."

Moji putevi su izgleda uvijek vodili stranputicama i krivinama, pa su mi zato i rezultati, valjda, draži. U momentima sam se osjećao kao pocijepana ličnost. Kao indigo po kome se piše, a sa druge strane papira izlaze ne preslikane iste stvari, već sasvim nešto drugo

Kao glumac u filmu “Beli lavovi” kakav ste imali odnos s rediteljem? Koliko je zahtjevno biti s obje strane kamere?

"Nije to lako. Ali moji putevi su izgleda uvijek vodili stranputicama i krivinama, pa su mi zato i rezultati, valjda, draži. U momentima sam se osjećao kao pocijepana ličnost. Kao indigo po kome se piše, a sa druge strane papira izlaze ne preslikane iste stvari, već sasvim nešto drugo. Međutim, ako hoćete da napravite autorski film iza koga stojite potpuno, ne možete očekivati da će neki producent ili reditelj stati iza vas i vaših zamisli potpuno. Zato sam uzeo da sve uradim sam. 'Sam svoj majstor' ili 'Uradi sam'."

Umjetnost ne treba da bude slika stvarnosti

Izjavili ste da ne volite čist realizam i naturalizam u umjetnosti.

"Svijet je već tako crn i mračan. Hronike u novinama izvještavaju svakodnevno o posrnuću ljudskog razuma, da samo još fali da se i ja pridružim tome. Umjetnost u principu nije ta koja treba da odslikava stvarnost u bukvalnom smislu. Ona treba da napravi distancu koja je u isto vrijeme i nadgradnja života. Moj film je više magični realizam ili san o revoluciji, nego što je poziv na revoluciju. On je utopija. A u želji da se utopija učini mogućom, leži taj prostor ili otkriva se prostor za umjetnost."

Ranije ste bili aktivni kao pozorišni glumac. Sada Vas u pozorištu nema?

"Bio sam iscrpljen od pozorišta. Svake noći velike uloge i tako godinama. A onda odjednom praznina. Uplašio sam se te crne rupe iz koje mi se ne vraća nikakva energija i spasavao sam živu glavu."

Uloga koju posebno volite je...

"Ima ih na svu sreću dosta. Ipak, odbio sam mnogo više uloga nego što sam odigrao. Crni u Podzemlju, Savo u Belom odelu, Boxer u Buretu baruta, Drug Raja u Tito i ja, Kovač u filmu Do koske, Matori u Balkanskim pravilima, Đorđe žandar u filmu Sv. Georgije ubiva aždahu, Aranđel u Vizantijsko plavo, Ljuba u Pad u raj, Pavle u Originalu falsifikata, a u pozorištu od kralja Nikole u Dugom putovanju u Jevropu, preko Hamleta, koga sam igrao u Dubrovniku u režiji oskarovca Jiržija Mencla, pa preko Amadeusa i uloga u Zvezdara teatru.

Odigrao sam oko 50 uloga u pozorištu i preko 4000 predstava. Ipak se ja bavim ovim poslom 35 godina. Mali je ovaj prostor i ovaj spisak kratak da vam nabrojim šta sam sve odigrao. Svako od publike će da zapamti po nešto od onoga što mu se svidjelo. Jedino ja pamtim sve."

Srpskoj kinematografiji treba zakon

Kako biste ocijenili stanje u savremenoj srpskoj kinematografiji?

"Bez zakona o kinematografiji stanje je haotično i potpuno neuređeno. Nadam se da će novi ministar, gospodin Predrag Marković uz pomoć svih nas iz branše to popraviti."

Ima li nade za neku novu revoluciju…

"Revolucije se, kao što vidi cijeli svijet, događaju na sjeveru Afrike. Kako se samo diktatori čude šta se to događa mimo njihove kontrole? Licemjerstvo velikog i bogatog svijeta je veliko. Mislim da će ih poplašiti mogućnost od svjetske revolucije koju zagovara i moj junak Dile u filmu 'Beli lavovi'."

( Jelena Pavićević Tatar )