Veliki brat u svačijoj kući: Kad se telefon i računar okrenu protiv vas

Građani Crne Gore nijesu dovoljno upućeni u nove tehnologije što ih, prema riječima stručnjaka, može učiniti žrtvama zloupotreba, poput praćenja, uzimanja ličnih podataka, ugrožavanja privatnosti.

Stručnjaci smatraju da se mobilni telefoni i računari lako mogu zloupotrijebiti i okrenuti protiv njihovih korisnika.

“Mobilni telefon se može zloupotrijebit tako da prati, snima sadržaje, skida ih i šalje nekome. Ako kupujete mobilni telefon u prodavnici, onda je aparat „čist“ jer nijedan veliki proizvođač neće sebi dozvoliti luksuz da njegov aparat ima mogućnost da neko bez znanja korisnika nešto uradi, ali ako dobijete kvalitetan aparat na poklon, ili ako vam telefon bude van dometa neki period, onda vam niko ne može garantovati sigurnost”, smatra stručnjak za telekomunikacije Predrag Boljević.

Telefon špijunska alatka

Boljevićeve riječi potvrđuju brojni oglasi u Crnoj Gori i regionu koji nude „špijunske alatke“ poput programa „spy phone“. Ovaj program, prema opisu na jednom od sajtova koji ga nude tržištu, omogućava presrijetanje poziva, slušanje tuđih razgovora, dobijanje svake poruke koja se primi ili pošalje sa prisluškivanog telefona, kao i utvrđivanje lokacije na kojoj se korisnik nalazi.

„Spy phone“ program, prema opisu na jednom od sajtova koji ga nude tržištu, omogućava presrijetanje poziva, slušanje tuđih razgovora, dobijanje svake poruke koja se primi ili pošalje sa prisluškivanog telefona, kao i utvrđivanje lokacije na kojoj se korisnik nalazi

Sve ovo, donedavno rezervisano za tajne službe, danas je dostupno svakom građaninu. U uputstvima za ovakve programe piše da su „rješenja potpuno softverska“, što znači da je dovoljno imati nečiji telefon u posjedu kratko vrijeme i instalirati ovakav progam.

Ne mora se, kako kaže stručnjak za informacione tehnologije Andrej Minevski, ni doći do nečijeg telefona da bi se on “preuzeo”

“Novi telefoni su komplikovaniji i teže ih štititi - telefon je danas računar i mnogo je lakše instalirati neki maliciozni program u njega nego u obične telefone. Onda je moguće snimati nečije razgovore, čitati poruke, slati u njegovo ime poruke i pozivati... Ako je na telefonu uključen Bluetooth servis, moguće mu je poslati neki sadržaj, sliku, muzički fajl... I kad krene da pregleda poslati sadržaj, aktivira se skriveni kod (program) koji omogućava pošiljaocu da sve ovo radi.Zato je bitno podesiti zaštitnu šifru za ovaj servis, mada ni to nije potpuno sigurna zaštita. Najbolje je servis uključiti samo onda kad je potreban”, preporučuje Minevski.

U računarima nema intime

Slično je i sa računarima. Svaka javna mreža, kao što je internet, po definiciji je nesigurna mreža, otvorena za razne zloupotrebe. Ako se zanemari Fejsbuk i druge društvene mreže, gdje su slike i podaci dostupni „kao na dlanu“, svaka konekcija na mrežu pruža priliku da se sazna sve o nekome. Preuzimanje nečijeg računara je, kaže inzenjer Branko Biberdžić, najjednostavnije putem virusa koji se instaliraju u računar i antivirus ih najcesce ne prepoznaje.

“Potrebno je znati nečije ime i prezime, onda doći do imejla. Na email se šalje poruka u kojoj se nalazi i maliciozni kod kojim će se računar žrtve zaraziti. Žrtva najčešće iz znatiželje pregleda poruku, startuje kod i tako dobija virus na kompjuteru. Poslije ovoga je dovoljno da se napadnuti računar poveže na Internet i napadač moze da uradi sa njim šta god hoće”, objašnjava on.

Moguće je zloupotrijebiti i sisteme video nadzora, koji niču na sve strane kao pečurke poslije kiše. Ovi su sistemi, kažu upućeni, takođe često negdje “otvoreni”, odnosno povezani na mrežu

Onaj ko instalira ovakav program u nečiji računar postaje, dakle, vlasnik svih sadržaja u njemu - od slika i snimaka, do eventualnih podataka o osobi, njenog imovnog stanja... čitave intime jedne osobe, koje se danas redovno nalaze „spakovane“ u fajlovima i folderima računara. Pored ovoga, pod kontrolu se mogu staviti i veb kamere, koje se mogu pretvoriti u sredstvo praćenja.

“Računar sliku iz kamere pakuje u pakete i šalje kroz internet, i svako ko može da prikupi te podatke, može da vidi sliku. Ako imaš instaliran virus u računaru, neko ko ga kontroliše može da upravlja njom, da pali i gasi kameru, da snima i slično”, rekao je Biberdžić.

Kako građanin postaje haker

Tu nije kraj. Moguće je zloupotrijebiti i sisteme video nadzora, koji niču na sve strane kao pečurke poslije kiše. Ovi su sistemi, kažu upućeni, takođe često negdje “otvoreni”, odnosno povezani na mrežu, što znači da se i oni, lakše ili teže, zavisno od nivoa zaštite, mogu „preuzeti“ i poslužiti kao još jedno oko tehnološki potkovanog „velikog brata“. Isto je i sa sistemima „pametne kuće“, gdje korisnik ima mogućnost da putem SMS-a pali i gasi uređaje u kući. Šteta od zloupotrebe ovakvih sistema može bti jako velika.

Teorijski, moderne tehnologije uparene sa nedovoljnom edukacijom građana o zaštiti, mogu običan dan običnog građanina pretvoriti u zabavu nekog hakera. Od ranog jutra u vašem domu, gdje obično imate računare i veb kamere, koje vas mogu snimati i slati nekome sliku, preko video nadzora koji će vas snimiti kad krenete van iz kuće, i snimati na raznim lokacijama širom vašeg grada.

Spas od virtuelnih napasti je, slažu se stručnjaci, u dobroj informatičkoj zaštiti, mada je savršena zaštita nemoguća

Podatke o tome koga zovete, šta sa njim ili njom pričate, šta pišete u svojim porukama, mogu biti poslati na adresu onoga ko plati stotinjak eura za program. Iz vašeg računara mogu otići razni sadržaji, na primjer intimni video snimci koje ste, u želji da vidite kako se osjećala Severina, napravili sa voljenim bićem.

Spas od virtuelnih napasti je, slažu se stručnjaci, u dobroj informatičkoj zaštiti, mada je savršena zaštita nemoguća. Ako se izuzme činjenica da vaši uređaji mogu biti zloupotrijebljeni za ugrožavanje drugih, zaštita je i to što nemate naročito zanimljive sadržaje u životu i računaru. Onda vam ostaje da se nadate da vam život i računar nijesu dovoljno zanimljivi da bi neko htio da uđe u njih.

Mobilni telefoni su Staljinov san

Ričard Stolmen, osnivač pokreta za slobodni softver, GNU projekta i Zadužbine za slobodni softver, vidi novu prijetnju slobode - pametne telefone (smartfone).

“Nemam telefon. Ne bih nosio telefon. To je Staljinov san. Mobilni telefoni su oruđe Velikog brata. Neću nositi uređaj za praćenje koji sve vrijeme bilježi gdje ja idem, i neću nositi uređaj za prismotru koji može da se pretvori u prisluškivač u svakom momentu”, rekao je Stolmen u intervjuu za NetworkWorld.

On veruje da samo slobodan softver, pri tom ne misleći na cijenu, odnosno besplatan softver, može spasiti ljude, bilo da se on nalazi u računarima, tabletima ili telefonima. Iako je Android softver koji se nalazi pod slobodnim licencama, Stolmen upozorava da proizvođači mogu isporučiti uređaj sa neslobodnim izvršnim datotekama, koje korisnici ne mogu da zamijene.

U tom slučaju, proizvod je, prema njegovom mišljenju, zatvor za korisnike. Ipak, on kaže da, u teoriji, telefon koji je potpuno zasnovan na slobodnom softveru može zaštititi korisnike od prisluškivanja, ali da većina ljudi ne želi da žrtvuje udobnost.

“Većina ljudi je naučena da misli da je pitanje softvera isključivo pitanje cijene i performansi, bez obzira na to da li poštuju vašu slobodu. Ljudi koji donose odluke zasnovane na tim vrijednostima neće žrtvovati svoj komfor da bi dobili slobodan softver, dok sam ja spreman da radim godinama na tome da nemam nikakav vlasnički softver na svom kompjuteru”, rekao je Stolmen.

Mobilne mreže (ne)sigurne

“Ne znam da li su telekomunikacioni softveri verifikovani, ne zna se kako operatori podatke čuvaju, ko ima pristupa podacima, kako ih čuva. Mi u Crnoj Gori imamo najniži mogući stepen čuvanja podataka i nije mi poznato da je iko ikad kontrolisao kako operateri čuvaju podatke”, kazao je Predrag Boljević.

On smatra da nije logično da mobilni provajderi, koje kontrolišu strane kompanije, bez kontrole od strane nadležnih organa upravljaju svim podacima koji prođu kroz njihovu mrežu, a da je to pravo uskraćeno policiji i građaninu kao vlasniku podataka o ostvarenom saobraćaju.

“Pokušajte da saznate ko i gdje koristi vaš telefon, kad vam ga neko otuđi ili ga izgubite. Uzalud će vam biti pozivanje na zakon i Ustav, i pored nespornih dokaza da ste vlasnik spornog telefonskog aparata podatke vam operatori neće dati”, dodaje Boljević.

Iz Telekoma kažu da je njihov softver bezbjedan.

“Kompletan sistem koji podržava rad mobilne telefonije baziran je na hardveru i softveru jednog od najvećih svjetskih proizvođača u tom segmentu, švedske kompanije Erikson.

Riječ je o najsavremenijim tehnologijama i metodama zaštite podataka, koje korisnicima garantuju potpunu sigurnost i integritet u komunikaciji. Rješenja koja se u te svrhe koriste su u skladu sa međunarodnim standardima koji su propisani u telekomunikacionoj industriji a koja su u upotrebi u najrazvijenijim evropskim zemljama, i kod vodećih mobilnih operatera u svijetu.

Pored ovih standardizovanih rješenja koja se primjenjuju, Crnogorski telekom u kontinuitetu unapređuje sigurnosne mjere u svojoj mreži, investira u razvoj i primjenu novih inovativnih rješenja koja dodatno, strože nego je propisano standardima, obezbjeđuju zaštitu od zloupotreba.

Standardi koji regulišu oblast telekomunikacija za koje Crnogorski telekom posjeduje licencu su IMT-2000/UMTS standard i GSM standard. Sva rješenja koja se primjenjuju u Crnogorskom telekomu, samim tim i sigurnosna, usklađena su sa standardima koje propisuju i definišu međunarodna standardizaciona tijela 3GPP, ITU-T i ETSI”, saopšteno je iz Crnogorskog telekoma.

( Boris Adžić )