Bivši radnici Autoprevoznog traže iste otpremnine koje su dobile kolege
Svi radnici su nakon uvođenja stečaja dobili otpremnine u iznosu od 1.926 eura i poslati su na Biro rada, ali je njih 35 dobilo i dodatni novac – po 250 eura za svaku godinu staža.
Bivši radnici Autoprevoznog preduzeća iz Nikšića, koje je 2006. godine nakon stečaja preimenovano u „Tehnobaza“, njih 95, traže od nadležnih institucija isplatu otpremnina koju su dobili 35 njihovih kolega.
Naime, svi radnici su nakon uvođenja stečaja dobili otpremnine u iznosu od 1.926 eura i poslati su na Biro rada, ali je njih 35 dobilo i dodatni novac – po 250 eura za svaku godinu staža.
Njih 95 traži hitan sastanak sa ministrom rada i socijalnog staranja Suadom Numanovićem i nadaju se da će ih ministar primiti i riješiti njihove muke. Ukoliko do toga ne dođe biće prinuđeni, kako poručiše, da preduzmu, radikalnije mjere.
„Izgleda da oni koji izađu na ulice sve dobiju. Mi to za sada nećemo raditi nego ćemo čekati da se na miran i dostojanstven način riješi naš problem. Međutim, nećemo dozvoliti da živimo od socijale, da naše porodice i mi živimo od 33 eura koliko dobijamo sa Biroa rada, da nas dalje ponižavaju“ poručio je u ime 95 bivših radnika nekadašnjeg Autoprevoznog Milosav Đikanović.
Prema njegovim riječima oni se od 2009. godine obraćaju svim nadležnim institucijama i traže isplatu onoga što im pripada.
„Drago nam je što su naše kolege dobile po 250 eura za svaku godinu staža ali tražimo da i nama daju taj novac. Razlog zašto su oni dobili taj novac ali ne i mi je da su oni navodno štrajkovali ispred Vlade a mi nijesmo, što nije tačno.
Jedan dio kolega koji je dobio pomenute otpremnine čak se nije ni pojavljivao za vrijeme štrajka“ kazao je Đikanović i dodao da su otpremnine njihovim kolegama isplatili Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo saobraćaja i Savez Sindikata Crne Gore.
Prema njegovim riječima nadležne institucije su ih slale iz jedne ustanove u drugu, „prebacivali lopticu sa jednog na drugog“ a oni strpljivo čekali. Više ne mogu.
„Naša firma je 2006. godine otišla u stečaj i tada je preuzela Opština i formirala javno preduzeće ’Tehnobaza’. Međutim, nama od 1997. godine firma nije uplaćivala plate tako da nam je država, kada smo poslati na Biro rada, isplatila sve zaostale zarade u nekom minimalnom iznosu.
Kada smo čuli da su naše kolege dobile dodatne otpremnine nijesmo mogli da vjerujemo jer svi smo bili radnici istog preduzeća i za sve nas je trebalo da važi isti socijalni program“ ogorčeno je kazao Đikanović.
U februaru ove godine radnici su se obratili i Agenciji za mirno rješavanje sporova i tada je pravnik firme Blažo Baćović kazao da se među radnicima koji su primili pomenute otpremnine nalaze i oni koji nijesu dolazili na posao kao i jedan penzioner.
„Ne želimo da nas niko smatra građanima drugog reda. Neka se samo sjete šta su sve radnici Autoprevoznog uradili za Crnu Goru. Molimo sve vozače da stanu uz nas.
A koliko vozači znače ovoj zemlji dovoljno bi bilo da svi stanu dva dana sa poslom pa da vidimo kako će ova država funkcionisati“ kazao je Đikanović i dodao da im izvršni direktor „Tehnobaze“ Radoica Lazović daje punu podršku jer i on smatra da svim radnicima sleduju iste otpremnine i da ne smije biti „povlašćenih“.
Mihailo Utješinović je kazao da im nijesu isplaćena ni sredstva koja su im odbijana za stambene potrebe.
„Tražimo samo ono što su drugi dobili, ni manje, ni više. Sva pokretna imovina je prodata a ne znamo ni kome ni gdje je taj novac otišao“ kazao je Utješinović.
Đikanović je kazao da se okupio samo dio radnika da novinarima saopšte „svoj hod po mukama“ jer nijesu željeli da sve zovu i pokazao papir sa potpisima 95 zaposlenih koji traže isto što su dobili 35 njihovih kolega – po 250 eura za godinu staža.
Traže i beneficirani radni staž
Radivoje Vujačić je kazao da vozači traže da i njima, kao i rudarima i metalurzima, bude priznat beneficirani radni staž jer njihov posao, kako reče, nije ni malo bio lakši nego onima „zbog kojih je Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju izmijenjen“.
„Zašto i nas ne može da sleduje ono što su dobili rudari i željezarci. Morali smo da radimo i po kiši i po snijegu i po ledu, jednom nogom smo bili blizu groba a drugom blizu zatvora. I niko nas nije pitao možemo li.
Nije nam uplaćeno ni dvije godine staža“ kazao je Vujačić i dodao da bi volio da ga neko nauči kako da petočlanu porodicu izdržava sa 33 eura.
A tako isto, kako reče, prolaze i ostale njegove kolege.
( Svetlana Mandić )