Džodi Foster: Sve što nam se dešava ima svoj smisao
Pravu ljepotu života glumica vidi u svojim sinovima Čarlsu (12) i osmogodišnjem Kitu. O svojoj roditeljskoj ulozi priča sa ponosom.
Džodi Foster je jedan od nasjajnijih holivudskih dragulja. Talentovana glumica koja je nakon prvih uspjeha u djetinjstvu izgradila karijeru, osvojila dva Oskara, stekla slavu, a zatim stala iza kamere i nastavila da napreduje kao režiserka.
Sve to vrijeme, Foster je zadržala zadivljujući nivo dostojanstva, zaslužila poštovanje i zaštitila privatnost, što je izuzetno teško u eri tabloida i paparaca.
Sada, nakon skoro 16 godina odsustva sa rediteljske stolice, promoviše svoj projekat The Beaver, sa Melom Gibsonom u glavnoj ulozi. Film je jedinstvena mračna drama, uz primjese komedije, a govori o porodičnom čovjeku, tajkunu industrije igračaka, Volteru Bleku, kojeg depresija odvlači od posla i voljenih na ivicu samoubistva.
Nagovještaj spasenja stiže u liku lutke koja se navlači na ruku u kojoj pronalazi sopstveni glas. Ipak, uskoro postaje jasno da lutka od koje se ne odvaja, Bleka odvlači na mnogo mračnije mjesto od onog na kojem je bio.
Foster rado govori o filmu, projektu u okviru kojeg je morala da se suoči sa određenim preprekama. Ne samo da tema odudara od mainstream priča za predljetnju bioskopsku publiku, već označava povratak Mela Gibsona na veliko platno, glumca čije su privatne afere i kontroverze kao slon u sobi u kojoj se govori o filmu.
Foster se odlično nosi sa tim dok objašnjava koliki je izazov bio naći balans između komedije, drame i, povremeno, apsurda, te kako se na kraju neobičan miks pokazao kao uspješan.
"Film ima čudnu notu, trebalo je vremena dok se priča oblikuje na pravi način. Neke scene smo morali više puta da snimimo bismo održali pravac priče. Na kraju od originalnog scenarija nije ostalo ništa. Jer koncept je priča o čovjeku sa lutkom... a to odmah upućuje na komediju. Zato smo pažljivo održavali tu nit drame”, ističe, svjesna da mračna priča može biti problem za prosječnog gledaoca.
"Znam da film nije za svakoga i namjerno je tako sniman. To što se ljudima možda neće svidjeti, pomalo plaši, ali srećom za njih ima gomila drugih ostvarenja. Američka publika nakon trejlera očekuje komediju, i može se razočarati kada vidi sa The Beaver to nije. Sa druge strane u Evropi to nije slučaj. Tamošnja publika je navikla na kompleksnije priče i dobro ih prihvata. U Evropi nema striktnih žanrovskih podjela", smatra Foster, koja velike zasluge za oblikovanje priče pripisuje Gibsonu:
"Sada je divno biti majka. Svi tvrde da, kada djeca uđu u pubertet nastaju problemi, ali meni je fantastično. "
"Zaista mu se svidio film i na pravi način je doživio njegove kontradiktornosti. Razumije komediju, ali i shvata kroz šta prolazi njegov lik, pa je fokusiran na dramski momenat. Kada god bi tokom snimanja zašli previše u komediju, znao je da se vrati na pravi put".
Foster priča da je Gibson vodio računa o najsitnijim detaljima, te da je predano vježbao rukovanje lutkom.
"Stalno sam mu govorila, Mel tvoj lik nije lutkar i ne moraš se toliko truditi. Ali on voli da posao odradi na najbolji mogući način, veoma savjesno", kazala je, a zatim se osvrnula na ulogu Blekove supruge koju je sama odigrala:
"Osjećala sam da se ja i Mel dovoljno dobro poznajemo da ostvarimo uvjerljiv odnos i znam da će publika vjerovati u naš filmski brak. Na početku ona (Meredit) djelimično prihvata lutku. A kako vrijeme prolazi, uviđa da to možda i nije dobra ideja, uočava mračnu stranu koju lutka predstavlja".
"Osjećala sam da se ja i Mel dovoljno dobro poznajemo da ostvarimo uvjerljiv odnos i znam da će publika vjerovati u naš filmski brak."
The Beaver je snimljen još 2009. Premijera je odgađana zbog Gibsonovih svima poznatih privatnih i problema sa zakonom. Foster kaže da je ovaj projekat bio jedna od najtežih borbi u njenoj karijeri. Ipak, teže joj je bilo izboriti se za odobrenje da se tako mračan projekat uopšte snimi, dok su, kada je u pitanju uspjeh filma, privatni problemi glavnog glumca manje važni.
"Obje stvari su bile problem. Ali za razliku od borbe da film bude urađen onako kako ja mislim da treba, na Melove probleme nijesam mogla uticati, kao ni na to da li će film biti pušten u distribuciju ... zato, najbolje čemu se možeš nadati kao reditelj je da konačan proizvod reprezentuje tvoje zamisli, da na kraju možeš reći 'Da, to je ono u šta vjerujem i šta volim da radim'. Ostalo jednostavno nije tvoj problem”, priča rediteljka.
Glavna tema Beavera je bliska Fosterovoj, ona je takođe vodila bitku sa depresijom.
"Volter je zaista bolestan i potrebno mu je mnogo više od terapije razgovorom. Nije samo tužni momak, ima ozbiljan zdravstveni problem i neophodna mu je stručna pomoć. Ne može da prestane da spava, da ustane iz kreveta i ima poteškoće u govoru. To je ozbiljno. Iz svakodnevnog života znamo da bolest postaje sve teža. Mnogo je tragičnog pomiješano sa komedijom života mnogih od nas, uključujući i mene, pogotovo kada prolazimo kroz trenutke duhovne krize u kojima se osjećamo usamljeno, užasno usamljeno", kazala je ovom aspektu filma i dodala:
"Mislim da je kod umjetnika interesantan fenomen, možda i kliše, ponovnog preživljavanja onoga što im se desilo. Proces analiziranja i ponovnog prolaska kroz ono što vam se dešava je divan, ali i nevjerovatno bolan. Ipak, na taj način možeš prebroditi krizu i evoluirati. Neki ljudi više vole da odu na plažu nego da uče iz svojih iskustava. Ali sve što nam se dešava ima svoj smisao, čak i depresija, samo treba biti sposoban da ga pronađeš".
"Mislim da je kod umjetnika interesantan fenomen, možda i kliše, ponovnog preživljavanja onoga što im se desilo."
Prethodni film Little Man Tate, Foster je režirala davne 1995. Upoređujući to vrijeme sa sadašnjim, ona je kazala:
"Danas je teže snimiti film, pogotovo kada su u pitanju mračni, mali filmovi. Šoubiznis se promijenio zbog ekonomskih trendova, globalizacije... svega. Ono čemu se radujem je uticaj Internet tehnologije i promjena koje ona donosi. Mislim da su to pozitivne promjene".
Ponosna majka
Za razliku od mnogih kolega, bavljenje filmom nije jedino što definiše ličnost Džodi Foster.
Pravu ljepotu života vidi u svojim sinovima Čarlsu (12) i osmogodišnjem Kitu. O svojoj roditeljskoj ulozi priča sa ponosom.
"Sada je divno biti majka. Svi tvrde da, kada djeca uđu u pubertet nastaju problemi, ali meni je fantastično. Sa Čarlsom sada imam potpuno drugačiji odnos. Viši je od mene i glas mu je postao dubok. Raduje se ulasku u svijet odraslih i pokušava da ga shvati".
“Zato Mel ima toliko djece. Stvarno, to je njegova čitava realnost, osmoro djece”, kaže kroz smijeh.
Otkako je 2008. raskinula višegodišnju vezu sa svojom djevojkom Sidni Bernard, samohrana je majka. Kaže da se uspješno oporavila od bolnog rastanka i da je ponovo stekla svoju slobodu.
Otkako je 2008. raskinula višegodišnju vezu sa svojom djevojkom Sidni Bernard, samohrana je majka. Kaže da se uspješno oporavila od bolnog rastanka i da je ponovo stekla svoju slobodu.
“Postoje tri grozne stvari koje pogađaju većinu ljudi. To su smrt roditelja, odlazak djece i prekid duge veze. Te nesreće istovremeno pružaju i mogućnost slobode. Imaš deset sekundi da to prihvatiš, i ja sam to učinila i promijenila život“, kaže 48-godišnja glumica, koja se trenutno brine o svojoj majci, bolesnoj od demencije.
To će raditi sve do majčine smrti i ne pada joj na pamet da je smjesti u neku instituciju.
“Nema šanse za to. Želim da umre dostojanstveno i da moje lice vidi posljednje. Demencija je zanimljiva stvar, najteže što sam ikada vidjela i iskusila, ali je na neki čudan način i sveta”, kaže glumica.
Mnogo praznih mladih ljudi
Beaver se, u trenutku kada Gibson sa lutkom izlazi pred publiku, dotiče savremene opsesije slavnima. Za razliku od svojih sinova, Foster je rasla pred kamerama.
"Bilo je to drugo vrijeme. Tada paparaci nijesu imali današnju opremu, a i postojala je razlika između vijesti i trača. U vijestima nije bilo šoubiznisa. Da sada imam 17 godina, mislim da ne bih postala glumica. Život današnjih zvijezda nije život i mislim da vidimo posljedice toga - mnogo praznih mladih ljudi. Ipak, ako si riješen da ne želiš da budeš rijaliti zvijezda, možeš preuzeti kontrolu. To opet povlači mnoga preispitivanja i svijesti o onome šta želiš u životu. Odluke moraš donositi imajući u vidu sve posljedice koje one mogu izazvati. To većina osamnaestogodišnjaka ne zna. Naravno da će tinejdžeri u šoubiznisu otići na žurku, uzeti gomilu droge i bacati stvari kroz prozor. Šta da se radi? A ako pri tom nemaju roditelje koji će sa njima ozbiljno razgovarati i navesti ih da razmišljaju, oni sami nikada neće početi da koriste mozak."
( Vijesti online )