Moj Dylane, pobratime mio!

Marku Perkoviću jedno se mora priznati - na sam spomen njegovog imena zavlada medijska groznica. Prije samo nešto više od dva mjeseca MPT postao je glavno filozofsko pitanje u Hrvata jer se jedan srednjoškolski udžbenik upitao nije li možda dotični - postmodernist

Berlin, Amsterdam, Rotterdam, Kremsmünster, Maribor, Pula... Sada se i mala Kostrena pridružila velikanima koji su uveli nultu stopu tolerancije na Marka Perkovića Thompsona otkazujući već najavljeni i plakatirani njegov koncert 28. travnja u tamošnjoj sportskoj dvorani!

Vijest je to koja je brzinom munje obišla Hrvatsku, gotovo da nema medija koji nije izvijestio o još jednoj odbijenici Thompsonu. U detalje priče o tome tko je, zašto i kako najprije organizirao, a potom otkazao koncert mogu se upustiti samo oni čvrstih živaca ili, da prostite, mazohisti. Hoće li zbog svega u Kostreni doći do krize lokalne vlasti, ostaje da se vidi, baš kao i kada bi se Thompson mogao uživo ukazati na ovim prostorima.

Marku Perkoviću jedno se ipak mora priznati, da na sam spomen njegovog imena zavlada medijska groznica u kojoj svi imaju potrebu ponešto dometnuti o meritumu stvari. Prije samo nešto više od dva mjeseca MPT postao je glavno filozofsko pitanje u Hrvata osupnutih što se jedan srednjoškolski udžbenik upitao nije li možda dotični postmodernist. O karakteru pozdrava “Za dom spremni” na koncertu u Slunju Prekršajni sud u Karlovcu još nije donio pravorijek jer osumnjičenog nije uspio saslušati od 5. kolovoza prošle godine. Niti Kusićevo Povjerenstvo nije sigurno radi li se o dozvoljenim posebnim prilikama za upotrebu ustaškog pokliča u Hrvatskoj ili o onim rijetkim posebnim neprilikama koje se kažnjavaju.

Za novo poglavlje u Thompsonovoj burnoj karijeri sada se pobrinula Kostrena koja bi voljela da se o njoj “govori kao o mjestu u kojem se gradi dom za starije, vatrogasni dom, lukobrani, rotori, vrtići, plin i kanalizacija”. Da, ali primorskom skromnošću ne dolazi se na naslovnice i u “prime time”, što bi Šprajc radio u domu za starije, pa nije on Rojs! Stoga je Kostrenjanima bolje da se počnu prilagođavati na pozitivne i negative aspekte slave, kako tko i kako kome, koje im je zabrana Thompsonovog koncerta donijela te slučaj iskoristiti u marketinške svrhe. Recimo, podsjetiti na danas daleku 2007. godinu kada je Thompson nastupao u Njemačkoj, a “Hrvatsko slovo” ispisalo najslavnije retke u povijesti hrvatske popularne glazbe:

- Prije nekoliko tjedana, M. P. Thompson je u Frankfurtu zasjenio svjetsku rock legendu Boba Dylana, koji je iste večeri održao koncert u polupraznoj dvorani kapaciteta 2.000 ljudi, koncertom s 12.000 posjetitelja i još velikim brojem onih koji su ostali bez ulaznice, pa su preusmjeravani na Dylanov koncert.

Možda bi u općini Kostrena trebali razmisliti i pokušati organizirati barem koncert nobelovca Boba Dylana, jer u njihovu dvoranu taman stane dvije tisuće ljudi, ako ih je već strah Thompsonovog stampeda. Za zagrijavanje mogli bi pustiti i onu genijalnu dvojca Dežulović-Lucić iz Feral Tribunea “Moj Dylane, pobratime mio!” koja kaže:

Čija je ono pokora, čija je ono kazna, Čija li je dvorana, malena i prazna? Dylanova pokora, Dylanova kazna, Dylanova dvorana, malena i prazna. Odvela nam Dylana Ta sudbina kleta, Odvela iz Frankfurta Da Marku ne smeta.

(novilist.hr)

( Branko Mijić )