Bitka protiv malarije

Cunami u Japanu, zemljotres na Haitiju i uragan Katrina svrstavaju se u grupu najvećih prirodnih katastrofa u novijoj istoriji. Njihova razorna snaga odnijela je na hiljade ljudi, uništila infrastrukturu i nanijela težak udarac privredi.

Zajednice pogođene katastrofama umnogome se razlikuju, ali načini na koji su odgovorile na razaranja su zapanjujuće slični. Podrška koja im je pružena sa svih strana svijeta na najbolji način je pokazala šta je čovječanstvo sve u stanju da učini.

Iako pomoć međunarodne zajednice u vrijeme krize pokazuje gotovo instinktivne moralne reakcije na patnju drugih, takođe jasno naglašava da je isti nivo saosjećanja teško podstaći kada se radi o hroničnoj, a ne iznenadnoj, neočekivanoj i dramatičnoj krizi.

Jedan od najrazornijih globalnih problema u domenu zdravstva na planeti predstavlja malarija od koje umire više od 800.000 ljudi godišnje, prvenstveno djece u Africi. Prema podacima organizacije Smanjimo rizik od malarije, oko 2.000 djece svakog dana umre od ove bolesti.

Ipak, za razliku od prirodnih katastrofa ne postoje fotografije koje dočaravaju opseg ovakve tragedije. Iako je i u jednom, i u drugom slučaju riječ o ljudskom stradanju, bez bujice stravičnih fotografija, mnogo je lakše postati ravnodušan prema žrtvama malarije.

Smrt izazvana malarijom predstavlja pitanje morala. To je razlog zašto Ujedinjene nacije, Svjetska banka, Globalni fond, Fondacija vjera koju je osnovao Toni Bler, lideri afričkih država, kao i mnoge druge vlade, organizacije i pojedinci smatraju da imaju obavezu da nešto preduzmu.

Generalni sekretar UN Ban Ki Mun je 2008. kazao je da je globalni cilj da se do kraja 2010. obezbijedi univerzalni pristup sredstvima za kontrolu malarije u područjima gde postoji rizik od te bolesti, uz krajnji cilj da se smrtnost do 2015. smanji na gotovo nultu vrijednost.

Otkako su ti ciljevi postavljeni, postignut je značajan napredak. Stotine života je spaseno, a međunarodna zajednica sada ulaže dvostruke napore da ispuni zadatak do postavljenog roka 2015.

Prije tri godine kada je više od tri milijarde dolara svježeg novca izdvojeno za borbu protiv malarije, manje od 20% ugroženog afričkog stanovništva se štitilo mrežama protiv komaraca i sprejevima za zatvoreni prostor. Danas taj procenat iznosi preko 90%.

Ti ciljevi ostvareni su samo zahvaljujući predanosti lidera zemalja, agencija i pojedinaca koji su shvatili da smanjenje tereta zvanog malarija ne predstavlja samo šansu, već i odgovornost.

Alijansa afričkih lidera za borbu protiv malarije (ALMA) je organizacija koja bolje od ijedne druge pokazuje moralni imperativ da se okonča smrtnost koju izaziva malarija. Formirana tokom zasjedanja Generalne skupštine UN u septembru 2009, pod vođstvom predsjednika Tanzanije Jakaja Kikvete i podržana od strane Afričke unije, ta organizacija zagovara i usaglašava napore koji se preduzimaju u cilju sprečavanja širenja malarije na afričkom kontinentu.

Vođeni načelom da je smrt djeteta od ujeda komarca neprihvatljiva u 21. vijeku, lideri ALMA shvataju da je najdjelotvorniji način da se osigura održivost postignutog preuzimanje inicijative i hvatanje u koštac sa izazovima.

Oni preduzimaju konkretne mjere, kao što su inicijativa da se ključni tretmani za kontrolu malarije oslobode od poreza i taksi koji nepotrebno povećavaju cijenu sredstava za zaštitu zdravlja ljudi, kao i inicijativa da se ta roba kupuje na veliko kako bi se smanjili troškovi.

Možda najsnažniju inicijativu predstavlja uvođenje inovativnih „tabela učinka“, koje služe za praćenje napretka u borbi protiv smrtnosti uzrokovane malarijom, kao i za prepoznavanje problema prije nego što dospiju u kritičnu fazu. Te tabele biće dostupne svima.

Iako je krajnja odgovornost za zaštitu građana na političkim liderima u Africi, vjerske zajednice su takođe duboke posvećene tom zadatku. Organizacija Tonija Blera Fondacija vjera sprovodi globalnu kampanju „Djela milosrđa“, koja se temelji na većem angažovanju vjerskih zajednica u borbi za sprečavanje smrtnosti uzrokovane malarijom. Tom pozivu do sada su se odazvali pripadnici svih religija u 106 država.

Mada je teško doći do preciznih podataka, SZO procjenjuje da vjerske zajednice u prosjeku pružaju 40 odsto ukupnih usluga zdravstvene zaštite u subsaharskoj Africi.

Vjerske zajednice se za širenje poruka o očuvanju zdravlja oslanjaju na dobro razvijenu mrežu, infrastrukturu i uticajne lidere. U mnogim slučajevima, ove zajednice dospijevaju u seoska područja do kojih je u prošlosti bilo nemoguće doprijeti i tamo pružaju svoje usluge. Kada dobiju još resursa, vjerski lideri mogu usvojiti holističke pristupe prema većini smrtonosnih bolesti i djelotvorno koristiti svoje mreže za sprečavanje pandemija.

U Nigeriji, u kojoj se događa četvrtina od svih smrtnih slučajeva izazvanih malarijom, nigerijska asocijacija Međuvjerska akcija je bila naročito učinkovita u obučavanju vjerskih lidera za širenje poruke o zaštiti od te bolesti i pravilnoj upotrebi zaštitnih mreža protv komaraca.

Ovu inicijativu je podržao sultan Sokoto Saad Abubakar III, muslimanski vođa i katolički nadbiskup iz Abudže Džon Oneijekan. Osnovana je kancelarija koja radi puno radno vrijeme i tim koji koordinira ovim programom. Ukoliko program uspije, imaće dramatičan uticaj – i to ne samo u Nigeriji.

Na primjer, Sijera Leone sa svojim malim brojem stanovnika, odličnim odnosima između muslimana i hrišćana i sve snažnijim naporima da se popravi sistem zdravstvene zaštite nakon razornog građanskog rata, održava dugogodišnje veze sa Ujedinjenim Kraljevstvom.

Fondacija vjera Tonija Blera se konsultuje sa vjerskim liderima iz zemlje i međuvjerskom asocijacijom kako bi razvila nacionalni program u saradnji sa Ministarstvom zdravlja koji bi promovisao ključne poruke vlade o zaštiti zdravlja, učestvovao u obuci za upotrebu zaštitnih mreža protiv komaraca i koristio dostupna zdravstvena sredstva i mreže vjerskih zajednica.

Sada nema vremena za ravnodušnost. Ostvaren je značajan napredak; moramo se postarati da očuvamo ono što smo stvorili. Dok se širom svijeta krešu sredstva namijenjena za pomoć inostranstvu, moramo zapamtiti da malarija predstavlja „prirodnu katastrofu“ koja svakog dana, svake sekunde uništava zajednice. Zemljotresi, cunamiji i uragani nikada se ne mogu zaustaviti. Malarija može.

Copyright: Project Syndicate, 2011.

( Toni Bler, Rej Čembers )