Jadranka Stojaković: Teško je živjeti na tuđem jeziku
Na radost prijatelja i mnogobrojne publike odlučila se na ono o čemu je već duže vrijeme razmišljala, a to je povratak u BiH
Bosanskohercegovačka kantautorica i pjevačica Jadranka Stojaković, nakon 23 godine života u Japanu, definitivno se vratila u Bosnu i Hercegovinu.
Mnogi je pamte kao autoricu brojnih urbanih šansona i šlagera iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina.
Na radost prijatelja i mnogobrojne publike odlučila se na ono o čemu je već duže vrijeme razmišljala, a to je povratak u BiH.
Jadranka Stojaković: Kao da su Japan pogodila dva velika rataPočetkom mjeseca iz Japana je stigla na odmor i rehabilitaciju u srednjebosanski gradić Fojnicu.
Jadranka Stojaković je bila online gost RSE u martu 2008. godine
"Trenutno imam probleme sa nogama, sa nekim živcem koji se zove peroneus, tako da mi stopala padaju. Desila mi se nezgoda u Japanu prije zemljotresa. Prošle godine sam pala na sceni na jednom koncertu i povrijedila se. Karlica je malo počela da se šeta kako je njoj volja", kaže ona.
Kulturni most Japana i BiH
Jadranka je svih ovih godina bila kulturni most između Japana i Bosne i Hercegovine.
Dosta je uradila na polju promocije kultura s obje strane.
"Željela sam se ranije vratiti da svo ovo svoje iskustvo mogu još negdje da podijelim sa mojim prijateljima, na svom jeziku - jer teško je ipak živjeti na tuđem jeziku 23 godine. Sem toga, to je druga kultura, potpuno nešto različito od svih kultura na ovome svijetu koje ja po mrvicu poznajem jer sam dosta obišla zahvaljujući muzici", objašnjava Stojaković.
"Ma tai mašo"
Zatekla se u Japanu kada je ovu zemlju nedavno pogodio razoran zemljotres. Već je jedan sličan doživjela sedamdesetih godina u Banjoj Luci, ali u Japanu je bilo puno teže iskustvo.
"Nešto potmulo, nešto što vas stvarno upućuje da će se desiti nešto grozno. Bilo je stvarno očajno. Činilo se da je sudnji dan. Preko puta moje zgrade, to stalno prepričavam svima i objašnjavam kako su dobro Japanci pravili zgrade, dvije zgrade su se definitivno tukle, kao da aplaudiraju usred toga, i taj sound nikad neću zaboraviti - to je cviljenje konstrukcije. Ja sam mislila gotovo je", prisjeća se Stojaković.
U Sarajevu je ovih dana započela kampanja da se Jadranki dodijeli novi stan, jer je izgubila stan u kojem je živjela prije rata.
"Meni je jadnoj na neki način sve to dosta dosadilo ponavljati i boriti se. Ne znam više šta bih rekla. U vrijeme dok još BiH nije imala oformljenu ambasadu u Japanu trebalo je predati zahtjev za povrat stana, tako da se ja nisam oglasila u tom nekom prvom terminu. Kasnije sam čekala pasoš, jer su Japanci priznali BiH negdje 1998. godine. Kada sam dobila pasoš, pojavila sam se u BiH negdje oko 2000. godine. Obraćala sam se svima, pa čak i pisala pisma. Međutim, neko je ušao u moj stan. Poslije ga je preprodao, kažu dva, tri puta", kaže ona.
"Ma tai mašo. Ovo vam je na japanskom vidjet ćemo se."Što se tiče muzičkog stvaralaštva Jadranka još uvijek mnogo radi. Izlazak novog albuma za domaću publiku očekuje se idućeg mjeseca.
"Prije dvije godine snimili smo novi CD, koji nije mogao izaći zbog mog zdravstvenog stanja, ali ljudi me strpljivo čekaju. U Croatia Recordsu u Zagrebu album će biti realiziran najvjerovatnije idućeg mjeseca. Muzičari koji su me pratili na tom albumu su iz Rovinja. Ja sam to napravila s njima u njihovom studiju u Rovinju", rekla je Stojaković.
Zavisno o ishodu zdravstvenog stanja, Jadranka već idući mjesec planira prve nastupe u Sarajevu i Beogradu.
Vezu sa Japanom ostvarivat će povremeno, ovisno o poslovnim obvezama.
Uz sve ono što je do sada uradila na polju muzike, Jadranku još uvijek krase pozitivan duh, vedrina i jednostavnost:
"Ma tai mašo. Ovo vam je na japanskom vidjet ćemo se."
( Slobodna Evropa )