Momo Vlahović iz Trmanja rekorder u proizvodnji krompira

Najduža zemljana brazda u Crnoj Gori od 385 metara uzorana je na pedesetom kilometru od glavnog grada u Trmanji, jedinom rovačkom selu koje pripada podgoričkoj opštini.

Vlasnik njive, poljoprivrednik Momo Vlahović, crnogorski rekorder u proizvodnji krompira, kaže da u toj brazdi usije 100 kilograma sjemena i da godišnje za tržište proizvede oko 120 tona krtole.

U tom rovačkom selu ima više livada nego kamena tako da je u jednom trenutku, prije pola i više stoljeća, dio sela bio “kandidovan” i za vojni aerodrom.

Nakon što je radni vijek proveo kao vozač crnogorskih predsjednika, Vlahović je 1993. godine otišao u "dobrovoljnu penziju“. U narednom periodu Vlahović se osamostalio u izboru zanimanja i postao rekorder po opredjeljenju.

"Nemam problema sa plasmanom. Na podgoričkoj Maloj pijaci krompir iz Trmanje godinama kupuju stalne mušterije, dok pojedini preprodavci u želji da ostvare dobru trgovinu, govore za svoj krompir takođe da je iz našeg kraja" rekao je Vlahović napomenuvši da za tržište poizvodi još raž i heljdu.

Radna snaga dolazi sa strane

Vlahović ima oko 80 ovaca ali kako u selu nema radne snage prinuđen je da angažuje ljude sa strane kako bi se gazdinstvo održalo.

"Prošao sam Evropu i Ameriku vozeći predsjednike Crne Gore".

"Mujo Ćeranić iz Bosne je dvije decenije u mojem domu. Dok po potrebi odlazim do Podgorice, Mujo je stalno u Trmanji. Takođe, jedna žena iz Srbije od prvog maja do januara boravi u selu i pomaže oko stoke", rekao je Vlahović dodavši da će ove godine pokrenuti proizvodnju organske hrane.

Vlahović posjeduje svu potrebnu mehanizaciju, kao i dva traktora i balirku za sijeno.

Ističe da je opremu sam kupio, izuzev jednog traktora - koji je na imanju uz pomoć države – kredit na 20 godina a rata je nešto više od 100 eura.

Traktor je nezamjenjiv u zimskom periodu, kad napada snijeg. U suprotnom, kaže Momo, selo bi bilo odsječeno dok se snijeg ne otopi.

"Prošao sam Evropu i Ameriku vozeći predsjednike Crne Gore. Upoređujući taj period života jasno je da je na selu teži život, ali je istovremeno ljepši", rekao je Vlahović napomenuvši da je ostao dobar prijatelj sa bivšim predsjednikom Brankom Kostićem i da je njegov gost na slavi.

Apel da se put do sela popravi

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša dolazio u selo prošle godine i obećao put od Bioča do Trmanje.

U Trmanji stalno živi šest porodica, u seoskoj školi sedam đaka pohađa nastavu do četvrtog razreda.

Šumski put do Trmanje je probijen 70-ih godina prošlog vijeka, 90-ih asfaltiran, a danas na pojedinim dionicama je opasno proći čak i automobilom.

Vlahović je pozvao predstavnike opština Podgorica i Kolašin da obiđu selo i utvrde oštećenja na putu.

Stočari Trmanje imaju oko 1.500 ovaca a mještani u šali kažu da ukoliko se ne popravi put, desant uz pomoć države, helikoptera i transportnih aviona, biće jedini način da dođu do katuna na planini.

"Ne trebaju nam premije za izdig na katune, nego da se čelni ljudi Kolašina i Podgorice sjete Trmanje, poprave put ili da nam obezbijede helikopter kako bi stoku izdigli na katune. Iz kolašinske i podgoričke opštine ili Ministartva poljoprivrede funkcioneri se pojave samo kada su izbori. U selo tada dolaze sa poklonima - opancima i sjemenim krompirom. Takvu praksu treba prekinuti", rekao je Momo Vlahović napomenuvši da je put oštećen zimus.

Vlahović je kazao da je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša dolazio u selo prošle godine i obećao put od Bioča do Trmanje.

"Na taj način put do sela bio bi upola kraći, međutim, mi bismo bili zadovoljni, dok se to ne ostvari, da put saniraju i oprave elektromrežu, jer na pojedinim mjestima stubovi vise na žicama" upozorio je Vlahović.

Od 365 dana u godini 280 provede na selu

Od kada je otišao u mirovinu 2003. godine, Božo Ilijin Vlahović u Trmanji broji penzionerske dane neobičnom preciznošću – od 365 dana u godini - 280 je u rodnom selu. Božo kaže da trmanjska zemlja izdašna a na hiljadu metara nadmorske visine uspijeva luk, krompir, kupus, cvekla, boranija, šargarepa ...

"Od kada sam pošao u penziju u kući ne trgujemo na pijaci. Sve proizvodimo u Trmanji. Usadio sam dva rala krtole, ostatak paprike, paradajza i luka ...", rekao je Božo dodavši da za poljoprivredne viškove nije teško pronaći kupca.

Izvorske vode nema u selu a Božo je nedavno napravio bistijernu. U zimskom periodu, kaže on, struja je nestabilna, zbog čega je bio prinuđen da priključi agregat.

"Agregat služi za sijalice i ako mi se gleda televizijski program, što se rijetko dešava. Sve se zna... Bistijernu dimenzija 4x5 sam napravio za 2.500 eura. Uz pomoć Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice u selu je napravljena javna bistijerna zatvorenog tipa od 400 kubika. Utrošeno je 120.000 eura", rekao je Božo istakavši da je za njega državna bistijerna predaleko.

Uživa u prirodi i čistom vazduhu

"Planova za obnovu imanja ima dosta ali ne može sve da se dostigne."

Dok sa zadovoljstvom i ponosom pokazuje obnovljeno imanje, Božo se prisjeća istorije svoje porodice, i nezaobilazne teme - prijateljstvo Kuča i Rovaca – bitke na Skadru, Mojkovcu i onih iz bliže prošlosti, protiv fašista u Drugom svjetskom ratu..., ali i onih ne manje važnih zajedničkih poslova oko obnove seoske crkve, škole, uređenja groblja, kapele...

"U porodici još živi sjećanje na đeda Neđeljka Mitovog, topdžije koji je učestvovao u bici na Mojkovcu. Švabe su u ratu skinule zvono sa crkve a sjećam se priče moje babe da su nam tom prilikom uništili 80 košnica. Baba je govorila da je med plivao oko uljanika. To govori, između ostalog, u kojoj mjeri su uslovi i klima u Trmanji dobri za život. Usadio sam tri kupine i prošle godine sa njih sakupio 15 kilograma, a iz bašte sam izvadio šargarepe od 300 grama. Planova za obnovu imanja ima dosta ali ne može sve da se dostigne. Kuća i imanje, nakon očeve smrti, bili su godinama zapušteni. Završio sam policijsku školu u Kamenici, otišao u penziju, a sada se trudim da uživam u bogom danoj prirodi, čistom vazduhu, sa porodicom i prijateljima lovcima koji takođe rado dolaze u Trmanje", rekao je Božo.

Milica Vlahović

Sad je najljepše, ali nema mladih

Milica Vlahović je najstarija žiteljka Trmanja i na pragu je devete decenije. U mladosti je pješačila dva i po sata, prisjeća se, dva puta dnevno do Macur jame na Kameniku, i na leđima donosila sniježne grudve, koje su potom topili za piće.

Jedina preostala aktivnost danas je pletenje vunenih čarapa za polaznika za Božić. Vunu sama oprede, i kako kaže, čuva u baunu (kovčegu), za praznik i polaznika.

"Nikada odavde nijesam mrdala, čitav vijek sam provela u Trmanji. Najteži period života bio je dok smo se okućili. Do prije dvije godine sam radila a sada i na štake teško se krećem. Pamtim rat, vojske, brigade, rekvizicije... od svakog buljuka po pet-šest ovaca ..., italijanske vojnike, četnike, partizane... iz Jasike sam gledala kako nam kuće gore. Živjelo se teško ali je bilo puno selo. U selu je bilo oko hiljadu ovaca a svako je imao makar deset govedi, dva konja... Posljednjih 10-15 godina je najljepše, naročito od kada je urađen put i struja, ali u selu, nažalost, nema mladih kao prije", rekla je Milica.

Mjesna zajednica ne funkcioniše

"Mjesna zajednica ne fukcioniše. Ne znamo ko je predsjednik a nemamo ni mjesnu kancelariju. Tražimo od nadležnih da nam pomognu da formiramo mjesnu upravu, i da izaberemo rukovodstvo koje posljednje dvije godine nije izabrano", rekao je Božo Vlahović.

Galerija

( Jovan Stanišić )