Zakon strogo uređuje oblast video nadzora, ali u praksi vlada anarhija
Prije početka primjene video nadzora ili najkasnije u trenutku kada počinje snimanje, potrebno je na vidnom mjestu istaći obavještenje da se nadzor vrši
U mnogim javnim ustanovama, školama, restoranima, kafićima, poslovnim i stambenim prostorima, kao i na drugim javnim površinama, ugradnja video nadzora je, posljednjih godina, postala neophodan vid zaštite i sprečavanja kriminala.
Video nadzor jedno je od pitanja koje se prvi put normativno uređuje u našoj zemlji. Zakon o zaštiti podataka o ličnosti predviđa mogućnost vršenja video nadzora ulaza u poslovni prostor, ali pod uslovom da se takva zaštita ne može obezbijediti na drugi način.
Prema ovom zakonu, video nadzor ne može se vršiti u prostorijama kao što su garderobe, liftovi, sanitarne prostorije i prostorije za stranke.
Video nadzor može obuhvatiti i ulaz i izlaz u stambenim zgradama, kao i zajedničke prostorije, ali ne unutrašnjost, niti ulaz u stanove.
Ako su kamere postavljene u dvorišnom dijelu poslovne ili stambene zgrade, osim ulaza u zgradu, ne smije se snimati spoljašnjost stanova i sličnih prostorija.
Takođe, zabranjen je pristup snimcima preko interne i javne kablovske televizije, interneta ili drugih sredstava za elektronske komunikacije, kojima se takvi snimci mogu prenijeti, bilo u trenutku njihovog nastanka ili nakon toga.
Prije početka primjene video nadzora ili najkasnije u trenutku kada počinje snimanje, potrebno je na vidnom mjestu istaći obavještenje da se nadzor vrši, kao i podaci o zvanju lica koje vrši nadzor i broju telefona na koji se mogu dobiti informacije gdje se i koliko dugo čuvaju snimci iz sistema video nadzora.
Ovakva obavještenja reporteri “Vijesti” nijesu zabilježili nigdje u Podgorici.
Opširnije u štampanom izdanju
( Maja Ivanović )