BBC u izbjegličkom kampu u Rusiji otkrio rasnu diskriminaciju
"Progonili su nas u našim zemljama, a sad nas progone i ovdje", kazao je Bendžamin N\'Gesan iz Obale Slonovače.
Istraživanje BBC-a o tretmanu azilanata u Rusiji otkrilo je uznemirujuće dokaze nemara, zlostavljanja i otvorene rasne diskriminacije koje sprovode zvaničnici.
Očjor, gdje je Federalna služba za migracije osnovala jedini ruski centar za siromašne azilante, smješten je u sjevernom dijelu uralskog masiva, 120 kilometara zapadno od Perma. Centar čini skup pokretnih kućica na malom brdu pola sata hoda udaljenom od centra grada.
U tom kampu, po riječima azilanata, vlada režim nemara, pa čak i straha.
"Progonili su nas u našim zemljama, a sad nas progone i ovdje", kazao je Bendžamin N'Gesan iz Obale Slonovače.
Kao primjer je opisao kako su prebačeni do Perma gdje su saslušani na sudu.
"Ne smijemo da izlazimo sami. Izlazimo u grupama. Stvarno je veoma opasno živjeti ovdje"."Kada je trebalo da nas prebace automobilom, smjestili su nas u gepek – zatvoreni gepek od auta i tako smo putovali 100 kilometara".
Kao i mnogi azilanti koji su došli u Rusiju, i on je odabrao tu zemlju samo zato što mu je bilo lako da dobije turističku vizu i da se po dolasku prijavi za azil.
Jedini evropski jezik koji N'Gesan zna je francuski, a nisu mu omogućeni nikakvi časovi ruskog.
Njegov prijatelj Fofana Balejmori, takođe iz Obale Slonovače, ispričao je da je prošlog mjeseca bio napadnut u Očjoru.
"Napao me je sin jedne žene koja radi u kampu", kazao je novinaru BBC-a.
"Ne smijemo da izlazimo sami. Izlazimo u grupama. Stvarno je veoma opasno živjeti ovdje".
Hladnoću lakše izdržati nego torturu direktora kampa
U članku BBC-a se navodi da su trošne kućice u kampu korištene 1980-ih u Istočnoj Njemačkoj za smještaj radnika i da su sada u očajnom stanju. Na zidovima kupatila ima dosta rupa, a u mnogim prostorijama na sredini poda stoje kofe za hvatanje vode koja kapa kroz električne instalacije sa plafona.
"Snažno me je zgrabio za vrat, okrenuo me i povukao ka podu, tako da sam pao na koljena", ispričao je Karangva.Zgrade imaju dobru izolaciju, ali stanari kažu da je u nekim spavaćim sobama užasno hladno kada se temperatura napolju spusti ispod -30 stepeni, kao što je čest slučaj u ovom dijelu Urala.
Međutim, azilanti se najviše žale na novoimenovanog direktora kampa, Leonida Cvirka. Frederik Karangva iz Ruande je rekao:
"On je rasista, a njegov rasizam naročito je usmjeren prema nama Afrikancima".
Karangva je došao u sukob sa Cvirkom, u vrijeme dok je ovaj bio zamjenik direktora centra, kada je pokušao da dobije nazad pasoš koji mu je bio uzet zbog fotokopiranja.
Kada je službenik odbio da mu vrati pasoš, Karangva je pokušao da ga otme i u tom momentu ga je direktor napao.
"Snažno me je zgrabio za vrat, okrenuo me i povukao ka podu, tako da sam pao na koljena,“ ispričao je Karangva pokazujući fotografiju veoma nateklog koljena.
"Neko ko radi takve stvari je direktor centra – stvarno smo uplašeni.“
Protiv direktora nije pokrenut nikakav postupak, a BBC-u su nepristrasni posmatrači potvrdili Karangvinu verziju priče.
Dijabetičar umro u nedostatku ljekova
Drugog azilanta su međunarodne agencije odvele iz kampa jer je strahovao za svoj život.
Izbjeglice se žale da se razbolijevaju od hrane u kampu i da je uprava centra tražila od građana da im ne dozvoljavaju da šalju faksove, e-mailove, pa čak i da im zabranjuju da kod njih obavljaju telefonske razgovore.
Ispričali su da je jedan od žitelja kampa, Iračanin Abu Maksim, koji je bio dijabetičar, umro zbog nedostatka ljekova, a da je zvaničnom istragom utvrđeno da je umro prirodnom smrću.
"Mi smo ga sahranili", kazao je Balejmori.
"Mi smo ga poslali u bolnicu. Niko iz uprave kampa nije pošao tamo. Kad je umro niko nas nije obavijestio, nego nam je javio ljekar. Da smo imali novca, mi bismo mu kupili ljekove, ali nažalost nismo imali,“ objasnio je ovaj azilant.
I ombudsman primijetio ugnjetavanje
Tatjana Margolina, ombudsman za region Perm rekla je da bi centar u Očjoru koji ona nadgleda trebalo da bude utočište za ljude koji ne mogu da žive u svojim zemljama.
"Po mom mišljenju, najveća greška koju zaposleni u kampu prave je to što ne shvataju glavnu svrhu te institucije. U tretmanu žitelja kampa veoma je prisutan elemenat ugnjetavanja".
U članku se navodi da je reporter BBC-a tokom posjete kampu vidio kako čuvari guraju jednog Afrikanca, te da je jedna grupa lokalnih mladića uzvikivala nacističke slogane dok su azilanti razgovarali sa novinarem.
Dok je BBC-eva ekipa odlazila, N'Gesan je uputio posljednji vapaj spoljašnjem svijetu.
"Ovdje doživljavamo traume i maltretiranja", kazao je.
"A u ovom momentu ne znamo ko će da dođe da nas spase".
Služba za migracije: Bijelci su u opasnosti
Na pitanje BBC-a zašto se izbjeglice drže u tako lošim uslovima u tako udaljenom mjestu, portparol ruske Federalne službe za migracije Konstantin Poltoranjin je kazao da je u planu otvaranje novog kampa.
Poltoranjin je ocijenio da se azilanti iz Afrike vjerovatno žale zato što ionako nisu željeli da ostanu u Rusiji i da traže da ih prihvati neka druga zemlja.
On je dodao da, u svakom slučaju, Rusija više voli imigrante ukrajinskog i bjeloruskog porijekla.
Onda je rekao: "Ono što je sada stavljeno na kocku je opstanak bijele rase. Mi to osjećamo u Rusiji. Želimo da se postaramo da se ovdje krv miješa na ispravan način, a ne onako kako se to događa u zapadnoj Evropi gdje nisu dobri rezultati".
( Danka Vraneš Redžić )