Posljednja 2 govornika izumirućeg ajapaneko jezika ne razgovaraju
Manuel Segovija (75) i Isidro Velaskes (69) jedine su osobe koje govore ajapaneko, jezik koji je preživio ratove, glad, poplave i revolucije, ali možda neće preživjeti netrpeljivost.
Poslednja dva govornika izumirućeg indijanskog jezika ajapaneko u Meksiku ne razgovaraju jedan sa drugim, piše britanski "Dejli telegraf".
Manuel Segovija (75) i Isidro Velaskes (69) jedine su osobe koje govore ajapaneko, jezik koji je preživio ratove, glad, poplave i revolucije, ali možda neće preživjeti netrpeljivost između dva čovjeka čije su kuće udaljene jedna od druge samo 500 metara.
Oni žive u selu Ajapa u tropskoj dolini južne meksičke države Tabasko.
Ajapaneko je opstao duže nego što je bilo ko očekivano, imajući u vidu činjenicu da je od sredine 20. vijeka u meksičkim obrazovnim institucijama djeci bilo zabranjeno da govore bilo koji drugi jezik osim španskog.
"To je tužna priča. Ali zaista je impresivno koliko dugo je ovaj jezik opstao", kaže Danijel Suslak, lingvistički antropolog sa univerziteta Indijana, koji učestvuje u projektu pisanja rječnika jezika ajapaneko.
Segovija tvrdi da ne gaji aktivan animozitet prema Velaskesu, ali Suslak kaže da njih dvojica jednostavno nemaju mnogo toga zajedničkog.
U Meksiku postoji 68 različitih domorodačkih jezika, koji imaju ukupno 364 varijante. Još nekima od tih jezika prijeti opasnost da potpuno izumru, ali ajapaneko predstavlja najekstremniji slučaj.
"Kad sam bio dječak svi su govorili taj jezik. Ali on je kasnije malo po malo nestajao i sada će možda umrijeti sa mnom", kaže Segovija.
Nacionalni institut za domorodačke jezike planira da poslednji put pokuša da organizuje časove kako bi Segovija i Velaskes mogli da prenesu svoje znanje drugima.
Segovija kaže da zna da se radi o trci s vremenom.
"Kad sam bio dječak svi su govorili taj jezik. Ali on je kasnije malo po malo nestajao i sada će možda umrijeti sa mnom", kaže on.
( Tanjug )